Evropska komisija i Kijev su postigli preliminarni sporazum koji bi trebao omogućiti veći izvoz ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda u Evropsku uniju (EU).
Sporazum predstavlja kompromis između dva trgovinska režima.
Jedna od njih je potpuna liberalizacija trgovine poznata kao Autonomne trgovinske mjere (ATM), koje je Brisel odobrio Ukrajini nakon potpune ruske invazije 2022. godine. Druga je redovni tarifni sistem slobodne trgovine koji je ponovo stupio na snagu 5. juna nakon isteka bankomata.
Taj redovni tarifni sistem - dio sporazuma o pridruživanju EU-Ukrajina koji je na snazi od 2016. godine - nije bio toliko unosan za Ukrajinu kao što su bili privremeni bankomati.
Kijev tvrdi da bi potpuni povratak sporazumu o pridruživanju mogao koštati zemlju 3 milijarde eura (3,4 milijarde dolara) godišnje i potencijalno smanjiti njen bruto domaći proizvod za 1 posto, osim ako se ne ponude povlašteniji uslovi.
Detalji preliminarnog sporazuma koji je Kijev i Brisel postigli 30. juna još uvijek trebaju biti razrađeni i još nisu objavljeni svi brojevi, tako da je teško izračunati koliko je to bolje za ukrajinski poljoprivredni sektor.
Države 'na prvoj liniji fronta'
Međutim, ono što je potpuno očigledno jeste da je Brisel pregovarao o novom dokumentu imajući na umu poljoprivrednike EU - posebno one u takozvanim državama na prvoj liniji fronta blizu Ukrajine, kao što su Bugarska, Mađarska, Poljska, Rumunija i Slovačka.
Poljoprivrednici u ovim zemljama su u različitim periodima 2023. i 2024. godine blokirali granice s Ukrajinom u znak protesta, tvrdeći da jeftiniji ukrajinski poljoprivredni proizvodi preplavljuju lokalna tržišta i stvaraju nelojalnu konkurenciju.
Kao odgovor na proteste, Evropska komisija je uvela zaštitne mjere kako bi ograničila uvoz određenih proizvoda nakon što dostignu određene pragove – kočnica koja je u posljednje vrijeme više puta povučena.
Zaštitne mjere će takođe biti dio novog sporazuma – i, prema revidiranim pravilima, pojedinačne države članice EU sada mogu izraziti zabrinutost zbog nacionalnih trgovinskih nepravilnosti. Prethodni sporazum od njih je zahtijevao da djeluju kao regionalna grupa.
Još jedan ključni zahtjev država članica na prvoj liniji, koji je komisija takođe prihvatila, jeste da se Ukrajina postepeno uskladi s relevantnim standardima EU o sanitarnim mjerama, dobrobiti životinja i upotrebi pesticida do 2028. godine.
Ovaj zahtjev je povezan s nastojanjima Ukrajine da se pridruži Evropskoj uniji, jer je potpuno poštivanje pravila EU ključno za članstvo.
Potencijalni problem ovdje je što je malo vjerovatno da će Ukrajina tako brzo postati članica i da će troškove prolaska kroz ove promjene na kraju snositi ukrajinski poljoprivrednici. U tom smislu, njihovi proizvodi rizikuju da postanu skuplji i moguće manje atraktivni na globalnim tržištima, koja su glavni izvor prihoda za zemlju.
EU se obavezala da će pomoći ukrajinskim izvoznicima da dođu do svojih tradicionalnih tržišta izvan Evrope, s ciljem da omogući tranzit ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda kroz njenu teritoriju bez da završe u lokalnoj prodaji. Međutim, bez konkretnih obaveza iz Brisela do sada, nije jasno kako će se to postići.
Koncesije za Kijev
Dakle, šta je Ukrajina dobila ovim sporazumom?
Za neke proizvode koji su osjetljivo pitanje za poljoprivrednike EU - kao što su šećer, perad, jaja, pšenica, kukuruz i med - Kijev je osigurao veće izvozne kvote od onih prema prvobitnom sporazumu o pridruživanju. Posebno je važno napomenuti da su kvote za jaja, šećer i med povećane skoro pet puta, dok su se kvote za ključne artikle poput peradi i kukuruza skoro udvostručile.
Iako ovo ne znači potpuni slobodan protok robe, Ukrajina će barem moći izvoziti više na tržište EU nego što je to činila 2021. godine. Osim toga, Ukrajina je osigurala potpunu slobodnu trgovinu određenim proizvodima, uključujući gljive, sok od grožđa, prerađene mliječne proizvode, jogurte i kefire.
S druge strane, kvote za većinu mesnih proizvoda - uključujući govedinu, svinjetinu i janjetinu - ostaju nepromijenjene u odnosu na sporazum o pridruživanju iz 2016. godine, što odražava još jednu pobjedu za poljoprivrednike EU koji su oprezni zbog prevelike konkurencije u ovom sektoru.
Konačni sporazum, koji bi trebao biti predstavljen državama članicama EU u narednim sedmicama, moraće odobriti kvalificirana većina - što znači 55 posto država članica koje predstavljaju najmanje 65 posto ukupnog stanovništva EU. Dok većina u Briselu vjeruje da je to ostvarivo, lobističke grupe poljoprivrednika i dalje bi mogle vršiti pritisak na neke države članice da se zalažu za sporazum povoljniji za poljoprivredne proizvođače EU.
Ukrajini će biti lakše što će mjere sporazuma o pridruživanju koje su trenutno na snazi izgleda biti ukinute, ali je jasno da ovi pregovori u velikoj mjeri odražavaju tvrđi stav EU prema Kijevu.
Pregovori o ovom sporazumu stavljeni su u drugi plan tokom mađarskog predsjedavanja Vijećem Evropske unije u drugoj polovini 2024. godine zbog nevoljkosti Budimpešte da se smatra da pomaže Ukrajini.
U međuvremenu, poljsko predsjedništvo Unijom tokom prvih šest mjeseci ove godine takođe je vršilo pritisak na Evropsku komisiju da pauzira pregovore do iza predsjedničkih izbora u Poljskoj 1. juna. Oba glavna kandidata obećala su da će zaštititi domaće poljoprivrednike u svojim kampanjama.