Evropska unija je napokon uspjela da odobri novi krug sankcija Rusiji, kao i Bjelorusiji, prije nego što ode na tradicionalnu, cjelomjesečnu avgustovsku pauzu. Sankcije su odobrene nakon što je konačno prevaziđen slovački veto u procesu koji je trajao dva mjeseca.
Ali možda je još važnija vijest to što je blok uspio dogovoriti značajno sniženje gornje granice cijene ruske nafte, i to samostalno bez saglasnosti Sjedinjenih Američkih Država i drugih zemalja G7, koje se mogu pridružiti kasnije, što je znak samopouzdanije i nezavisnije EU na globalnoj sceni.
Kada je gornja granica cijene nafte prvi put dogovorena na nivou G7 u decembru 2022. godine, zamišljena je kao neka vrsta globalnog kompromisa u vezi sa zabranom EU na pružanje usluga transporta ruske nafte.
Ideja je bila da se smanje trgovinski prihodi Rusije, a da se istovremeno omogući trećim zemljama, posebno onima iz siromašnijeg globalnog juga, da i dalje imaju pristup ovom proizvodu, kako bi se izbjegle nestašice.
Gornja granica je tada postavljena na 60 dolara po barelu i iako je trebala biti revidirana svaka tri mjeseca u skladu s promjenama na svjetskom tržištu, ostala je na tom nivou više od dvije i po godine.
EU je konačno odlučila da krene u snižavanje te granice na 45 dolara po barelu kada je u junu predstavila novi, 18. po redu paket sankcija od početka invazije na Ukrajinu u februaru 2022.
Na samitu G7 u Kanadi prošlog mjeseca, EU je pokušala, ali nije uspjela da postigne dogovor sa SAD zbog opiranja obzirom da su cijene nafte porasle nakon izraelskih i američkih napada na iranska nuklearna postrojenja.
Iako se činilo da je prijedlog propao, nekoliko ključnih država članica EU poput Njemačke i Francuske, kao i Evropska komisija, pokušali su da ga ožive i uvjere Kipar, Grčku i Maltu, zemlje sa značajnim pomorskim sektorima, da pristanu na mjere koje bi bile samo na nivou EU.
Na kraju je trojka pristala na snižavanje gornje granice na 47,6 dolara po barelu, što je 15 posto niže od prosječne tržišne cijene ruske sirove nafte. Ključni element koji ih je uvjerio bio je dogovor o "dinamičnom pregledu" gornje granice, što znači da će se ona redovno preispitivati.
Sada je ključno pratiti hoće li se i druge članice G7 pridružiti.
Zvaničnici EU s kojima smo razgovarali nadaju se da će se Velika Britanija još jedan značajan osiguravatelj u pomorstvu, priključiti i da će to eventualno podstaći i Sjedinjene Države da se uključe.
Druga velika tema bila je Slovačka prijetnja vetom na sankcije.
Ono što je prijetnju vetom učinilo posebnom jeste to što je Bratislava uslovila svoj pristanak na restriktivne mjere, protiv kojih načelno nije imala ništa.
Slovačku je zabrinjavala odvojena inicijativa Evropske komisije predstavljena ranije ove godine, kojom se predlaže postupno ukidanje uvoza ruske energije u EU do kraja 2027. godine.
Prijedlog, nazvan "RePowerEU", nije tradicionalna sankcija koja zahtijeva jednoglasnost, već je regulativa unutrašnjeg tržišta EU koja se može usvojiti kvalifikovanom većinom od 55 posto država članica koje predstavljaju 65 posto ukupnog stanovništva EU. Drugim riječima, Brisel bi mogao potpuno zaobići Bratislavu.
Na kraju je premijer Fico povukao prijetnju vetom 17. jula, čime je otvoren put za prestanak dotoka ruskog gasa u njegovu zemlju do 1. januara 2028. godine. Ipak, osigurao je unaprijeđeni "mehanizam krize" u regulativi, koji se može aktivirati u slučaju visokih cijena energije i nestašica gasa. To znači da bi ruski gas i dalje potencijalno mogao ulaziti u EU.
Takođe je dobio uvjeravanja da se sredstva EU mogu koristiti za kompenzaciju visokih cijena gasa, a Evropska komisija je početkom ove sedmice predstavila prijedlog novog budžeta od dva biliona eura.
Evropska komisija, sa timovima pravnih stručnjaka, takođe je obećala Ficu da će pomoći Slovačkoj u slučaju bilo kakve buduće arbitraže zbog kršenja ugovora s ruskim energetskim gigantom Gazpromom, koji ima važeće ugovore s Bratislavom do 2034. godine.