Dostupni linkovi

Kolike su šanse da studenti iz Srbije dobiju nagradu Saharov?


Venezuelanac Edmundo Gonzalez Urrutia (lijevo), predsednica Europskog parlamenta Roberta Metsola (u sredini) i Ana Corina Sosa, kći venezuelanske političarke Marije Corine Machado, u Strasbourgu nakon što su Urrutia i Machado nagrađeni nagradom Saharov u decembru 2024.
Venezuelanac Edmundo Gonzalez Urrutia (lijevo), predsednica Europskog parlamenta Roberta Metsola (u sredini) i Ana Corina Sosa, kći venezuelanske političarke Marije Corine Machado, u Strasbourgu nakon što su Urrutia i Machado nagrađeni nagradom Saharov u decembru 2024.

Sezona nagrada je pred nama, barem kada su u pitanju nagrade sa snažnim političkim odjekom.

Sve oči će, naravno, biti uprte u Norveški Nobelov komitet kada 10. oktobra objavi dobitnika Nobelove nagrade za mir, posebno zato što su neke zemlje nominovale američkog predsednika Donalda Trampa (Trump).

Međutim, ima još jedno prestižno priznanje koje će biti objavljeno ove jeseni – godišnja nagrada Saharov za slobodu misli, najznačajnija nagrada Evropske unije za ljudska prava.

Premda američki predsednik nije predložen za tu nagradu od 50.000 evra, mnogi pojedinci i organizacije iz područja koje pokriva RSE su nominovani, uključujući srpske studente u blokadi, Budimpeštanski prajd, poljsko-beloruskog novinara Andžeja Počobuta (Andrzej Poczobut) i gruzijsku novinarku Mziju Amaglobeli zajedno s prodemokratskim pokretom u njenoj zemlji.

Njima su rivali drugi nominovani, poput palestinskih novinara i humanitarnih radnika, i, prilično kontroverzno, nedavno ubijeni američki konzervativni politički aktivista Čarli Kirk (Charlie).

Političke igre

Nagradu u potpunosti dodeljuje Evropski parlament.

Osnovana 1988. godine u čast ruskog naučnika i disidenta Andreja Saharova, postala je jedan od ključnih alata za odnose s javnošću tog doma, a represivni režimi često napadaju evropske posle zbog nekih nominacija i dobitnika.

Takođe nije neuobičajeno da dobitnici Saharovljeve nagrade kasnije osvoje i Nobelovu nagradu za mir. Primeri za to su pakistanska aktivistkinja za obrazovanje Malala Jusafzai i kongoanski humanitarac Denis Mukvege.

Nominacije – koje će ove godine biti zvanično predstavljene 23. septembra na zajedničkoj sednici odbora Evropskog parlamenta za spoljne poslove, razvoj i ljudska prava – obično predlažu različite političke grupe u parlamentu ili najmanje 40 poslanika.

Rok za ove nominacije istekao je prošle nedelje, a grupe su već javno saopštile ko su njihovi kandidati.

Dakle, događaj 23. septembra je u suštini prilika da javno predstavite svog kandidata, jer političke igre oko toga koja troje će ući u uži izbor – i ko će biti konačni pobednik – počinje sada.

I to su u velikoj meri političke igre.

Igra brojeva

Veličina je takođe važna ovde. Utvrđivanje užeg izbora održava se 16. oktobra, kada će članovi odbora za spoljne poslove i razvoj Evropskog parlamenta održati tajno glasanje o svom favoritu.

Važi pravilo jedan član, jedan glas, a troje kandidata koji dobiju najveću podršku su oni koji uđu u uži izbor.

Pošto je glasanje tajno, niko zvanično ne saopštava konačan rezultat, ali mediji imaju tendenciju da dođu do brojeva i to je obično veoma neizvesno, pošto obično manje od nekoliko glasačkih listića određuju konačni trio.

Stranačka disciplina je ovde ključna, jer su poslanici Evropskog parlamenta često pod pritiskom da glasaju za kandidata kojeg je njihova politička grupa predložila. A, pošto je članstvo u dva odbora određeno veličinom političkih grupa, to u velikoj meri postaje igra brojeva.

Stvari dodatno komplikuju kandidati koje ne podržava nijedna politička grupa, već grupa poslanika Evropskog parlamenta iz celog političkog spektra.

To sve čini prilično nepredvidivim.

I ta nepredvidivost često preovladava sve do konačne odluke, koja će biti doneta 22. oktobra.

Međutim, tu odluku ne donosi nijedan odbor, već Konferencija predsednika Evropskog parlamenta koju čine predsednica parlamenta Roberta Mecola (Metsola), i lideri osam političkih grupa. Glasanje je i ovde tajno i razmatranja mogu biti duga, ali opet, veličina je bitna. Što je politička grupa veća, to je njen glas teži.

Dakle, ko će biti u užem izboru i ko će biti konačni pobednik?

Logika sugeriše da će to biti Andžej Počobut, s obzirom na to da ga podržava najveća grupa u parlamentu, Evropska narodna partija (EPP) s desnog centra.

"Obično uspeju da dobiju šta žele", rekao je za RSE jedan zvaničnik Evropskog parlamenta kada je govorio o nagradi.

Beloruski aktivista Andžej Počobut stoji u kavezu za optuženike tokom sudskog ročišta u Hrodnu 2023. godine.
Beloruski aktivista Andžej Počobut stoji u kavezu za optuženike tokom sudskog ročišta u Hrodnu 2023. godine.

Pomaže i to što je Počobuta nominovala i partija Evropskih konzervativaca i reformista (ECR), četvrta najveća grupa.

Te dve grupe su se udružile 2024. godine kako bi uspešno promovisali venecuelanske opozicione političare Mariju Korinu Mačado (Maria Corina Machado) i Edmunda Gonzaleza (Edmundo Gonzalez) za nagradu Saharov.

Zvaničnici EPP i ECR rekli su za RSE da veruju da bi pobeda Počobuta mogla da mu pomogne da bude pušten iz zatvora, posebno otkako je autoritarni režim Aleksandra Lukašenka počeo da oslobađa političke zatvorenike. Oslobađanja su usledila posle opsežne represije nad civilnim društvom i opozicionim aktivnostima posle spornih predsedničkih izbora u Belorusiji 2020. godine, koji su široko osuđeni kao namešteni.

Ipak, daleko je od sigurnog da će Počobut dobiti nagradu.

Druga najveća grupa, Socijalisti i demokrate (S&D) s levice, predložila je "novinare i humanitarne radnike u zonama sukoba koje predstavljaju Palestinsko novinarsko udruženje, Palestinsko društvo Crvenog polumeseca (PRCS) i Agencija Ujedinjenih nacija za pomoć palestinskim izbeglicama (UNRWA)".

A i manja grupa Levica, koja je pozicionirana dalje levo, nominovala je palestinske novinare.

Ako bi se ove dve grupe mogle složiti da konsoliduju svoje nominacije i izaberu jednu palestinsku osobu ili organizaciju, potencijalno bi mogle imati dovoljno glasova da pobede.

Slabije šanse

Brojke verovatno neće ići u korist Budimpeštanskog prajda, kojeg su predložili Zeleni, koji danas nisu velika politička snaga, niti srpskih studenata u blokadi koje podržava liberalna grupa Obnova (Renew), koja je tek peta grupacija po veličini.

Čarli Kirk takođe nije u dobroj početnoj poziciji pošto ga favorizuje najmanja frakcija, krajnje desničarska Evropa suverenih nacija, s kojom nijedna druga politička porodica ne želi da sarađuje.

Jedan potencijalno neočekivani i mogući kompromisni izbor je zatvorena gruzijska novinarka Mzija Amaglobeli. Nju podržava 61 poslanik Evropskog parlamenta iz različitih stranaka. Obično to možda nije dovoljno da je čak i uvrsti u uži izbor. Međutim, skoro sve političke grupe – uključujući i EPP i S&D – razmatrale su njeno nominovanje pre nego što su se odlučile za druge.

Dakle, Amaglobeli je široko priznata i cenjena u Evropskom parlamentu. Niko ranije iz Gruzije nije osvojio nagradu, a parlament želi da pošalje poruku Tbilisiju.

Ipak, to je veoma malo verovatno, jer političke grupe imaju tendenciju da budu disciplinovane, premda je ove godine trka otvorenija nego ikad.

XS
SM
MD
LG