Mediji su kroz istoriju bili moćna oružja u rukama političara ili biznis grupa. U zemljama u tranziciji taj krug proširen je i na uticaj grupa vezanih za kriminal.
Najveći medijski magnat u BiH svakako je Fahrudin Radončić, vlasnik dnevne novine Avaz koja ima i nekoliko pod-izdanja. No, Radončić nije vlasnik samo novine u njegovom vlasništvu je i hotel i nekoliko zgrada u Sarajevu.
U imovinskom kartonu koji je kao kandidat za člana Predsjedništva morao da preda Centralnoj izbornoj komisiji naveo je da je na osnovu dividende za godinu dana zaradio oko pola milona maraka, te da je vlasnik grupacije Avaz koja vrijedi, kako je napisao,više stotina milona maraka.
Fahrudin Radončić, septembar 2010.Iako je bilo mnogo govora o tome da je Radončić jedan od najuticajnijih ljudi u BiH i da njegova novina čak diktira političke procese u zemlji, on je to u svakom medijskom istupu demantovao:
“Naš odnos ako govorite o mediju – Avazu je vrlo jednostavan. Svaka vlast ima prve godine apsolutno puhanje u jedra, da napravi rezultat i realizira ono što je obećala građanima, ako se to ne dogodi, a mi vidimo da za 15 godina Federacija apsolutno stoji, nema auto-puteva, nema zapošljavanja, nema izgradnje, pustite nekoliko zgrada koje smo mi privatnici uradili i to je postao čak kriminal. Mora Avaz kao objektivana novina, kojoj narod vjeruje, da postavlja pitanja, izvinite obećali ste izgradnju auto-puteva obećali ste izgradnju toga i toga, zašto toga nema? Tu nastaje jedna vrsta konfuzije zašto Avaz nekoga podržava, a onda ga kritikuje.”
Na medijskom nebu BiH nedavno se pojavila i nova televizijska stanica. Riječ je o TV1 koja je prvobitno nastala kao satelitski kanal televizije Mostar. Sada je riječ o kompaniji RTM TV1. O stvarnim vlasnicima ove televizije mnogo se govorilo.
Tako je kao najčešće pominjan bio Safet Oručević, moćni političar iz Mostara, čije se ime vezuje i za vlasništvo sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje, koje je nedavno kupilo i magazin Dani. No to nikada niko nije javno potvrdio. Urednik magazina Fokus na TV 1 Alija Behram govori o tome ko su vlasnici ovog medija:
“Sve što je RTV Mostar i TV 1 je vlasništvo radnika koji su i dioničari i jednog kruga partnera u okviru procesa dokapitalizacije. Drugo je, da kažem i domen neke poslovne tajne i ne bismo ulazili u detalje ko šta kako.”
Na pitanje koliki politički uticaj na ovu medijsku kuću ima Haris Silajdžić, Behram odgovara:
“RTV Mostar i TV 1 imaju prijatelje, naravno da se prijatelji prepoznaju po ideji koju zastupaju. Naša ideja jeste BiH cjelovita u međunarodno priznatim granicama, jeste povratak imovine svim ljudima, povratak svih na svoje, jesu vrlo izgrađeni međunacionalni odnosi. Samo po tom obrascu ideje možemo da se prepoznamo kao medij blizak ovoj ili onoj opciji, ne na način da mi favoriziramo nego branimo ideje. Recimo, kad ste pomenuli neka imena, ja volim reći da branim ideju cjelovite zemlje – 100 posto BiH naravno.”
Političke igranke
Vlasnik Banjalučkog Reportera je dugogodišnji novinar Igor Gajić. On kaže da mediji svakako moraju biti vezani za biznis krugove je im je to jedina šansa da prežive. Tvrdi da kao vlasnik nema nikakav uticaj na svoje uposlenike.
Iako ne želi da govori o ostalim medijima u BiH, odgovorio je na pitanje ko su po njegovom mišljenju stvarni vlasnici velikih medijskih kuća i kakav je njihov uticaj.
“Vlasnici medija uglavnom zavise od političkih igranki. To su uglavnom igrači iza jakih političara. U Federaciji znamo ko je Fahrudin Radončić i čega je on vlasnik. Safet Oručević stoji iza mnogih medijskih transakcija u Federaciji. Milorad Dodik stoji iza mnogih medijskih projekata u Republici Srpskoj. Takođe opozicija U RS tu računam Mladena Ivanića i Dragana Čavića stoji iza medijskih projekata. Tako da su ovdje nažalost mediji vezani za političke igre.”
Situacija ništa nije bolja na opštinskom odnosno kantonalnom nivou u BiH. Vlasnici lokalnih medija uglavnom su opštine ili kantoni, tako da lokalni moćnici imaju itekakav uticaj na ove medije. Jedan takav medij je Radio Višegrad.
“Finansiramo se iz budžeta opštine, s tim što nam ta sredstva planirana nisu dovoljna i jednim dijelom iz vlastitih sredstava, putem oglasa sponzora. Prvo izmirujemo obaveze prema državi i ono što nam ostane to je za isplatu plata. Uglavnom isplaćuje se 60 do 70 posto neto plata”, kaže direktorica ovog medija Stojanka Nikolić.
A kako rade novinari u ovakvim medijima govori Mira Andrić novinarka Radio Višegrada i dopisnica Radija Slobodna Evropa:
“Novinari se trude da poštuju etiku i profesionalizam onoliko koliko im se pruža prilika. Koliko slobode u izražavanju imaju zavisi od teme i događaja. Poželjno je da se dobro govori o vladajućim strukturama i njihovom radu svako objektivnije izvještavanje povlači reakcije iz doma iz čijeg budžeta se lokalni medij finansira.”
Sudaraju li se novinari u lokalnim medijima sa cenzurom i uticajem opštinskih vlasti koje ih finansiraju govori Vesna Bajktašević, novinarka Radio Konjica:
“Ne osjećam da imam ikakvu cenzuru, više bih rekla da imam autocenzuru, kad smatram da nešto ne treba tada da objavim, ili da nemam dovoljno podataka da to objavim.”
U BiH se deklarativno tvrdi kako su slobodni mediji ključni za demokratizaciju svakog društva, no takvih je sve manje. Sve je više onih koji otvoreno staju u redove raznih političko-ekonomskih centara moći.
Najveći medijski magnat u BiH svakako je Fahrudin Radončić, vlasnik dnevne novine Avaz koja ima i nekoliko pod-izdanja. No, Radončić nije vlasnik samo novine u njegovom vlasništvu je i hotel i nekoliko zgrada u Sarajevu.
U imovinskom kartonu koji je kao kandidat za člana Predsjedništva morao da preda Centralnoj izbornoj komisiji naveo je da je na osnovu dividende za godinu dana zaradio oko pola milona maraka, te da je vlasnik grupacije Avaz koja vrijedi, kako je napisao,više stotina milona maraka.
“Naš odnos ako govorite o mediju – Avazu je vrlo jednostavan. Svaka vlast ima prve godine apsolutno puhanje u jedra, da napravi rezultat i realizira ono što je obećala građanima, ako se to ne dogodi, a mi vidimo da za 15 godina Federacija apsolutno stoji, nema auto-puteva, nema zapošljavanja, nema izgradnje, pustite nekoliko zgrada koje smo mi privatnici uradili i to je postao čak kriminal. Mora Avaz kao objektivana novina, kojoj narod vjeruje, da postavlja pitanja, izvinite obećali ste izgradnju auto-puteva obećali ste izgradnju toga i toga, zašto toga nema? Tu nastaje jedna vrsta konfuzije zašto Avaz nekoga podržava, a onda ga kritikuje.”
Na medijskom nebu BiH nedavno se pojavila i nova televizijska stanica. Riječ je o TV1 koja je prvobitno nastala kao satelitski kanal televizije Mostar. Sada je riječ o kompaniji RTM TV1. O stvarnim vlasnicima ove televizije mnogo se govorilo.
Tako je kao najčešće pominjan bio Safet Oručević, moćni političar iz Mostara, čije se ime vezuje i za vlasništvo sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje, koje je nedavno kupilo i magazin Dani. No to nikada niko nije javno potvrdio. Urednik magazina Fokus na TV 1 Alija Behram govori o tome ko su vlasnici ovog medija:
“Sve što je RTV Mostar i TV 1 je vlasništvo radnika koji su i dioničari i jednog kruga partnera u okviru procesa dokapitalizacije. Drugo je, da kažem i domen neke poslovne tajne i ne bismo ulazili u detalje ko šta kako.”
Na pitanje koliki politički uticaj na ovu medijsku kuću ima Haris Silajdžić, Behram odgovara:
“RTV Mostar i TV 1 imaju prijatelje, naravno da se prijatelji prepoznaju po ideji koju zastupaju. Naša ideja jeste BiH cjelovita u međunarodno priznatim granicama, jeste povratak imovine svim ljudima, povratak svih na svoje, jesu vrlo izgrađeni međunacionalni odnosi. Samo po tom obrascu ideje možemo da se prepoznamo kao medij blizak ovoj ili onoj opciji, ne na način da mi favoriziramo nego branimo ideje. Recimo, kad ste pomenuli neka imena, ja volim reći da branim ideju cjelovite zemlje – 100 posto BiH naravno.”
Političke igranke
Vlasnik Banjalučkog Reportera je dugogodišnji novinar Igor Gajić. On kaže da mediji svakako moraju biti vezani za biznis krugove je im je to jedina šansa da prežive. Tvrdi da kao vlasnik nema nikakav uticaj na svoje uposlenike.
Iako ne želi da govori o ostalim medijima u BiH, odgovorio je na pitanje ko su po njegovom mišljenju stvarni vlasnici velikih medijskih kuća i kakav je njihov uticaj.
“Vlasnici medija uglavnom zavise od političkih igranki. To su uglavnom igrači iza jakih političara. U Federaciji znamo ko je Fahrudin Radončić i čega je on vlasnik. Safet Oručević stoji iza mnogih medijskih transakcija u Federaciji. Milorad Dodik stoji iza mnogih medijskih projekata u Republici Srpskoj. Takođe opozicija U RS tu računam Mladena Ivanića i Dragana Čavića stoji iza medijskih projekata. Tako da su ovdje nažalost mediji vezani za političke igre.”
Situacija ništa nije bolja na opštinskom odnosno kantonalnom nivou u BiH. Vlasnici lokalnih medija uglavnom su opštine ili kantoni, tako da lokalni moćnici imaju itekakav uticaj na ove medije. Jedan takav medij je Radio Višegrad.
“Finansiramo se iz budžeta opštine, s tim što nam ta sredstva planirana nisu dovoljna i jednim dijelom iz vlastitih sredstava, putem oglasa sponzora. Prvo izmirujemo obaveze prema državi i ono što nam ostane to je za isplatu plata. Uglavnom isplaćuje se 60 do 70 posto neto plata”, kaže direktorica ovog medija Stojanka Nikolić.
A kako rade novinari u ovakvim medijima govori Mira Andrić novinarka Radio Višegrada i dopisnica Radija Slobodna Evropa:
“Novinari se trude da poštuju etiku i profesionalizam onoliko koliko im se pruža prilika. Koliko slobode u izražavanju imaju zavisi od teme i događaja. Poželjno je da se dobro govori o vladajućim strukturama i njihovom radu svako objektivnije izvještavanje povlači reakcije iz doma iz čijeg budžeta se lokalni medij finansira.”
Sudaraju li se novinari u lokalnim medijima sa cenzurom i uticajem opštinskih vlasti koje ih finansiraju govori Vesna Bajktašević, novinarka Radio Konjica:
“Ne osjećam da imam ikakvu cenzuru, više bih rekla da imam autocenzuru, kad smatram da nešto ne treba tada da objavim, ili da nemam dovoljno podataka da to objavim.”
U BiH se deklarativno tvrdi kako su slobodni mediji ključni za demokratizaciju svakog društva, no takvih je sve manje. Sve je više onih koji otvoreno staju u redove raznih političko-ekonomskih centara moći.