Reakcije na raspravu o Rezoluciji o Srebrenici u srbijanskom parlamentu različite su u Bosni i Hercegovini.
Udruženja koja okupljaju srebreničke žrtve i dalje su nezadovoljna što u naslovu nema riječi genocid i smatraju da je rasprava u parlamentu Srbije još jednom pokazala da ta zemlja, 15 godina nakon što je počinjen zločin, nije spremna da se u potpunosti suoči s istinom. S druge strane analitičari ocjenjuju da bi to moglo imati pozitivan refleks na političare u RS.
Deklaracija o Srebrenici za Srbiju i njen politički establišment znači mnogo. Samom činjenicom da se u srbijanskom parlamentu raspravlja o toj rezoluciji ta država pred Evropom dobija puno, smatra profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Šaćir Filandra. S druge strane, dodaje on, ovaj čin za BiH i žrtve genocida ne znači ništa:
Šaćir Filandra, Foto: Midhat Poturović
„Na paradoksalan način genocid koji je jedna od prethodnih srbijanskih vlasti učinila sada nanovo ovoj vlasti isplati na način da kao monetom za potkusurivanje se ona korsiti genocidom - i našu patnju i našu bol ona danas opet politički unovčava. S druge strane, za same žrtve genocida i za BiH u političkom smislu današnji čin ne znači apsolutno ništa.“
Ukoliko srbijanski parlament usvoji Deklaraciju o Srebrenici, BiH će ostati jedina zemlja u regiji čiji parlament nije osudio genocid počinjen 1995. godine u ovom gradu.
Može li inicijativa u srbijanskom parlamentu uticati da političari iz Republike Srpske, koji su do sada imali decidan stav da Parlament BiH ne može prihvatiti sličnu rezoluciju, promijene mišljenje, odgovara profesor Šaćir Filandra:
„Sadašnji čin sigurno nije prošao bez međusobnog dogovora, bez dogovorenog načina reakcije na taj dogovor. Znači između Banje Luke i Beograda sigurno je sve dogovoreno, mada to nijedna strana ne treba da prizna, niti će priznati. I dogovoren je način kako će vjerovatno Banja Luka da reagira na beogradsko priznanje ovih zločina. Ono što je bitno jeste da sutra može i Banja Luka priznati te zločine, ali to nema više nikakve veze sa stvarnim zločinom, ni sa stvarnim genocidom.“
Jalova diskusija
Zastupnik SNSD-a u državnom Parlamentu Lazar Prodanović smatra da je, i pored ovakve Rezolucije o Srebrenici, srbijanski parlament morao osuditi i sve ostale zločine. I dalje tvrdi da u BiH nema političkog ambijenta za usvajanje sličnog dokumenta:
„Kada bismo donosili određene rezolucije ili deklaracije da one budu neki put, odnosno motiv za pomirenje i stvaranje stabilne situacije, a u ovoj situciji teško je očekivati da bi se ovakva rezolucija mogla donijeti u Parlamentarnoj skupštini BiH.“
Šefik Džaferović, Foto: Midhat PoturovićZastupnik SDA u Parlamentu BiH Šefik Džaferović:
„Ja mislim da je to pokušaj Srbije i njene politike da se pred međunarodnom zajednicom pokaže kao država koja želi da se suoči sa prošlošću i sa istinom iz prošlosti, međutim to nije pravi način. Ukoliko nema snage da se nakon što su brojni sudovi, npr. Međunarodni krivični sud i Međunarodni sud pravde, utvrdili da se u Srebrenici dogodio genocid, u Rezoluciji to nazove pravim imenom, dakle riječju genocid, onda mislim da je to samo jedan pokušaj i da to onda neće dovesti do onoga do čega bi trebalo da dovede, a to je da se relaksiraju ukupni odnosi u regionu.“
Udruženja koja okupljaju srebreničke žrtve ipak nisu zadovoljna predloženim tekstom rezolucije o kojoj raspravlja srbijanski parlament, prije svega što u njoj nema riječi genocid.
Predsjednica Udruženja majke enklave Srebrenica i Žepa Munira Subašić:
„Ako nema riječi genocid za nas ta rezolucija ne znači ništa. Ta rezolucija nas na neki način ponovo ponižava i ponovo budi osjećanja u nama - jer ako poslije 15 godina nisu prihvatili pravu istinu, onda nisu trebali prihvatati ni nakaradnu.“
Predsjednica Društva za ugrožene narode BiH Fadila Memišević:
„Ono što mene kao borca za ljudska prava posebno iritira je što se toliko energije potrošilo i upravo ova jalova diskusija koja je bila prisutna u Srbiji govori da Srbija nije još uvijek spremna da se suoči sa svojom prošlošću. Za žrtve genocida i za mir u cijelom regionu najbolja rezolucija bi bila, govorim sada u kondicionalu, da se uhapsi inspirator i realizator genocida, a to je Ratko Mladić.“
Pročitajte i ovo:
U BiH i Srbiji i dalje traju rasprave o usvajanju Rezolucije o Srebrenici
Dogovori o rezoluciji o Srebrenici: termin zločin ili genocid
Tadić: Razdvojićemo rezolucije, ali ćemo obe usvojiti
Srbija treba da izađe iz stalnog poricanja
Udruženja koja okupljaju srebreničke žrtve i dalje su nezadovoljna što u naslovu nema riječi genocid i smatraju da je rasprava u parlamentu Srbije još jednom pokazala da ta zemlja, 15 godina nakon što je počinjen zločin, nije spremna da se u potpunosti suoči s istinom. S druge strane analitičari ocjenjuju da bi to moglo imati pozitivan refleks na političare u RS.
Deklaracija o Srebrenici za Srbiju i njen politički establišment znači mnogo. Samom činjenicom da se u srbijanskom parlamentu raspravlja o toj rezoluciji ta država pred Evropom dobija puno, smatra profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Šaćir Filandra. S druge strane, dodaje on, ovaj čin za BiH i žrtve genocida ne znači ništa:
„Na paradoksalan način genocid koji je jedna od prethodnih srbijanskih vlasti učinila sada nanovo ovoj vlasti isplati na način da kao monetom za potkusurivanje se ona korsiti genocidom - i našu patnju i našu bol ona danas opet politički unovčava. S druge strane, za same žrtve genocida i za BiH u političkom smislu današnji čin ne znači apsolutno ništa.“
Ukoliko srbijanski parlament usvoji Deklaraciju o Srebrenici, BiH će ostati jedina zemlja u regiji čiji parlament nije osudio genocid počinjen 1995. godine u ovom gradu.
Može li inicijativa u srbijanskom parlamentu uticati da političari iz Republike Srpske, koji su do sada imali decidan stav da Parlament BiH ne može prihvatiti sličnu rezoluciju, promijene mišljenje, odgovara profesor Šaćir Filandra:
Sadašnji čin sigurno nije prošao bez međusobnog dogovora, bez dogovorenog načina reakcije na taj dogovor. Znači između Banje Luke i Beograda sigurno je sve dogovoreno.
„Sadašnji čin sigurno nije prošao bez međusobnog dogovora, bez dogovorenog načina reakcije na taj dogovor. Znači između Banje Luke i Beograda sigurno je sve dogovoreno, mada to nijedna strana ne treba da prizna, niti će priznati. I dogovoren je način kako će vjerovatno Banja Luka da reagira na beogradsko priznanje ovih zločina. Ono što je bitno jeste da sutra može i Banja Luka priznati te zločine, ali to nema više nikakve veze sa stvarnim zločinom, ni sa stvarnim genocidom.“
Jalova diskusija
Zastupnik SNSD-a u državnom Parlamentu Lazar Prodanović smatra da je, i pored ovakve Rezolucije o Srebrenici, srbijanski parlament morao osuditi i sve ostale zločine. I dalje tvrdi da u BiH nema političkog ambijenta za usvajanje sličnog dokumenta:
„Kada bismo donosili određene rezolucije ili deklaracije da one budu neki put, odnosno motiv za pomirenje i stvaranje stabilne situacije, a u ovoj situciji teško je očekivati da bi se ovakva rezolucija mogla donijeti u Parlamentarnoj skupštini BiH.“
„Ja mislim da je to pokušaj Srbije i njene politike da se pred međunarodnom zajednicom pokaže kao država koja želi da se suoči sa prošlošću i sa istinom iz prošlosti, međutim to nije pravi način. Ukoliko nema snage da se nakon što su brojni sudovi, npr. Međunarodni krivični sud i Međunarodni sud pravde, utvrdili da se u Srebrenici dogodio genocid, u Rezoluciji to nazove pravim imenom, dakle riječju genocid, onda mislim da je to samo jedan pokušaj i da to onda neće dovesti do onoga do čega bi trebalo da dovede, a to je da se relaksiraju ukupni odnosi u regionu.“
Udruženja koja okupljaju srebreničke žrtve ipak nisu zadovoljna predloženim tekstom rezolucije o kojoj raspravlja srbijanski parlament, prije svega što u njoj nema riječi genocid.
Ako nema riječi genocid za nas ta rezolucija ne znači ništa. Ta rezolucija nas na neki način ponovo ponižava i ponovo budi osjećanja u nama - jer ako poslije 15 godina nisu prihvatili pravu istinu, onda nisu trebali prihvatati ni nakaradnu.
„Ako nema riječi genocid za nas ta rezolucija ne znači ništa. Ta rezolucija nas na neki način ponovo ponižava i ponovo budi osjećanja u nama - jer ako poslije 15 godina nisu prihvatili pravu istinu, onda nisu trebali prihvatati ni nakaradnu.“
Predsjednica Društva za ugrožene narode BiH Fadila Memišević:
„Ono što mene kao borca za ljudska prava posebno iritira je što se toliko energije potrošilo i upravo ova jalova diskusija koja je bila prisutna u Srbiji govori da Srbija nije još uvijek spremna da se suoči sa svojom prošlošću. Za žrtve genocida i za mir u cijelom regionu najbolja rezolucija bi bila, govorim sada u kondicionalu, da se uhapsi inspirator i realizator genocida, a to je Ratko Mladić.“
Pročitajte i ovo:
U BiH i Srbiji i dalje traju rasprave o usvajanju Rezolucije o Srebrenici
Dogovori o rezoluciji o Srebrenici: termin zločin ili genocid
Tadić: Razdvojićemo rezolucije, ali ćemo obe usvojiti
Srbija treba da izađe iz stalnog poricanja
