Samo u zatvoru u Mostaru oko 20 osuđenika uživa tzv. vanzatvorske pogodnosti, odnosno izlazak iz zatvora svakog dana i odlazak na posao. Među njima i sedam koji su osuđeni za krivično djelo ubistva. No, Mostar je samo primjer. Slično je širom BiH. Tako npr. osuđeni silovatelj pravo iz zatvora odlazi na posao ni manje ni više nego u školu u Bugojnu.
Dok su građani su uznemireni činjenicom da se osuđenici za najteža krivična djela mogu slobodno šetati, doduše u toku radnog vremena, nadležni sve pravdaju postojećim Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija. Direktor Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru Romeo Zelenika:
„Trenutno po važećem ZIKS-u član 63, stav 2, ne postoje kriteriji. Znači, može dobiti i ubojica, može dobiti i silovatelj, može dobiti i onaj ko ima veze sa drogama, sa prometom. Znači, puno je kaznenih djela i svi oni mogu dobiti. ZIKS sad trenutno ne kaže ko. Uprava zavoda daje mišljenje o vladanju osuđenika, o sigurnosnoj procjeni i o mogućoj zlouporabi te mogućnosti da taj osuđenik radi. Nema klasifikacije, mogu svi. Normalno da je do uprave zavoda i do odgajatelja da oni trebaju odobriti ko bi mogao, ko ne bi.“
Mostarci ne razmišljaju puno o članovima raznih zakona već o činjenici da najteži osuđenici faktički slobodno šetaju gradom:
„Ovo što su krupno osuđeni, zna se gdje trebaju ići. A pustiti napolje - taman posla!“
„Oni moraju nešto raditi. U Južnom logoru, ja znam od ranije, bila je radiona za takve. Sad toga nema. Ne znam zbog čega.“
„Svak ima svoje mišljenje. Za veća djela itd. zatvorenik je za zatvora, a nije za ulice.“
„Ne, ne, nek su u zatvorenom prostoru dok ne odsluže svoju kaznu. To je moje mišljenje.“
Zatvori sklapaju ugovore sa postojećim preduzećima i ustanovama koji zapošljavaju osuđenike. Tome prethodi procedura u kojoj svoju saglasnost za izlazak daje stručni tim kazneno-popravnog zavoda, a na sve saglasnost na kraju daje federalno Ministarstvo pravde. Osuđenik za svoj rad dobija platu, topli obrok, prijevoz do radnog mjesta, zaštitu na radu, a zatvor im obezbjeđuje osiguranje. Direktor Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru Romeo Zelenika:
„Zavod je dužan da kontrolira te ljude ako oni rade. A mi smo dobili dosta pritužbi na to od građana i putem novina - jednostavno oni su poslani da rade, imaju neko radno vrijeme i posao gdje rade, a oni nisu tamo, nego javljaju nam građani i kažu da vozaju se, učestvuju na nekim javnim manifestacijama itd. To se ne smije desiti. Uprava zavoda je dužna i ima ovlasti da to sankcionira - svojim redovnim kontrolama.“
Zakon o izvršenju krivičnih sankcija donesen je 1998. godine i od tada nije mijenjan. On, naravno, podrazumijeva radnu terapiju kao jednu od najboljih mogućnosti za resocijalizaciju. Razlika između radne terapije u zatvorskim okvirima i svakodnevnog odlaska na posao ipak je ogromna. Člankom 63. predviđene su i mjere koje podrazumijevaju rad van zatvora.
Korjenite reforme ove oblasti najavljuju iz federalnog Ministarstva pravde. Najavljuje se i pooštravanje mjera koje će osuđenici morati da prođu kako bi dobili vanzatvorske pogodnosti. Ministar pravde Federacije BiH Feliks Vidović:
„Ako imamo u vidu resocijalizaciju kao jedan od osnovnih ciljeva izricanja kazne - da se osuđeno lice ponovo reintegrira u društvo, a mislim da ne treba posebno obrazlagati šta znači radna obveza, odnosno rad u tom pravcu, tako da taj institut nije slučajno tu. On ima niz, niz pozitivnih aspekata i pravna teorija ga preporučava. Mi čak imamo i preporuke od određenih međunarodnih institucija da se svi ti instituti koje trenutno naši pozitivni propisi daju u što većoj mjeri koriste. E, sad je pitanje koliko mi imamo adekvatnu regulativu u smislu da bismo spriječili eventualne zlouporabe pri korištenju tih pogodnosti. To je taj dio koji mene osobno iritira.“
Na izmjenama zakona se počelo raditi i biće upućene u redovnu parlamentarnu proceduru. Parlamentarci, oni koji će dati konačnu riječ o njegovim izmjenama, navode da su za ovakvu situaciju krivi oni koji zakone tumače onako kako im odgovara. Zastupnik u federalnom Parlamentu Nermin Nikšić:
„Ja bih rekao bukvalno da slobodno šetaju, navodno da obavljaju te određene poslove u sklopu rehabilitacije i izdržavanja svoje kazne. Dakle, ako se i vrši to, onda se zna da se za takve zatvorenike moraju obezbijediti poseban nadzor i ljudi koji će to obezbjeđivati.“
Zastupnik u federalnom Parlamentu Hajriz Bećirević:
„Ako je Parlament donio takav zakon gdje ima nekih anomalija, eto i ja se osjećam odgovornim zato što sam digao ruku i što sam išao u tom pravcu da se donese zakon. Možda u tom trenutku ja sam napravio previd, kao i moje kolege, ali postoji mogućnost ispravke i poboljšanja ovog zakona i ja sam na tom kursu da ono sve što treba promijeniti i što treba poboljšati u zakonu da idemo u promjene.“
Zakon o izvršenju krivičnih sankcija nije predvidio mišljenje oštećenih u nedjelu koje je osuđenik izvršio. Oštećene niko i ne pita da li su za to da zatvorenik može slobodno izlaziti da radi.
