Jedna od mogućih izmjena optužnice protiv Radovana Karadžića je da mu se sudi za genocid u Srebrenici, a da ostali zločini počinjeni 1992. godine budu tretirani kao etničko čišćenje. To bi također značilo da se Karadžić neće teretiti za genocid nad bosanskohercegovačkim Hrvatima. U razgovoru sa Radio Slobodna Evropa, docent doktor Edina Bećirević sa Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu, inače ekspert za genocid i ratne zločine, između ostalog navodi da suđenja za genocid uvijek imaju političke posljedice na državnom nivou.
RSE: Kava je mogućnost da se optužnica protiv Radovana Karadžića mijenja i da mu se sudi isključivo za genocid u Srebrenici?
Bećirević: Prema informacijama koje sam ja dobila od nekoliko izvora iz Haškog tužilaštva, to jeste bila jedna od opcija. Naravno, to ne znači da bi mu se sudilo samo za genocid u Srebrenici, već da bi ostali zločini od 1992. do 1995. godine bili okvalificirani kao etničko čišćenje. Problem je u tome što u njegovoj optužnici on dijeli odgovornost sa Biljanom Plavšić i sa Momčilom Krajišnikom, a i u jednom i u drugom slučaju Tužilaštvo je praktično odustalo od dokazivanja genocidne namjere i Tribunal u ovom trenutku nema niti jednu presudu za genocid za 1992. godinu. Međutim, drugi sudovi imaju. Tužilaštvo, recimo, potpuno ignorira presudu njemačkih sudova po kojima je genocid izvršen 1992. godine. Tri takve presude postoje u Njemačkoj. Jednu od njih je potvrdio Evropski sud za ljudska prava, u julu 1997., u slučaju Nikole Jorgića za genocid počinjen 1992. godine u Doboju. I ova bi presuda također mogla doprinijeti usaglašavanju baze zločina. Možda bi se ove najave da će se odbaciti optužbe za genocid za period 1992. godine mogle posmatrati i u kontekstu neke vrste političke pogodbe. Iako je ovo suđenje, naime, za individualnu odgovornost, suđenja za genocid uvijek imaju političke posljedice na državnom nivou, jer kroz dokazivanje Karadžićeve komandne odgovornosti za genocid, dokazivala bi se ne samo njegova genocidna namjera već i genocidni plan, a time bi, naravno, bili potvrđeni i osnovni motivi stvaranja Republike Srpske. Ako dođe do odbacivanja optužbi za genocid za ovaj prvi period, ja neću imati nikakvih sumnji da je glavni tužilac Brammertz popustio pod političkim pritiskom određenih međunarodnih krugova kojima jednostavno nije u interesu da dokažu da je RS rezultat Karadžićeve genocidne namjere.“
RSE: Koliko je inače teško dokazati optužbu za genocid, odnosno genocidnu namjeru?
Bećirević: Teško je dokazati genocid ukoliko ostajete u okviru uskopravničkih definicija genocida. Mislim da posljednja istraživanja o genocidu koja su interdisciplinarna mogu pomoći pravnim stručnjacima u Haškom tužilaštvu da bi dokazali genocid.
RSE: Mediji prenose informaciju i da se Radovanu Karadžiću neće suditi za genocid nad Hrvatima. Šta bi to moglo značiti za ovaj proces?
Bećirević: To je poprilično kompleksno pitanje. Ja ću se vratiti na slučaj Milošević. I u tom slučaju je Tužilaštvo odlučilo da odustane od dokazivanja Miloševićeve namjere genocida protiv bosanskih Hrvata. Oni su dokazivali genocid samo protiv Bošnjaka za 1992. godinu. Genocidni plan protiv Bošnjaka Tužilaštvo je dokazivalo u političkom okviru dogovora Miloševića i Tuđmana iz oktobra 1991. u Karađorđevu. Naime, Karadžićeva prijetnja da će muslimanski narod nestati, od 14. oktobra 1991., uklapa se u ovaj širi plan. Međutim, Karadžić je također rekao da će Hrvati biti jedini koji će profitirati jer će zadržati svoje opštine. Ovakve i slične izjave mogu otežati Haškom tužilaštvu, a to jesu otežale u slučaju Milošević, da dokaže da je Karadžić imao politički plan da uništi bosanske Hrvate.
RSE: Koliko bi presuda za genocid Radovanu Karadžiću mogla značiti u smislu pomirenja u BiH?
Bećirević: Ja mislim da bi ta presuda mogla značiti konačno neko uspostavljenje čiste historijske osnove za daljnu komunikaciju. Na godišnjicu genocida u Srebrenici premijer RS-a Milorad Dodik rekao je da je to što se dogodilo u Srebrenici bio lokalni genocid koji je počinio mali broj vojnika i vojnih starješina. Ti njegovi komentari su maliciozna interpretacija presuda Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala, ali to što je Milorad Dodik rekao zapravo je negiranje genocida. I u normalnim evropskim državama on bi mogao biti procesuiran zbog te izjave. Potvrdom u procesu Karadžić, recimo, da je izvršenje genocida u BiH počelo 1992. godine, odnosno genocidna namjera i plan 1991. godine konačno bi se izbili argumenti nacionalističkim snagama u RS-u da nastave sa secesionističkom politikom, pomoglo bi srpskom narodu da se suoči s onim strašnim zločinom genocida koji je počinjen u njihovo ime i na neki način da započnu sa procesom katarze koji je neophodan. To bi bila osnova za pomirenje.“
