Ćutnji je prepuna Srbija, mada 'svi znaju' da je, mada nismo u Danskoj iz Hamletovog doba, nešto trulo gde god pipneš prstom - piše Teofil Pančić.
Prioriteti vladajućih političkih pokreta u BiH, bošnjačkog-srpskog-hrvatskog, još od kampanje u "prvim slobodnim izborima" 1990. godine nikada nisu ni doticali pitanja koja dominiraju u američkoj ili u kampanji u bilo kojoj zemlji zrele demokratije.
Američko iskustvo u eri Trampa više podcrtava nego što kompromituje tu ideju vladavine prava. Uzmimo primjer balkanskih zemalja, konkretnije, BiH - piše Kemal Kurspahić.
Crkvenom vrhu je učvršćenje bliskog 'sojuza' s nekim ko čvrsto drži poluge vlasti i moći nasušna statusna potreba - piše Teofil Pančić.
Za sada su izvan te euroatlantske porodice ostale samo Bosna i Hercegovina, Srbija i Kosovo.
U poređenju s porukom Grete Thunberg na Generalnoj skupštini UN, nastup zapadnobalkanskih „državnika“ ponudio je sliku balkanizacije svjetske organizacije, piše Kemal Kurspahić.
Kritičan doprinos blokadi bilo kakvog napretka daju i susjedne zemlje, čije vođe u ratnim 90 tim su imali savršenu saglasnost o podjeli BiH, piše u kolumni Kemal Kurspahić.
"Naprednjačkoj vlasti u Srbiji, sklonoj velikim potezima i gestovima i svime što odiše pompeznošću i grandioznošću, ponekad jedino zasmetaju – ljudi."
„Stara i nova Samanta se međusobno dobro znaju. One razgovaraju sve vrijeme“.
"Režimi poput Vučićevog i Orbanovog, a i znatne većine drugih u regionu, sami po sebi rasteruju stanovništvo".
Bh. izlazak iz ranije ozakonjenih euroatlantskih aspiracija, neka vrsta BHexita, događa se u velikoj mjeri na ravni Dodikovog ličnog izbora za bliskost s Rusijom i netrpeljivost prema Zapadu - piše Kemal Kurspahić.
Zašto se čini kao da su Srbija i Hrvatska, kako bi rekao znameniti "Srbohrvat" Džoni Štulić, "sudbinom prokleti"?
Učitajte više sadržaja...
