Koliko je ovakva opozicija zaista bolja alternativa za Srbiju?
Uvijek ostaje potencijal izazivanja incidenata u sferi nacionalističke simbolike, piše u kolumni Kemal Kurspahić.
Hoće li se 2018. pokazati kao poslednja godina u kojoj je Aleksandar Vučić Srbijom vladao mirno i manje-više čineći šta god bi poželeo?
Godina 2018. protekla je u znaku još jednih izbora koji su više produbili nego što su premostili podjele u bosanskohercegovačkom društvu
"Obećanje vladajućih se ispunilo: na koncu odlazeće godine Hrvatska je mirna i stabilna zemlja. Je li to ono što su i građani očekivali?."
"Čini se, iz subote u subotu sve jasnije, da se nešto u preovlađujućem raspoloženju javnosti menja", piše Pančić.
Politike na Balkanu neće dugoročno moći računati na komfor "sjedenja na dvije stolice", piše Kemal Kurspahić u kolumni Govoreći bosanski.
"Politika je postala trgovina bez radnog vremena, non-stop šoping. Slijedi rasprodaja", piše kolumnistica Ines Šaškor.
"Ne bi bilo preterano reći da su Aleksandar Vučić i njegova stranka ne samo osvojili, nego prekrili Srbiju", piše kolumnista Teofil Pančić.
U diplomatskoj komunikaciji, snažne poruke mogu se poslati i bez obaveznog spominjanja njihovog povoda.
"Čovek i uplašen i moćan u isto vreme opasan je i po sebe i po druge", piše Pančić.
"Hrvatska zaostaje za svim usporedivim zemljama. Materijalno, socijalno, obrazovno. I to je Tuđmanova ostavština", piše Ines Šaškor.
Učitajte više sadržaja...
