Anđa Đukanović iz Bratunca 19 godina traga za mužem Ivanom koji je nestao u Kravici 7. januara 1993. godine, nakon napada snaga Armije BiH. Kuća je izgorjela, a s njom i sve uspomene. Od njega ima tek fotografiju sa lične karte
Samir Omerović poginuo je 1993. godine kao borac Armije BiH u Srebrenici. Imao je 21 godinu, i najviše je volio igrati fudbal. Njegovoj majci Aiši ostalo je samo da se sjeća sina i plače jer mu ne može otići na grob. Nikada nije pronašla njegove posmrtne ostatke
Ratko Grgić, župnik u Novoj Topoli, je 16. lipnja 1992. godine, oko pola deset prije podne, od strane četvorice naoružanih uniformiranih muškaraca izveden iz župnog stana, strpan u bijelog golfa i odvezen prema selu Lamincima
Slobodan Zimonjić iz Brčkog imao je svega 20 godina kada je nestao septembra 1995. godine tokom borbi u okolini Bihaća. Njegov otac Milorad kaže kako je viđen u zarobljeništvu u rejonu Grmeča u TV prilogu 27. aprila 1996. godine.
Hasib Avdić odveden je juna 1992. godine iz mjesta Klis kraj Zvornika. Supruga Fatimka i njegova dva sina tada su ga posljednji put vidjeli. Trgovac po zanimanju, početkom rata odbio je pozive za službu u rezervnom sastavu Vojske RS, nakon čega je odveden u nepoznato.
Dobroslav Bošnjak nestao je 1993. godine, kada je iz Fojnice sa još dvoje ljudi krenuo preko Prokoškog jezera i Bugojna za Split. Oni su zatočeni u području Bistričke Rike, od kada im se gubi svaki trag. Ranko Bošnjak 17 godina čeka informaciju o nestalom bratu, kojeg je rat zadesio u Fojnici gdje je iz Kanade došao posjetiti roditelje
Jelena Pančić imala je samo 19 godina kada su je odveli i njena majka Milka od tada bezuspješno pokušava saznati gdje joj je kćerka odvedena i što se s njom desilo. "Ne mrzim, ali neću zaboraviti", kaže Jelenina majka.
Mirsad Mirvić je 25. maja 1992. otišao iz svoje kuće na posao. To je bio posljednji dan kada ga je supruga Sabaheta Mirvić vidjela živog.O njegovoj se sudbini ništa nije znalo sve do otkopavanja grobnice na dnu jezera Perućac kada su pronašli tek par kostiju bivšeg golmana višegradskog Fudbalskog kluba „Drina“.
Polovinom maja 1992. godine paravojne postrojbe i pripadnici tadašnje JNA u jednom dijelu Dervente uhapsili su više od stotinu civila, među njima i dvadesetdvogodišnjeg Vedada Porobića. Njegov otac Senahid je bio očevidac ubistva
Armana Džaferovića majka Zumreta posljednji je put vidjela 1. maja 1992. godine kad je iz Brčkog otišao slaviti 1. maj sa prijateljima u obližnje selo. Godinama kasnije u sudnici Haškog tribunala Ranko Češić priznaće da je ubio svog druga Armana
Milenko Milović nestao je 1992. godine na mostarskom ratištu. Iako nikada nije utvrđeno pod kojim je okolnostima nestao, pretpostavlja se da je bio zarobljen od strane snaga Armije BiH i HVO. Jedini svjedok je poginuo tokom rata tako da istinu o Milenkovoj sudbini nikada nije saznala
Ispred Skupštine Srbije je izveden antiratni performans kojim je obilježen čin rezeviste iz Valjeva koji je 1991. dovezao oklopni transporter i parkirao ga ispred tadašnje Skupštine SFRJ u znak protesta protiv rata. (Iva Martinović, 29. oktobar, 2010.)
Učitajte više sadržaja...