Balkan-i-ja

Kad će crnac postati gradonačelnik Beograda, Zagreba, Sarajeva….?

Nisam do sada čuo za slučaj da izabrani gradonačelnik bilo kojeg grada na svijetu mora da uči jezik gradjana čiji je gradonačelnik. Zvučalo bi nevjerojatno da nije istinito.

Peter Bossman je novi gradonačelnik Pirana, predivnog gradića na slovenačkoj obali (ako neko od mladjih čitatelja ne zna). ¨Imam prijateljicu slavistkinju koja mi je već ponudila dodatne poduke", rekao je novi gradonačelnik.


Ali, to nije jedina neobična stvar u ovoj priči. Naime, Peter Bossman uopće nije ni Slovenac, on je ljekar iz Gane i stigao je u Sloveniju još prije 33 godine sa namjerom da studira medicinu. Tako je Slovenija dobila svog prvog tamnoputog gradonačelnika, jednog od onih 12% gradjana Slovenije koji su rodjeni izvan ove države.

Priča, naravno, govori više nego bilo kakve proklamacije o stupnju demokracije u Sloveniji i po ko zna koji put svjedoči da gradjani radije biraju sposobne nego podobne.

Ako im se da prilika.


Logično je, ipak, ovo pitanje: kada će tako nešto biti moguće u ostalim državama nasljednicama bivše Jugoslavije. Da li je moguće da gradonačlenik Niša bude recimo Albanac, ili gradonačeklnik Prištine Srbin? Da li je moguće da prvi čovjek Banjaluke bude Bošnjak ili prvi čovjek Gruda bude Srbin? Ili da Zenicu vodi neko ko je po nacionalnosti Hrvat?

Bojim se da će se prije dogoditi da gradonačelnici ovih gradova budu neki ljekari iz Gane jer Ustav BiH, naprimjer, ne omogućava da članovi Predsjedništva budu ljudi sebe definiraju kao Jugoslaveni, Jevreji, Romi, Makedonci ili članovi bilo koje druge etničke grupe u koju ne spadaju Bošnjaci, Hrvati i Srbi.

Bio sam prošli tjedan u New Yorku pa me prijatelj odveo u kultni teatar ¨Apollo¨ u Harlemu. Teatar traje već 97 godina i ovdje su svoje prve korake na sceni imali mnogi od najvećih svjetskih zvijezda poput kultnog Michela Jacksona.

Na programu je bilo ¨Veče amatera¨. Na stranu činjenica da su amateri koje sam vidio i slušao neuporedivo bolji od nekih jako poznatih zvijezda. Ali, voditelj je veče počeo ovako: ¨Nas ne zanima ko ste ni odakle ste, ne zanima nas kako se zovete niti koje ste boje kože, ne zamima nas ni kultura kojoj pripadate, ni jezik koji govorite niti država kojoj pripadate. Mi smo ovdje došli da se zabavimo zajedno!¨

Kad li će takve rečenice biti izgovorene na Balkanu?



Valjda onda kad za gradonačelnika bude izabran crnac!

Hadž na državni račun!

Ne znam da plačem ili da se smijem.

Jedan je moj kolega prije koji tjedan dobio poziv iz sarajevskog suda da se pojavi na ročištu. Iznenadjen, pitao se ko ga zove za svjedoka i u kojem predmetu ali je ubrzo shvatio je da je pozvan kao – optuženi.

Sudski predmet datira iz vremena kad je bio jedan od potpisnika putnih naloga u TV BiH, a ¨krivica¨, kako to kaže optužba, u tome što nije potpisao putni nalog kako bi jedan od uposlenih otišao na hadž!

Mislio je da se neko sa njim šali ali je na sudskom pozivu sve bilo šta treba da bude - i broj predmeta, i datum ročišta, i broj sudnice. A i sudski poziv je bio – originalan.

Pojavio se tako moj kolega u sudnici, pojavio se i tužitelj sa svojim advokatom i sve se pitao da li on to sanja! Onda je neko naredio da svi ustanu jer se pojavio sud i sudije. Svi u togama, sve ozbiljno, sve po zakonu. Sud je to – hej!

Ne zna čovjek da li da plače ili da se smije.

Sud je onda sugerirao mom optuženom kolegi da uzme advokata na šta se ovaj lecnuo, reče da mu ne treba nikakav advokat, te da mu uopće nije jasno o čemu se u tom procesu radi.

Naravno da nije potpisao putni nalog da neko ide na hadž, ali ne vidi u čemu je krivica. Onda je advokat tužitelja tvrdio da su mnogi drugi otišli na hadž o državnom trošku pa je njegov klijent bio oštećen.

Onda je počeo mahati nekim papirom kao krunskim dokazom da je tuženi morao potpisati nalog. Kad je sud i moj kolega pogledao papir zabezeknuto je pročitao pismo Islamske vjerske zajednice u kojem se preporučuje da tužitelj, uposleni na TV BiH, ide u Saudijsku Arabiju na hadž.

I opet mu nije bilo jasno! Zašto bi uopće on morao poptisati putni nalog ako to preporučuje Islamska vjerska zajednica? Pa čak i da je morao, a nije, šta ima sa tim sud, sudije i sudnica.

¨Proces¨ nije trajao dugo, sudije su na kraju proglasile mog kolegu nevinim, tužba je odbačena i pravda je pobijedila.

Da li da plačem ili da se smijem?

Niko se ne pita niti iko ima namjeru pokrenuti sudski proces protiv onih koji su slali uposlene u Saudijsku Arabiju na račun države.

Ali, kako je uopće moguće da se pokrene sudski postupak na osnovu jedne apsurdne optužbe? Otkud uopće i pomisao tužitelju da TV BiH treba da plati nekome putovanje na hadž, pa još da angažira advokata što to njegov pretpostavljeni nije htio uraditi, pa se još pojavi sa pismom Islamske vjerske zajednice koja preporučuje dotičnog za hadž kao da je to krunski dokaz! Kao da na putovanja uposlene šalju imami i svećenici!

Ali, ako tužitelj nema osnove za sudski postupak moglo bi se prihvatiti da on može biti ima pravo na osjećaj nepravde. Jer, TV BIH jeste potpisivala putne naloge za hadž, ona jeste slala uposlene o državnom trošku u Saudijsku Arabiju, tvrdio je to i tužitelj u ovom sudskom postupku, ne da izvještavaju nego da zadovolje njihove privatne ambicije. Neko je na TV BiH ozbiljno shvaćao preporuke Islamske vjerske zajednice i potpisivao putne naloge. Kad se našao neko ko to nije htio uraditi – eto ¨nepravde¨!

Na stranu sad to što je TV BiH javna institucija koja pripada svima, na stranu i to što nikom ne pada na pamet da tuži za kriminal one koji su slali pojedince na hadž o državnom trošku.

Ali, koliko je javnih i nejavnih institucija i poduzeća u BiH slalo ljude na hadž o državnom trošku? Otkud pravo tim silnim direktorima i šefovima da potpisuju takve putne naloge? Koliko je državnog novca potrošeno da bi se zadovoljile privatne ambicije?

Hoće li sada ta ista poduzeća potpisivati putne naloge katolicima da odu na pohod u Medjugorje ili pravoslavcim da prisustvuju inauguraciji novog patrijarha srpske pravoslavne crkve? Pa da lijepo država pokrije i te troškove!

U općoj kradji i lopovluku krenuo da se okoristi i – narod. Pa kad se našao netko da spriječi lopovluk i poštuje zakon – e, on treba na sud!

I nije da se smiješ nego da plačeš!