Dostupni linkovi

Kešetović: Sistem je pojeo sam sebe


Ilustrativna fotografija
Ilustrativna fotografija

Izudin Kešetović, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, čija su uža naučna oblast finansije i finansijska politika, u razgovoru za Zašto? Radija Slobodna Evropa (RSE) osvrnuo se na činjenicu da su najveći dužnici za poreze, doprinose, naknade i druge takse upravo kompanije koje su u većinskom državnom vlasništvu, a u nekim slučajevima su među najvećim dužnicima i bolnice, pa čak i neka ministarstva.

U Bosni i Hercegovini (BiH) je ukupni dug javnih poduzeća i ustanova prema, zbog ustavnog uređenja, dvjema poreznim upravama premašio 1,25 milijardi eura, od čega u entitetu Federacije BiH 651 milion eura i u drugom entitetu Republika Srpska oko 598 miliona eura.

"Država bi trebala da bude najuređeniji sistem. Svaka država, da li BiH, da li bilo koja u svijetu, morala bi da ima izgrađene kriterije i pravila i da bude najefikasnija. Nije tačno da ova država to ne može biti. Ne možete se ponašati u stilu 'hoću da mi bude dobro dijete, a ja raskalašen'. Ide li to? Ne ide!", kazao je profesor Kešetović za RSE.

RSE: Kako se moglo desiti da samo rudnici u bh. entitetu Federacija BiH, koji su njeno vlasništvo, duguju za poreze, doprinose, naknade i takse stotine miliona eura?

Kešetović: Oni, kao, nisu uspostavili sistem upravljanja i nadzora nad zavisnim društvima. Pa kako je to moguće? Oni svake godine imaju reviziju. Imaju li? Ako imaju reviziju, onda svaki put "na ekranu" imaju sve što se dešava. Šta je revizija napravila? Nije napravila ništa. Oni su svi na granici poslovanja. U rudnicima je finansijska dubioza, samo što oni tu dubiozu između rudnika i Elektroprivrede BiH ravnaju, kao što između Elektroprivrede Herceg Bosne i Aluminija Mostar. Samo što ljudi ne vide. Ako je 400 miliona maraka (oko 204 miliona eura) dubioza Aluminija i neplaćenih 300 miliona maraka (oko 153 miliona eura) Elektroprivredi Herceg Bosne, to je trebao biti prihod te elektroprivrede. Je li uprihodovala Elektroprivreda BiH gubitak rudnika? Nije. Jer ona je neefikasna u sistemu. Od uglja ide sve.

RSE: Misija Međunarodnoga monetarnog fonda (MMF) u BiH objavila je nedavno analizu prema kojoj je 80.000 ljudi zaposleno u 315 javnih poduzeća u FBiH i 235 u RS-u, oko 11 posto ukupno zaposlenih u BiH, da je u njima plaća u prosjeku 40 posto veća nego u privatnim kompanijama i veća nego u zemljama regije, da imaju nižu produktivnost od privatnih te da je njih 66 nagomilalo gubitke veće od 1,6 milijardi eura te da oko polovice nisu likvidna i zahtijevaju budžetsku podršku. Zašto se država ne rješava takvih firmi?

Kešetović: Te kompanije uplate u budžet Federacije oko 80 miliona maraka (oko 41 milion eura) dividendi. Međutim, to su dividende samo dva preduzeća – Elektroprivrede BiH i BH Telecoma. Uzmite koliko je samo kroz gubitke samo Aluminija Mostar i rudnika izgubljeno novca, odnosno koliko nije ostvareno generiranog, originalnog javnog prihoda gdje država po osnovu vlasništva i svojine, imovine, koncesija izgubi novca.

Ona upravlja cjelokupnim sistemom. I tih 80 miliona maraka koje je uzela je trebala ostaviti u telekomu da on reinvestira. To što je država uzela, ona je to faktički samo redistribuirala u javnu potrošnju koja je neracionalna.

To je problem i u Hrvatskoj. Kad čitate analize njihove vlade, oni su se stabilizovali. No, oni nisu ušli u analizu strukture troškova u javnom sektoru. Napravili su neke pomake sa stanovišta deficita i drugih makroekonomskih pokazatelja. Međutim, mi smo u BiH taj sistem u potpunosti, da kažem, razvalili.

RSE: Zašto se ne pokreće stečaj javnih gubitaša?

Kešetović: Da bismo vratili sistem nazad, onda morate imati barem 10.000 radnika, govorim ugrubo, onih koji bi ušli u stečaj ili likvidaciju. Morate ući u stečaj. Šta imate više pričati sa onim koji nije sposoban? Ako nekoj firmi treba sanacija, onda su to drugi kriteriji sanacije preko nečega drugog. Njima su deset godina rudnici zavisna društva, a sad im nije jasno da su ona poslovala sa gubitkom, pa traže u roku 60 dana da se rudnici očituju i da zaustave zapošljavanje. A oni zapošljavali i još imate usluge preko tendera kojim nabavljaju radnu snagu.

Nema više rudara. Znate li kolike su samo dubioze javnih preduzeća u jednom, Kantonu Sarajevo? Milijardu i po maraka (oko 766 miliona eura) u Gradskom saobraćaju u Sarajevu (GRAS), Vodovodu, grijanju… Milijardu i po maraka akumuliranih gubitaka. To su finansijske dubioze. Nema dokapitalizacije. Morao bi se dokapitalizirati čitav taj javni sektor iz budžeta. Kako ćeš kad ne možeš čak ni tekuću potrošnju da zatvoriš?

RSE: Ogromna su dugovanja i javnih zdravstvenih ustanova.

Kešetović: Profesor Anto Domazet je jednom rekao da se u zdravstvu ne može finansirati infrastruktura, a mi svakako plaćamo usluge kod privatne prakse pa doktori mogu štrajkovati u bolnici, jer kod njih niko ni ne ide na usluge. Sve to se dešava jer je neracionalan sistem. Ne kažem da su svi takvi, ali sistem je neracionalan, a svi su doktori nauka, svi su doktorirali. Ja sam rekao jedanput kad sam bio na univerzitetu, samo treba znati statistiku i informatiku, ništa drugo, da doktoriraš na medicini.

RSE: Vlasti u bh. entitetu Federacija BiH najavljuju velike infrastrukturne projekte, nastavak izgradnje autoceste na Koridoru Vc ili izgradnju autoceste od Sarajeva prema Beogradu. Je li autocesta prioritet?

Kešetović: Nema od toga ništa. Ne ide to tako. Evo, mi na Ekonomskom institutu upravo radimo nešto na tu temu. Raspravljamo o Kini, velikim ekonomijama, investicionim ciklusima… Kod nas nema novih industrija. Što se tiče fiskalnog dijela, pa to su kreditna zaduženja. Mi pravimo autoceste na kredit, ne pravimo iz vlastitih sredstava. Tako pravimo i energetske kapacitete. Nemamo vlastite akumulacije kapitala, već ih gradimo iz kreditnih sredstava. A ono iz čega bismo trebali da gradimo je faktički potrošio neefikasan sistem. 'Pojeo' je sam sebe iznutra. Mi nemamo ni vlastiti kapital, ni amortizaciju niti potencijal, a barem 20 posto bruto domaćeg proizvoda moramo imati za investiranje.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG