Piše: Nathan Hodge
Minhenska sigurnosna konferencija nešto je najbliže (američkom sportskom događaju) Super Bowlu što međunarodna diplomatska zajednica ima: bogata analizama prije i poslije događaja, neumorno praćena uživo i u konačnici usmjerena na spektakl.
No, prava dešavanja ove godine odvijaju se izvan same konferencije. Ukrajina, njeni evropski saveznici i Kremlj pozicioniraju se za pregovore s Trumpovom administracijom, koja je jasno dala do znanja da tradicionalna geopolitička pravila više ne važe, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Uobjavi na mreži X, direktorica Međunarodnog centra za odbranu i sigurnost u Talinu Kristi Raik sažela je sumornu atmosferu među evropskim promatračima konferencije:
"Napustila sam Minhen s osjećajem anksioznosti. (Predsjednik Ukrajine Volodimir) Zelenski je jasno dao do znanja da Ukrajina ne očekuje od SAD da radi na pravednom miru. To je zadatak za Evropu. Nisam sigurna da je Evropa dorasla tom zadatku. Trebalo bi da (Evropa) prestane kukati zbog toga što nije pozvana na pregovore i da se fokusira na ono što može isporučiti."
Situacija je sljedeća: evropski lideri ove sedmice održavaju hitan samit o ratu u Ukrajini, Trumpova administracija šalje pregovarački tim u Saudijsku Arabiju kako bi započela razgovore s ruskim zvaničnicima o okončanju rata, a Ukrajina, barem zasad, nema svoje mjesto za pregovaračkim stolom.
Svi ovi događaji uslijedili su nakon borbenog nastupa američkog potpredsjednika JD Vancea u Minhenu, koji je evropske saveznike kritikovao zbog, kako je rekao, njihovog povlačenja od slobode govora i "neprovjerene" imigracije na kontinent.
"Prijetnja koja me najviše brine kada je riječ o Evropi nije Rusija", rekao je. "Nije ni Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me zabrinjava je unutrašnja prijetnja. Povlačenje Evrope od njenih najfundamentalnijih vrijednosti."
Ruski napadi na ostatke svoje demokratske opozicije ili kršenje međunarodnih normi nisu bili ni spomenuti. Vance je također dao malo konkretnih informacija o tome kako Trumpova administracija planira postići ono što naziva "razumnim sporazumom" za okončanje neprijateljstava u Ukrajini.
Za pristalice Ukrajine, to je bio uznemirujući razvoj događaja. Vanceov napad na evropsku publiku uslijedio je samo nekoliko dana nakon što je američki predsjednik Donald Trump 12. februara izjavio da je imao "dug i vrlo produktivan" razgovor s Putinom. Također se čini da je Trumpu upućen poziv za posjetu Moskvi.
Taj razgovor između Trumpa i Putina postavio je ton Minhenske konferencije ove godine, izazivajući zabrinutost u Kijevu i evropskim prijestolnicama da bi Trump mogao zauzeti mnogo više transakcijski pristup pregovorima o okončanju rata u Ukrajini.
Tačan format takvih mogućih pregovora i dalje je nejasan. Tokom panela na Minhenskoj konferenciji, Keith Kellogg, Trumpov izaslanik za Ukrajinu i Rusiju, dao je naslutiti da Evropa možda neće imati svoje mjesto "za stolom" kada dođe vrijeme za dogovaranje kraja rata.
U svakom slučaju, konferencija je bila ključni trenutak za Ukrajinu i njene saveznike. U svom obraćanju, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski naglasio je da Evropa mora kolektivno povećati podršku Ukrajini jer se prioriteti Washingtona mijenjaju.
"Ukrajina nikada neće prihvatiti dogovore iza naših leđa, bez našeg učešća", rekao je. "Isto pravilo treba vrijediti i za cijelu Evropu. Nema odluka o Ukrajini bez Ukrajine – nema odluka o Evropi bez Evrope."
Glavno pitanje koje proizlazi iz ovogodišnje Minhenske konferencije jeste da li će mir biti dogovaran preko glava Ukrajinaca. No, ako nas je iskustvo posljednje tri godine ičemu naučilo, onda je to da Ukrajina može da djeluje, da ima spremnost da se bori i moćnog međunarodnog komunikatora u osobi Volodimira Zelenskog.
Ovisno o gledištu koje neko zauzme, ovogodišnja konferencija može se smatrati ponavljanjem 1938. godine – neuspjele politike britanskog premijera Nevilla Chamberlaina prema Adolfu Hitleru – ili reprizom žestokog nastupa Vladimira Putina u Minhenu 2007. godine, kada je osudio pojavu "unipolarnog svijeta" pod vodstvom Washingtona.
No, da parafraziramo bivšeg američkog ministra odbrane Donalda Rumsfelda: Naslov pišete s historijskom analogijom koju imate, a ne onom koju biste možda željeli ili priželjkivali u nekom kasnijem trenutku. Historija nudi samo nesavršene paralele, a Ukrajina i Evropa sada ulaze u potpuno neistraženu teritoriju nakon Minhena.