Do prije samo nekoliko dana o jedinstvu tuzlanskih radnika govorilo se u mnogim medijima. Tuzlanskim radnicima podršku je dala i međunarodna javnost, a posebno obespravljeni radnici širom BiH koje muče iste brige. Danas u Tuzli, na tradicionalnim prosvjedima srijedom potpuno druga slika. Radnici su se međusobno podijelili, okrenuli leđa jedni drugima, a da apsurd bude veći umjesto zajedničkih prosvjeda protiv vlasti koja je ih je dovela na rub egzistenicije, u srijedu su radnici koji nisu dobili materijalnu pomoć od 200 eura prosvjedovali protiv onih koji su je dobili.
Jednokratna pomoć od stotinu eura i prehrambeni paket od 70 eura razjedinio je potpuno tuzlanske radnike. Radnici Livnice čelika Tuzla, tvornice obuće Aida, tvornice detrđenata Dita i tvornice namještaja Konjuh pomoć su dobili. Radnici drugih poduzeća nisu zbog čega su danas prosvjedovali.
Zuhdija Alić iz Gredelj revoma pomoć isto nije dobio iako je obespravljeni radnik bez ikakvih primanja. Kaže politika s malo novca manipulira radnicima:
„Žalosno je da običan radnik sebi želi dobro, a svom kolegi ne želi. Mi smo već godinu i pol dana na ulici. I mi školujemo i hranimo djecu. Mi smo ti koji ne možemo da živimo, a oni su prihvatili igru od našeg vrha politike. Ovo je razbijanje. Jednostavno: zavadi pa vladaj. Oni žele da u BiH postoje konji, a da se jahači stalno mijenjaju, a da vode potpuno istu politiku“, kaže Alić.
Okretanje radnika jednih protiv drugih navodno se događa zato što Sindikat solidarnosti sprema velike masovne prosvjede ponovno u veljači uz podršku brojnih plenuma iz BiH.
„Vlast ne mora da radi ovo što radi. Mi ćemo ponovo izaći na ulice. Mi u februaru spremamo godišnjicu. Ne samo s ovim radnicima, Zenica, Banjaluka, Mostar, Bihać, Gračanica, Srebrenik. Svi smo se ujedinili. 17. Januara imamo konferenciju i postavit ćemo ciljeve, kratkoročne i dugoročne. Mi ćemo ovu vlast natjerat da radi. Vlast je kupila ova četiri sindikalca, ubacila je kocku, ali neće daleko“, kaže Enes Tanović.
Ova simbolična pomoć bila je kao kost bačena među gladne ljude. Pola radnika koliko toliko s njom je uspjelo dostojno dočekati Novu godinum dok drugi nisu. Navodno se na spisku za pomoć pojavilo i onih koji su zaposleni ili materijalno zbirnuti zbog čega su radnici četiri firme Livnice čelika, Dite, Konjuha i Aide se ogradili od Sindikata solidarnosti.
No predsjednik ovog Sindikata Sakib Kopić kaže da nikad nikakav spisak nisu dostavili Vladi kantona.
Kopić: Provjerite slobodno. Nijedan spisak nije predat Vladi TK.
Novinar: Hoćete da kažete da su sve te informacija podvala.
Kopić: Čista podvala, dezinformacije
Novinar: Čija podvala?
Kopić: Provjerite sami. Vlasti!
A slika obespravljenih radnika iz Tuzle koji žele napustiti BiH izazvala je reakciju i međunarodne javnosti.
Hasan Užičanin, radnik Aide, kaže da radnici ove tvornice koja je u stotpostotnom državnom vlasništvu nikada nisu bili uz Sindikat solidarnosti koji je formiran nakon velikog radničkog bunta u veljači. Tvrde da su on i njegove kolege prvi željeli napustiti BiH, ali da su im se u tom pohodu priključili i radnici drugih poduzeća.
Radnici Aide u Orašju su bili potpuno odvojeni od radnika Dite, Konjuha i Livnice čelika. Užičanin nam kaže da je i sam tamo svjedočio podjelama radnika zbog čega i najavljuje da bi radnici Aide mogli sami bez radnika drugih firmi nastaviti borbu:
„Ja moram biti pošten. Kopić je tražio da dođe u subotu u Orašje s drugim radnicima. Međutim, one tri firme Konjuh, Dita i Livnica su mu rekli da ne dolazi, da on njima ne treba. Sada treba Kopiću reći, ja njega volim i poštujem. Sad su mu okrenuli leđa Dita, Livnica i Konjuh, a bili su uz njega. A Aida nikada nije bila u Sindikatu solidarnosti“, kaže Užičanin.
U Sindikatu solidarnosti za razjedinjenost najviše krive Dževada Mehmedovića predsjednika Sindikata radnika Dite. Međutim, Dževad Mehmedović kaže da je djelovanje Sindikata solidarnosti upitno posebice zato što su u njemu i oni koji su već negdje zaposleni ili su materijalno zbirnuti.
„Te firme koje pripadaju Sindikatu solidarnosti, niko nema svog sindikata. Mi imamo svoj Sindikat hemije i nemetala, ovi imaju svoj Sindikat kožara, metalci imaju svoj Sindikat. Mi imamo regularno svoje pečate da možemo djelovati, a oni nemaju. Kopić je morao napisati i stajati iza toga, je li ti ljudi rade ili ne rade“, kaže Mehmedović.
Većina radnika složna je u jednom, a to je da razjedinjenost među njima ide na ruku samo onima zbog kojih su završili na ulici:
„Koliko sam ja upoznat Vlada je uzela pare od Centra za socijalni rad koje su namijenjene najbjednijim i dala opet drugoj bijedi. Šta je Vlada uradila time? Stvorila je opet jednu socijalnu nepravdu. Za mjesec dva, ti radnici će se ponovo ujediniti, jer ti ljudi od tih 200 maraka nemaju ništa. Dok plate komunalije i vrate dug oni su na nuli“, kaže radnik Taib Kaletović.
Po prvi puta danas u Tuzli radnici su prosvjedovali jedni protiv drugih. Za razjedinjenost bila je dovoljna simbolična pomoć Vlade TK od 200 eura koju su radnici četiri tvornice dobili nakon što su za nju mjesecima na minusima molili i pretrpjeli brojna poniženja.
