Novinarka iz Tuzle.
Bosna i Hercegovina krši europska pravila i ne poštuje standarde zaštite okoliša.
"Svaki aktivizam ima rok trajanja. Pitanje je vremena, strpljenja i na kraju i elana ljudi koji rade u kulturi, do kada će se to moći tako", kaže za RSE direktor Narodnog pozorišta Tuzla, Mirza Ćatibušić.
Prosječna plata od oko 400 eura u BiH, pokazuju statiske, kreće se oko polovine vrijednosti potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu.
Dok vlasti konačno uspijevaju da nađu privremena rješenja za problem velikog broja migranata u Unsko-sanskom kantonu, sve više ljudi u pokretu stiže u Tuzlu. Najveći broj njih spava na autobuskoj stanici ili po parkovima. Među njima je i Adil, ali su mu pomoć u Tuzli pružili franjevci.
Prema službenim pokazateljima, polovica žena starijih od 15 godina doživjela je neki oblik nasilja. Najviše ih je u Tuzli. Samo u ovoj godini pomoć je zatražilo 230 žena, međutim, nevladine organizacije upozoravaju da se samo jedna od četiri žene odluči prijaviti nasilnika.
Bacač kugle Zlatan Saračević bio je sportista stoljeća. On je prvi sportista koji je ponio zastavu nezavisne države BiH i to na Olimpijadi u Barceloni 1992 g. Ovaj doktor društvenih nauka iz oblasti fizičke kulture danas radi na čišćenju kanalizacije.
Samra Šljivić odlučila je pomoći migrantima u Tuzli. Dva mjeseca šije vreće za stotine njih koji prolaze kroz ovaj grad u BiH.
Trudio sam se u zadnjih 20 godina da unaprijedim laparoskopsku hirurgiju u BiH, kaže dr Samir Delibegović, član American College of Surgeons
Tuzla je jedna od stanica gdje svakodnevno dolazi više od stotinu migranata. Svi su u teškom psihofizičkom stanju, ali ne odustaju od želje da se domognu zemalja EU. Iz Vlade Tuzlanskog kantona su prije nekoliko mjeseci obećali da će obezbijediti privremeni prihvatni centar, ali se to nije desilo.
Pet frizera iz Brčkog su došli u Tuzlu kako bi šišali migrante, njih stotinjak koji već danima borave u tom gradu. Brčaci taj posao obavljaju dobrovoljno, jer ni jedan frizer iz Tuzle nije pokazao zainteresovanost da šiša izbjeglice i migrante koji prolaze kroz taj grad.
Oko stotinu migranata iz Alžira, Maroka, Irana, Afganistana, Sirije i drugih bliskoistočnih zemalja, u prolasku kroz Bosnu i Hercegovinu, zadržava se i u Tuzli.
Zašto je u prostorijama Ministarstva odbrane u Beogradu organizovana promocija knjige koja negira istinu o zločinu u Tuzli?
Život u 21. stoljeću nezamisliv je bez pametnih telefona. Sve se, međutim, češće govori o tome kako nas neko, ko nema dobre namjere, može putem tih uređaja i špijunirati.
Želja reditelja Samira Mehanovića je da nakon filma o srebreničkoj tragediji, kroz film ispriča priču o Prijedoru i bijelim trakama.
U Bosni i Hercegovini se još uvijek govori o procesu povratka ljudi koji su protjerani sa svojih ognjišta u posljednjem ratu. Za pravo povratka mnogi od njih se još uvijek bore, a drugi žive sami u napuštenim selima bez ičije pomoći.
U Tuzlu svakodnevno stiže stotine izbjeglica i migranata. U ovom gradu nema organizovanog prihvatnog centra, tako da su ovi ljudi, nakon registracije u Uredu za strance, prepušteni sami sebi. Jedini obrok, na autobuskoj stanici obezbijedili su im tuzlanski volonteri.
Migranti koji svakog dana sve više pristižu u Tuzlu oslonjeni su jedino na pomoć volontera.
U otvorenom pismu ugledni bosanskohercegovački intelektualci, aktivisti i univerzitetski profesorinavode zašto su protiv izručenja i upozoravaju da se te ljude uhićuje samo zato jer su Erdoanovi neistomišljenici.
Nije tim ljudima isključivo potrebno da ih nahranite, da ih napojite i da im date da spavaju u toplom. Puno potrebnije je da ih prepoznate kao ljude, da ih pogledate oči - kaže Munever Salihović, tuzlanski umjetnik i fotograf.
U jedinoj dječijoj javnoj kuhinji u Evropi obroke dijele svim uzrastima, uprkos tome što obećani novac iz budžeta opštine još nisu dobili.
Učitajte više sadržaja...
