Za Dmitrija, oca dvoje djece u sibirskom gradu Novosibirsku, trogodišnja ruska invazija na Ukrajinu bila je više smetnja u njegovom životu nego išta drugo.
Ovaj IT stručnjak, koji se protivi politici predsjednika Vladimira Putina, primijetio je da su prihodi od poslovanja smanjeni zbog sankcija Zapada, da su cijene nekih dobara poput automobila porasle, te da je njegov sin izložen onome što smatra opasnom nacionalističkom propagandom u školi.
Međutim, u cjelini, Dmitrij - koji je vazda provodio godišnje odmore na porodičnoj vikendici ili u obližnjem Altaju - kaže da se život nije puno promijenio od početka invazije.
Sada sa svojih uskoro 50 godina, proživio je mnoge šokove tokom godina, uključujući raspad Sovjetskog Saveza 1991. godine, pad rublje i bankrot države 1998. godine, te globalnu ekonomsku krizu 2008.-2009. koja je teško pogodila Rusiju.
"Teško je zbog sankcija jer ruski softver jednostavno nije toliko dobar kao američka tehnologija. Ali imam dovoljno novca da pokrijem troškove – osim za novi auto", rekao je, dodajući da su automobili "sada veoma skupi" i sve više kineski.
Kao i drugi koji su govorili za Radio Slobodna Evropa, Dmitrij je zamolio da se njegovo prezime ne objavljuje iz sigurnosnih razloga, jer država snažno potiskuje svaki oblik kritike.
Za Viktoriju, majku dvoje djece u Moskvi koja ima rodbinu u Ukrajini, prvi šok i strah od početka rata su nestali. Nedostatak nekih lijekova izazvan štednjom u prvim danima borbi odavno je zaboravljen. Porast cijena mnogih proizvoda nadoknađen je višim platama. A mnoge nove atrakcije koje su otvorene u Moskvi u posljednje tri godine učinile su život ugodnijim u nekim aspektima.
Najveći uticaj bio je nemogućnost putovanja na Zapad, rekla je.
Nekadašnja česta posjetiteljica evropskih prijestolnica poput Pariza ili Rima, Viktorija i njena porodica od 2022. godine uglavnom su provodili odmore na Bliskom istoku ili unutar Rusije.
Ruska turistička industrija zabilježila je porast ulaganja nakon što je Zapad zatvorio svoja vrata ovoj zemlji u znak protesta zbog invazije. Altaj, Kavkaz i Soči na Crnom moru sada su glavne destinacije za nju i njene prijatelje iz Moskve, kaže ona.
"Niko od mojih prijatelja zapravo nije doživio teškoće" zbog rata, dodala je. "Međutim, ja sam iz Moskve, ali situacija u ostalim regijama je drugačija."
Ruska invazija na Ukrajinu, koja 24. februara ulazi u treću godinu, postala je jedan od ključnih događaja 21. vijeka, uzimajući mnoge ljudske žrtve i rušeći svjetski poredak predvođen Zapadom, koji je postojao od Drugog svjetskog rata.
A baš kao što se posljedice invazije odvijaju različito širom svijeta, one se takođe odvijaju nejednako i unutar Rusije, ostavljajući neke od njenih 144 miliona građana uglavnom netaknutim, drugi, pak, imaju koristi, a mnogo više je onih koji su na gubitku - ostali su bez prava i izgubili živote.
Moskovljani – osim politički aktivnih ili članova određenih manjinskih grupa poput migranata i LGBTQ zajednice – zaista su uglavnom pošteđeni najgorih posljedica rata, poput obavezne vojne službe, kako ističe Viktorija.
U regijama, mjestima poput Belgoroda na granici s Ukrajinom i Burjatije, jedne od najsiromašnijih oblasti Sibira, uticaj je bio značajan i širokog razmjera, od porasta broja radnih mjesta i plata do brojnih smrtnih slučajeva i povreda.
Muškarci iz regija čine većinu ruskih vojnika koji se bore u Ukrajini i za njih je učešće u ratu poput igranja lutrije, a nagrada - vratiti se živ kući - bila nevjerovatna finansijska naknada prema lokalnim standardima.
Plate vojnika su višestruko veće od lokalnih plata, što onima koji prežive daje priliku da kupe svoj prvi stan, bolji auto ili priušte prvi odmor u inostranstvu.
Značajnu ulogu koju visoke plate igraju u motivisanju muškaraca u siromašnim regijama da se dobrovoljno prijave za borbe na frontu ogleda se u tome kako svoju vojnu službu za Current Time opisuju kao "posao".
Rat je, u suštini, bio veliki transfer bogatstva od nacionalnog fonda bogatstva vlade prema najsiromašnijim regijama u obliku plata vojnika, naknada za smrt i povrede u ratu, te narudžbi za vojnu opremu i naoružanje.
Rusija je ove godine povećala izdatke za odbranu za četvrtinu, na 150 milijardi dolara. Mnoge od njenih vojnih fabrika smještene su u regijama.
"Troškovi rata stvorili su potrošački bum širom zemlje, ne samo u Moskvi. Ali to nije održivo. Čim se postigne mirovni sporazum, to će stati i prihodi će značajno pasti", ističe za Radio Slobodna Evropa osnivač istraživačke firme Macro-Advisory, Chris Weafer.
Međutim, rat je Rusiji donio i bol i patnju, uprkos tome što se uglavnom vodi u Ukrajini.
Kremlj je vrlo šutljiv u vezi s gubicima, ali bivši američki ministar odbrane Lloyd Austin je u januaru rekao da je Rusija do sada pretrpjela više od 700.000 žrtava u ratu, što stavlja ogroman pritisak na zdravstveni sistem zemlje, koji je, historijski gledano, nedovoljno finansiran. Regije poput Burjatije podnijele su teret ratnih smrti.
Dolazak crnih vreća za tijela i kovčega s mrtvim vojnicima u mala mjesta i sela širom zemlje bio je šokantan prizor na početku rata. Sada, s brojem poginulih u ratu u stotinama hiljada, građani su postali manje osjetljivi na vijest o smrti još jednog susjeda.
"Isprva se o svakoj smrti raspravljalo, išli smo na sahrane. A sada ni ne znam ko je posljednji umro, niti da li su uopšte umrli, ili koliko ih je bilo", kaže 40-godišnji učitelj iz Ulan-Udea.
Rat je donio uništenje u nekim ruskim regijama i preusmjerio sredstva sa obrazovanja i drugih usluga. Belgorod je redovno meta granatiranja, dok je dijelove susjednog Kurska zauzela Ukrajina, čime je rat došao pred kućni prag kući malom broju ruskog stanovništva. Energetski i vojni objekti u najzapadnijim ruskim regijama - od Sankt Peterburga do Krasnodara - takođe su meta redovnih napada.
Represivna država
Pokretanjem svoje invazije punog obima na Ukrajinu 2022. godine, Putin je ubrzao obračun sa slobodom izražavanja, udruživanja i privatnosti – pri čemu su liberali, LGBTQ osobe, migranti i žene doživjeli najgori oblik represije.
Ljudi koji su izražavali protivljenje ratu redovno su hapšeni pod optužbama za ekstremizam i osuđivani na dugoročne zatvorske kazne. LGBTQ organizacije su zabranjene, a gay barovi zatvoreni. U međuvremenu, migranti iz Srednje Azije bili su prisiljeni da se bore, dok su drugi deportovani.
Ruski opozicioni pokret je srušen jer su vođe zatvorene, ubijene ili protjerane iz zemlje, dok su njihovi sljedbenici ili pobjegli u inostranstvo zbog lične sigurnosti ili su prestali javno da kritikuju zbog straha od hapšenja.
Putin je takođe pojačao patriotsku indoktrinaciju na svim nivoima društva, posebno u školama, gdje se učenike podučava da "vole domovinu" i ohrabruje da služe zemlji.
Snažna mješavina rata, indoktrinacije i represije podijelila je društvo, pri čemu Rusi često prijavljuju susjede koji se usuđuju kritikovati rat u privatnim razgovorima, poput onih u doktorskoj ordinaciji.
U međuvremenu, kako rat pogoršava ionako strašnu demografsku situaciju u Rusiji, vlada ograničava pristup abortusu i uveliko podstiče žene da imaju više djece.
Nakon što je Kremlj dao signal o ovom pitanju, više od deset ruskih regija usvojilo je zakone koji zabranjuju "prisilu na abortus" posljednjih mjeseci.
Istok unutra, Zapad van
Ruska invazija na Ukrajinu takođe je prekinula decenijske trgovinske veze sa Zapadom. Američke i evropske firme, uključujući proizvođače i maloprodajne lance, povukle su se iz zemlje. Domaće i azijske kompanije zauzele su njihovo mjesto.
"Šetate li ulicama, primijetit ćete da nema mnogo poznatih zapadnih brendova i prodavnica. Tu su ili ruske kompanije koje prodaju slične proizvode ili azijski proizvodi", rekao je Weafer. "I definitivno vidite mnogo više kineskih automobila na cestama."
Evropski turisti koji su dolazili u Moskvu i Sankt Peterburg tokom ljetnih mjeseci zamijenjeni su arapskim i, u manjoj mjeri, kineskim posjetiocima, ističe Weafer, dok ruske aviokompanije, zabranjene u zapadnim zemljama, razvijaju nove i brojnije rute prema Bliskom istoku i Aziji.
Rat je prisilio Rusiju da preusmjeri svoju ekonomiju prema Aziji, posebno prema Kini, nakon što je Zapad smanjio ili zaustavio uvoz energije i isključio zemlju iz svojih finansijskih tržišta.
Čak i ako se diplomatski i poslovni odnosi sa Zapadom potpuno obnove nakon mirovnog sporazuma, trgovina i drugi odnosi sa Rusijom vjerovatno se neće vratiti u prethodno stanje, smatra Weafer.
"Rusi se neće nužno vratiti starim navikama kupovine zapadne robe ili putovanja uglavnom na Zapad, jer su se navikli na nove brendove i destinacije", tvrdi Chris Weafer.