Dok je NATO strpljivo čekao skoro 18 mjeseci da Turska i Mađarska konačno daju zeleno svjetlo Švedskoj za pridruživanje vojnom savezu, u Briselu nije nedostajalo uzbuđenja zbog dočeka trideset i druge zemlje članice.
Jedan NATO diplomata opisao je članstvo Švedske kao "djelić slagalice koji je nedostajao", čime je zaokružena sigurnosna arhitektura NATO-a u nordijskim, arktičkim i baltičkim regijama.
Da bi se shvatila važnost, dovoljno je pogledati kartu. Radi se o petoj zemlji po veličini u Evropi, većoj od Njemačke, proteže se 1600 kilometara u pravcu sjever-jug i sa duplo dužom obalom.
Jasno je iz razgovora sa raznim zvaničnicima NATO-a da će se uloga Švedske u NATO-u odnositi na dvije stvari: prvo, čvorište za aktivnosti u sjevernom dijelu Evrope, gdje se može prevoziti dosta oružja i vojske, povezujući Švedsku sa nordijskim zemljama Danskom, Finskom, Islandom i Norveškom u istoj vojnoj uniji po prvi put u modernoj historiji.
Već 2009. godine zemlje su se dogovorile o nordijskoj odbrambenoj saradnji (Nordefco). Iako nije de facto pakt o međusobnoj odbrani, ima neke karakteristike, na primjer određene zajedničke sposobnosti, omogućavajući pristup međusobnom vazdušnom prostoru i vojnoj infrastrukturi. Sa ulaskom Švedske u NATO, sada će postojati grupa članica alijanse koje već imaju dobro razvijenu regionalnu integraciju.
Drugo, smatra se da Švedska pruža solidnu sigurnost, posebno kada su u pitanju tri baltičke države Estonija, Latvija i Litvanija koje će sada biti povezane sa ostatkom nordijskog regiona. Švedska će od sljedeće godine doprinjeti NATO brigadi u Latviji sa 800 vojnika.
Također će odmah biti ključna u odbrani svakog pedalj teritorije baltičkih država, tako što će biti sposobna da brzo pruži pomorsku i zračnu podršku.
Time će ranije NATO strategije za povratak teritorija geografski ranjive trojke koje bi zauzeo osvajač biti za kante za smeće.
Možda najočitija prednost ulaska Švedske u NATO je to što Baltičko more u suštini postaje nešto poput "NATO jezera" sa vojnim savezom koji u suštini okružuje rusku eksklavu Kalinjingrad i kontroliše obe strane Finskog zaliva koji vodi do drugog po veličini ruskog grada Sankt Peterburga.
Gotland, najveće ostrvo u Baltičkom moru, odjednom će biti od ključnog značaja. Budući da pripada Švedskoj, ali je samo 300 kilometara od Kalinjingrada, sada će se suočiti sa velikom nadogradnjom s proširenjem luke na ostrvu i ponovnom uspostavljanjem puka koji je demontiran prije nekoliko godina.
Slijedi pojačanje posebno željezničkih pruga kako bi se prevezlo više vojne robe. Za očekivati je da će najveća luka Švedske, Geteborg, na zapadnoj obali zemlje, takođe povećati kapacitet, kao glavnu ulaznu tačku za vojnu opremu i trupe NATO-a.
Švedska je već postigla potrošnju na odbranu od dva posto BDP-a, čime je postigla cilj NATO-a postavljen 2014. godine koji mnoge članice tek treba da postignu.
Švedska je također sklopila Sporazum o odbrambenoj saradnji (DCA) sa Sjedinjenim Državama koji će omogućiti američku vojnu pomoć na švedskom tlu. Ali baš kao i u drugim nordijskim članicama NATO-a, ni tamo neće biti postavljeno nuklearno oružje niti stalne NATO baze.
Vrijedi istaći da je ta skandinavska zemlja dio NATO-ovog Partnerstva za mir od 1994. godine i da je 20 godina kasnije postala takozvani Partner proširenih mogućnosti za vojnu alijansu. Obje ove strukture su u suštini značile dublju saradnju, redovne zajedničke vježbe, pa čak i biti pod komandom NATO-a u zemljama poput Afganistana i Bosne i Hercegovine.
Još jedan aspekt na koji mnogi zvaničnici NATO-a ističu kao dodatnu vrijednost je oružje koje će Švedska donijeti alijansi. Smatra se da zemlja ima dva resursa svjetske klase: prvo, podmornice koje mogu kontrolirati velike dijelove Baltičkog mora, prateći svaki potez Rusije.
A zatim borbene avione sa švedskim JAS Gripenom proizvedenim u SAAB-u. Nordijska flota imaće preko 250 borbenih aviona, a Stokholm razmatra da pošalje neke od njih u Ukrajinu. Također je moguće da će Švedska biti vrlo aktivan učesnik u NATO-ovom zračnom nadzoru i to ne samo iznad Baltičkog mora.
Zatim tu je švedska odbrambena industrija, pri čemu je ta zemlja jedan od najvećih svjetskih izvoznika oružja, posebno u Sjedinjene Države. Osim u mlaznjacima, industrijska baza naoružanja je jaka u oblastima kao što su senzori, navođeno oružje, pješadijsko protutenkovsko oružje i oklopna vozila.
Ali postoje i neke očigledne slabosti.
Smatra se da je snaga švedskih trupa od 38.000 relativno mala i možda će se morati značajno povećati iako će se pokazati skupim. Zemlji također nedostaju veća pomorska sredstva kao što su veliki bojni brodovi, i do sada se više oslanjala na manje brodove koji nemaju najbolje sposobnosti protuzračne odbrane.
Također postoji još jedno potencijalno NATO birokratsko pitanje. Izgleda da će nordijsko/baltičko područje biti podijeljeno u dvije različite komande združenih snaga. Danska, Finska i Švedska plus baltički trio će biti pod komandom NATO-a sa sjedištem u Brunssumu u Holandiji, dok je Norveška pod komandom Norfolka u Virdžiniji koja se bavi uglavnom sigurnosnim pitanjima i izazovima Atlantika.
To ne bi trebalo da dovodi do većih problema, jer su različite komande snaga u stalnom međusobnom kontaktu i ne predviđaju se nikakvi birokratski zastoji. Izvori upućeni u pitanje kažu da je za vojnu organizaciju bilo simbolično važno da Baltičko more ne "presiječe" na dva dijela, ostavljajući Estoniju, Latviju i Litvaniju na jednoj strani i Švedsku na drugoj. Barem za sada.
Međutim, ne može se isključiti da će Švedska i Finska na kraju završiti pod Norfolkom, ali prvo nakon što budu u potpunosti nadograđeni u zajedničku komandu sposobnu da vodi operacije velikih razmjera.