Dostupni linkovi

I Tuzla želi odati priznanje Srđanu Aleksiću


Srđan Aleksić
Srđan Aleksić

Prije nekoliko tjedana neformalna grupa građana Tuzle pokrenula je inicijativu da jedan od objekata ili javna površina nosi ime Srđana Aleksića, mladog Trebinjca koji je 1993. godine izgubio život braneći sugrađanina Bošnjaka na kojeg su nasrnuli pripadnici Vojske Republike Srpske. Nakon Novog Sada, to bi bio drugi grad na prostoru bivše Jugoslavije koji želi odati priznanje hrabrosti i nesebičnosti mladića, za kojeg je otac Rade u čitulji napisao :“Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost.“

Građani Tuzle kao lokacije predlažu veliki gradski park u središtu grada, dio šetališta Slana banja, novi trg na Korzou ili dio obale rijeke Jale na kojemu se okupljaju mladi:

„U svakom slučaju, to je nešto izuzetno, to je nešto posebno, to je nešto nesvakidašnje, pogotvo u tom periodu. Mislim da bi to trebao svako normalan podržati. Žao mi je današnje omladine što to ne razumije.“

„Podržavam upravo zato što je mlad dao svoj život za svog druga, što nije gledao ni nacionalnost ni pripadnost, nego srce ga je vuklo da spasi.“

Forum građana Tuzle bio je čak inicijator ideje još prije četiri godine da se u Trebinju napravi spomenik Srđanu Aleksiću, kaže predsjednik Vehid Šehić:

„On je ipak simbol mladog čovjeka koji je u najteža vremena pokazao da se vrijedi boriti za elementarne ljudske vrijednosti, za život, spašavajući ljude ne gledajući da li ima pogrešno ime ili nema. Mislim da takva ideja je jako dobra radi budućnosti, ali isto tako da te ljude otrgnemo od zaborava jer, nažalost, mnoge dobre stvari koje su se dešavale u ono najgore vrijeme se vrlo brzo zaboravljaju, a mi imamo moralnu obavezu da te ljude nikad ne zaboravimo.“

Pripadnost naciji je nešto sporedno u odnosu na to da si čovjek, jer svi smo na svijetu ljudi i to treba poštovati, a nacionalno je nešto što je jedan mali dio, za mene, u čovjekovu životu, što treba da cijeni svoju prošlost i svoju kulturu i da se ponosi s onim što je dobro u toj naciji, u tom narodu.
Srđanov grad Trebinje još uvijek nema niti ulicu niti bilo kakvo obilježje ovog heroja, što njegovog oca, Radeta Aleksića, posebno žalosti, ali koji je ipak sretan zbog Tuzle čiji će jedan od gradskih središta biti upravo simbol hrabrosti i humanosti, a čije ime će biti Srđan Aleksić:

„Sa suzama vam pričam ovo - ne toliko za Srđanom koliko sa radošću da postoje mladi ljudi koji poštuju tako nešto, time poštujući sebe - i za mene oni imaju svijetlu budućnost. Pripadnost naciji je nešto sporedno u odnosu na to da si čovjek, jer svi smo na svijetu ljudi i to treba poštovati, a nacionalno je nešto što je jedan mali dio, za mene, u čovjekovu životu, što treba da cijeni svoju prošlost i svoju kulturu i da se ponosi s onim što je dobro u toj naciji, u tom narodu.“

Ono što posebice oduševljava je što su ovu inicijativu pokrenuli upravo mladi ljudi, kaže predsjedavajuća Općinskog vijeća Tuzla Nada Mladina, koja je podržala ovu inicijativu:

„Tuzla je uvijek bila prepoznatljiva po tome da može prepoznati i cijeniti prave vrijednosti. Ja sam sigurna da će mladi ljudi u spomen na ovog mladog, hrabrog čovjeka znati čuvati uspomenu i hrabriti druge ljude da jedni prema drugima budu jednostvno ljudi kao što je mladi Aleksić.“

Sinan Alić, predsjednik Fondacije Istina, pravda, pomirenje smatra, da je Tuzla uvijek bila pokretač nove energije i da ovaj grad šalje pokretačku multietničku snagu:

„To je ta neka nova energija, to je ta neka nova BiH za koju bi trebalo da bude mjesta u Evropi. Očigledno je ta mlada generacija prepoznala u tom činu tog čovjeka jedno uzvišeno djelo i želi da tamo gdje se oni okupljaju - taj plac, trg, kutak da se zove imenom Srđana Aleksića. Mislim da je ta ideja upravo plemenita zbog toga što potiče iz tih namjera.“

Obveza sadašnjih i budućih generacija jeste vječito sjećanje na Srđana Aleksića i njegovo herojsko djelo, za kojeg rat nije značio ubijanje već spašavanje. Gordan Isabegović, iz omladinskog pokreta Revolt:

„Ja se nadam da će naredne generacije pamtiti i sjećati se toga što je učinio Srđan Aleksić jer je to i nama neki zalog da se borimo i protiv nacionalizma i protiv svih oblika nepravde, jer je to dokaz, jedan od mnogih, da i u najtežim vremenima je bilo moguće da se bude čovjek i da se pomogne drugome. Priča o Srđanu Aleksiću je jedna obična, ljudska priča, ali je sigurno posebna za društvo u kojem mi živimo. Sasvim bi normalno trebalo da bude u jednom društvu da se ljudi pomažu bez obnzira koje su vjere, koje su nacionalnosti, ali eto to su neki ideali za koje mi tek trebamo da se izborimo u ovoj zemlji.“

Srđan Aleksić za multietičnu BiH treba biti uzor, simbol građanske hrabrosti i humanosti. Zato se njegovom djelu moramo stalno i iznova vraćati i podsjećati. Jer, kako kažu mnogi, Srđan je bedem od kojeg se svaka nedaća odbija.
XS
SM
MD
LG