Dostupni linkovi

Zašto su Sinod SPC i Univerzitet u Beogradu u sporu?


Univerzitet je ocenio da je uticaj Sinoda na status zaposlenih na Pravoslavno bogoslovskom fakultetu u suprotnosti sa Zakonom.

Beogradski univerzitet stao je u odbranu autonomije Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta (PBF) u Beogradu, nakon što je dekan te visokoškolske verske ustanove Ignatije Midić, suočen sa zahtevom za smenu koji je stigao iz Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve (SPC), pre tri dana sam dao ostavku.

Univerzitet u Beogradu oglasio se 8. novembra saopštenjem na zvaničnoj internet stranici u kojem se navodi da je Odbor za statutarna pitanja usvojio stav “da je uticaj Sinoda SPC, kao tela koje nije u okviru Univerziteta u Beogradu, na status zaposlenih na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u suprotnosti sa Zakonom o visokom obrazovanju i statutom Univerziteta“

Miroslav Keveždi, filozof i religiolog iz Novog Sada, za facebook rubriku Zašto? Radija Slobodna Evropa (RSE) kaže da Univerzitet u Beogradu svojom reakcijom nastoji da odbrani autonomiju Teološkog bogoslovskog fakulteta kao svog člana, pa time i sopstvenu autonomiju, od mešanja Crkve u visokoškolsku samostalnost te ustanove.

„Ja mislim da se stav Univerziteta može tumačiti tako da kad se Bogoslovski fakultet Srpske pravoslavne crkve vratio pod okrilje Univerziteta, da je on pristao na akademske univerzitetske principe koji podrazumevaju, između ostalog, i ovu zaštitu koju sada spominjemo. Međutim, izgleda da je Srpska pravoslavna crkva htela da napravi jednu vrstu hibrida, u tom smislu da Fakultet bude pod Beogradskim univerzitetom, a da na njemu i dalje ostane uticaj Srpske pravoslavne crkve, ali ta vrsta hibrida je neodrživa i stvaraće probleme i u budućnosti“, upozorava Keveždi.

Valja podsetiti da je Pravoslavni bogoslovski fakultet ponovo vraćen u sastav Univerziteta u Beogradu 2004. godine, nakon pola veka otkako ga je komunistička vlast bivše Jugoslavije 1952. godine isključila sa BU.

Kao član Univerziteta, dakle, taj fakultet, kao i svi ostali, mora poštovati Zakon o visokoškolskom obrazovanju i Statut Univerziteta u Beogradu.

U pomenutom saopštenju Univerziteta navodi se da je “Sinod (…) mimo svih zakonskih ovlašćenja naložio dekanu Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu da oduzme pravo dvojici nastavnika ovog fakulteta da na njemu predaju. Episkop Maksim Vasiljević, redovni profesor, i docent Marko Vilotić lažno su optuženi da krše Statut Univerziteta u Beogradu.”

Početkom jula ove godine, naime, “crkvena vlada” je dala nalog za smenu ta dva predavača - episkopa zapadnoameričkog Maksima (Vasiljevića) i docenta Marka Vilotića, aktuelnog sekretara episkopa diseldorfsko-nemačkog Grigorija (Durića).

Dekan Bogoslovskog fakulteta, vladika Ignjatije, usprotivio se, međutim, tome, argumentujući da bi tako nešto bilo protivzakonito i nije postupio po nalogu Sinoda. Sinod je, pak, 22. oktobra odbacio to obrazloženje i blagoslov uskratio i samom dekanu.

Naložio je Nastavno-naučnom veću PBF da pokrene proceduru za njegovu smenu. Sednica Veća održana je 12. novembra, ali dekan Ignjatije nije čekao smenu već je sam podneo ostavku na funkciju.

Iza naloga Sinoda SPC za smenu pomenutih profesora i dekana PBF stoje fundamentalne političke, čak i geopolitičke razlike, kao i oprečni stavovi o pravoslavlju, između njih i konzervativnog vrha Srpske pravoslavne crkve, pa se ti odnosi preslikavaju i na Fakultet, smatra religiolog Miroslav Keveždi.

“Ono što sam ja uspeo da primetim jeste to da je stav vladike Maksima bliži shvatanju vaseljenskog patrijarha (Vartolomeja, koji je početkom godine potpisao “tomos”, odnosno, crkveni akt za autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve u odnosu na Rusku pravoslavnu crkvu), a na drugoj strani, stav Srpske pravoslavne crkve bliži je stavu Ruske pravoslavne crkve (koja je ukaz vaseljenskog patrijarha proglasila za običan papir koji nema kanonsku težinu). Dakle, pitanja koja su pokrenuta u vezi sa Pravoslavnom crkvom Ukrajine izgleda da imaju reperkusije i ovde kod nas, pa se to onda ogleda i na Bogoslovskom fakultetu”, ocenjuje Keveždi.

Kako će se okončati spor između Univerziteta u Beogradu i Sinoda SPC, ali i napetost između “crkvene vlade” i Bogoslovskog fakulteta nije lako predvideti.

“Za sada akademska zajednica, rektorka i ljudi pored nje, nastoje da shvate Bogoslovski fakultet kao fakultet koji par excellence pripada Univerzitetu, što znači da se moraju poštovati sva pravila koja s Univezitetom idu. Srpska pravoslavna crkva, opet, izgleda da nije voljna da poštuje ta pravila, ali smenom vladike Ignjatija problem neće biti rešen“, uveren je Keveždi.

Rektorat Univerziteta u Beogradu je uputio dopis Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u kome je doveo u pitanje i legitimnost odluka Saveta PBF, koji bi trebalo da pokrene postupak za izbor novog dekana.

Naime, u skladu sa Statutom Univerziteta, članovi Saveta se biraju tajnim glasanjem, uz uslov da dobiju apsolutnu većinu glasova od ukupnog broja članova Nastavno-naučnog veća.

Pri izboru članova Saveta PBF, međutim, samo je jedan predstavnik tog tela dobio apsolutnu većinu glasova, što Savetu i njegovim odlukama oduzima legitimnost.

U slučaju da kao članovi Saveta fakulteta odluke donose nastavnici i saradnici koji nisu dobili apsolutnu većinu glasova od ukupnog broja članova Nastavno-naučnog veća, odluke Saveta nisu pravno valjane, a Savet i njegov predsednik nemaju valjan osnov za vršenje nadležnosti koje im pripadaju prema Zakonu o visokom školstvu, Statutu UB i Statutu PBF, pojašnjeno je u dopisu Rektorata UB ovom fakultetu.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG