"Udala sam se iz ljubavi posle nekoliko godina zabavljanja, ali rođenjem našeg prvog deteta, moj muž se promenio preko noći. Optuživao m je da sam loša majka, a beba je plakala. Žalila sam se majci, a ona mi je rekla da je strpljenje spas", priča za Radio Slobodna Evropa svoju životnu priču žena iz unutrašnjosti Severne Makedonije, koja je želela da ostane anonimna, a čiji je identitet poznat redakciji.
Nadu za spas braka videla je u savetovanju u lokalnom Centru za socijalni rad, ali su joj tamošnja stručna lica rekla da joj je potreban psiholog. Situacija je kulminirala nakon što se vratila kući, kada ju je muž uveče pretukao.
Rođenje drugog deteta, kaže naša sagovornica, donelo je mir, ali je kratko trajao, sve dok nije ostala bez posla.
"Dešavalo bi se da mi kaže da odstupim od stola za ručak jer je on kupio hranu. Otišla bih u drugu sobu da plačem, a deca bi sedela pored mojih nogu i pitala se zašto plačem", priča žrtva nasilja.
Preseljenje porodice u neku od zemalja EU donelo je novu psihofizičku torturu, ali za razliku od Severne Makedonije, tamo je socijalna služba zabranila uznemiravanje, odredila iznos koji je muž naše sagovornice morao da joj plati, a takođe mu je naloženo da se iseli.
Institucionalni lavirinti i osude od najmilijih
Kada su deca postala punoletna, odlučila je da se vrati u Severnu Makedoniju. Pokušavši da se razvede od muža, ali bez novca, ova žena se suočila sa novim izazovom – lavirintima makedonskih institucija i osudama iz okruženja.
"Socijalne službe su mi rekle da bez policijskog izveštaja i bez lekarskih uverenja o povredama ne mogu ništa. Tražili su i lekarska uverenja, policijske izveštaje, ne strane, već naše, ali ja nisam prijavila nikakvo nasilje makedonskoj policiji", kaže žena.
Posle nekoliko godina pravnih prepirki, konačno je uspela da se razvede od muža posle 25 godina braka.
Sve je više žena koje su žrtve porodičnog nasilja
Za četiri godine, odnosno od 2020. do 2024. godine, broj žena žrtava porodičnog nasilja porastao je za 20 odsto, pokazuju podaci Ministarstva socijalne politike, demografije i omladine Severne Makedonije.
Podaci iz Ministarstva unutrašnjih poslova variraju. Podaci koje je RSE dostavilo Ministarstvo unutrašnjih poslova pokazuju da je u 2024. godini ukupan broj žrtava nasilja u porodici bio 1.146, od čega su 80 odsto bile žene. Među muškim nasilnicima preovlađuju muževi žrtava.
Uprkos ovakvim alarmantnim podacima, Ministarstvo unutrašnjih poslova je izradilo izmene i dopune Zakona o policiji koje zadiru u pitanje rodno zasnovanog nasilja. Nekoliko udruženja građana udruženih u Nacionalnu mrežu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici odmah je žestoko reagovalo.
Zbog toga je MUP povukao predloženu izmenu člana 31. kojom je praktično bilo predviđeno da se oružje ne oduzima od policajca koji je izvršio nasilje u porodici do pravosnažnog okončanja sudskog postupka protiv njega, potvrđeno je za RSE u MUP-u.
Žrtve institucija
Najveći problem ostaje što ne samo u policiji, već i u drugim institucijama žrtve nasilja u porodici postaju i "žrtve" neodgovarajućeg tretmana državnih službenika.
"Dešava se da institucije s prezirom gledaju na ženu koja je pretučena, možda i silovana, ali se prema njoj ponašaju kao da je to sama tražila", kaže koordinatorka projekta u Nacionalnoj mreži protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici Hajdi Šterjova Simonović.
Prema njenim rečima, "alarm" institucija treba da se uključi kada se prijavi nasilje, a žrtva i njena deca, ako ih ima, treba da dobiju zaštitu i podršku do potpune reintegracije.
"Čak i da policija ili centri za socijalni rad prate sve korake u skladu sa zakonom, uvek imamo neku kariku u sistemu koja se prekine i od tamo pa nadalje žrtva je institucionalno viktimizovana s jedne strane, a sa druge ne dobija zaštitu. To daje moć nasilniku", objašnjava Šetrjova Simonović.
Nasilje nad ženama
Kakvi ožiljci ostaju nakon nasilja? Kako porodice i žrtve nasilja nastavljaju dalje sa životima zauvijek obilježenim traumom?
Uprkos Istanbulskoj konvenciji i zakonskim okvirima rodno uslovljeno nasilje je i dalje sveprisutno u zemljama Zapadnog Balkana.
U "Ispričaj mi" pronađite priče onih koji su preživjeli rodno zasnovano nasilje, kao i svjedočenja porodica žena kojih više nema.
Saznajte i kako prijaviti nasilje u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji.
I kako doći do rešenja?
Žena iz unutrašnjosti na početku ove priče, posle povratka u Severnu Makedoniju dok je pokušavala da se razvede od nasilnog muža tražeći pomoć od institucija, osećala se kao da je udarila u zid, a dodatno je bila suočena s osudama svojih najbližih zbog traženja razvoda od muža nasilnika.
"I tada, baš u svom domu u 21. veku, naišla sam na toliko teškoća kao da sam u srednjem veku. Takođe su me moji najbliži osudili kao otpadnicu iz porodice što sam tražila razvod", kaže ona za RSE.
Prema rečima Šterjove Simonović, ključno je da država pomogne žrtvi ekonomski i psihički pre razvoda.
"Nasilnik je onaj koji ostaje u domu. Iako je zakonom predviđena mogućnost da se on ukloni, takve mere, nažalost, centri za socijalni rad još uvek veoma retko primenjuju", objašnjava Šterjova Simonović.
Iako postoje centri za intervencije i prihvatilišta za žrtve, posle najviše godinu dana moraju da se isele odatle, što im predstavlja dodatni problem jer kada su primorane da plaćaju kiriju, žive na granici siromaštva.
Ne želimo ruže
Organizacije koje prate ovo pitanje kažu da je država napravila iskorak u zakonodavstvu, ali je i dalje potrebna bolja primena. To će biti jedan od zahteva koje će isporučiti na maršu 8. marta.
"Nastavićemo da se borimo za pravdu za sve žene koje su izgubile živote usled sistemskog zanemarivanja i femicida. Nećemo dozvoliti da žene na porođaju umru ili da neko kasapi naša tela, a zatim da ne odgovara pred pravdom. Želimo bezbedne javne prostore gde se osećamo slobodno", kaže za RSE izvršna direktorka organizacije Tiiiit! Inc. Andrea Ugrinoska.
Ona dodaje da su među zahtevima jednak pristup obrazovanju i mogućnostima za karijeru, prestanak diskriminacije pri zapošljavanju i mogućnost zajedničkog roditeljskog odsustva.
Ugrinoska naglašava da je Severna Makedonija, iako su napravljene značajne promene, još uvek daleko od idealnog modela funkcionisanja, posebno u ruralnim sredinama.
"Problem se proteže kao lanac. Počinje od prve prijave policiji kada se žena žrtva nasilja u porodici podstiče na to, ali ona ne nailazi uvek na odgovarajući odgovor policijskih službenika i često je u iskušenju da povuče prijavu. Ista stvar se prožima i u drugim institucijama i u pravosudnom sistemu“, smatra Ugrinoska.