Serijal Privatizacijske pljačke: IAT: Od alata do slatkiša i izvlačenja novca

Od nekada bajkovite priče o uspješnoj kompaniji koja je bila okosnica razvoja istočne Hercegovine - Industrija alata Trebinje - sve navodi na tužan kraj. Nakon što ih je 2007. godine za 750.000 eura kupila kompanija Swisslion iz Takova, čija je osnovna djelatnost proizvodnja slatkiša, gubitak kompanije premašio je 23 miliona eura, a svake godine je preko 100 radnika manje na platnom spisku.

Premda se za radnike Industrije alata Trebinje (IAT) doslovno može reći kako im je alat upao u eurokrem, njihova sudbina danas je gorka.

Još 2007. godine kompaniju je za 750.000 eura kupila srbijanska kompanija Swisslion čiji je vlasnik Rodoljub Drašković, brat političara Vuka Draškovića. Osnovna djelatnost vlasnika je proizvodnja slatkiša i nakon privatizacije bilo je samo pitanje kada će se nekadašnjih 1.192 alatničara svjetskog kalibra naći među slastičarima.

„U Industriji alata, u metalnom dijelu radi 660 radnika, a IAT ima sada i pogon keksa i ostalih prehrambenih artikala, i u tom dijelu radi oko 400 radnika. Oko 1.060 radnika je zadržano i danas, međutim, mi smo očekivali, s obzirom da je to svjetski brend kvaliteta alata, da se upravo sačuva kompletna fabrika. No, jednostavno je podijeljena u dva dijela i na osnovu informacija koje ja imam o fabrici, bojim se da nema dovoljno ugovorenih poslova za ovu godinu, tako da je malo i zabrinutost ovih oko 660 radnika kakva će njihova daljnja sudbina biti", kaže Tane Peulić, predsjednik Sindikata metalske industrije i rudarstva RS.

Mada djeluje kako su radnici sačuvani, pa makar i prekvalifikovani za drugu djelatnost, podaci iz polugodišnjeg finansijskog izvještaja za 2013. godinu govore da je 145 radnika manje nego u godini prije toga, te da gubici rastu. Prosječna plata danas iznosi oko 240 eura, a imovina se stalno zalaže.

„Swisslion treba da plati kaznu od 15,3 miliona zbog potpunog nepoštovanja ugovora o privatizaciji. Možda je prve godine nešto kao ispoštovano. Već druge godine nisu se poštovale nikakve obaveze oko zapošljavanja, ulaganja. Treće godine se već evidentira otuđenje imovine, opterećivanje firme, dizanje kredita. Četvrte godine se evidentira da je 350 radnika manje nego što se obavezao po ugovoru, i tako dalje. Polugodišnji račun za 2013. ima akumulisani gubitak od 53 miliona. Ta firma služi samo da se izvlače pare", tvrdi ekonomska analitičarka Svetlana Cenić.

Svi pokazatelji poslovanja uglavnom su lošiji u odnosu na vrijeme prije privatizacije.

„Činjenica je da su radnici došli ispod onog nivoa koji je bio u najtežim trenucima Industrije alata. Momentalno, nijedan radnik ne može da garantuje da će doći ujutro na posao, da će ostvariti penziono, da će mu biti uplaćeno", navodi Radoslav Vlačić, predsjednik sindikata IAT.

Podijeljeni u dva sindikata

U najboljnim danima firma je bila ponos bivše Jugoslavije, prisjeća se njen nekadašnji tehnički direktor i zamjenik generalnog direktora Krsto Mijanović:

„1991. godine tvornica je imala 4450 zaposlenih. Bila je jedna od najvećih tvornica alata u Evropi i jedna od najvećih u metaloprerađivačkoj industriji na Balkanu. Značila je za taj kraj puno, za razvoj regiona, za razvoj Bosne i Hercegovine. Neki dijelovi su imali perspektivu. Danas su brojni potrošači tog alata prinuđeni da uvoze te proizvode iz bijelog svijeta, sa sumnjivim kvalitetom, za koje se troše veliki novci.“

Prilika je bilo, kaže Cenić:

„Hrvati koji su dolazili samnom u fabriku, nudili su im da im rade distribuciju i da preuzmu sve, maltene na neviđeno, tako da se itekako moglo da postavi na noge. Ono što je bilo jako svima u očima, da kažem, to je ta lokacija u Trebinju, to je svako živi merkao, a najmanje razmišljao o proizvodnji.“

IAT je jedan od najvećih poreskih dužnika u RS, a istovremeno spada u red onih firmi koje su dobile i najveće podsticaje za izvoz.

Od ukupnih obaveza od preko 23 miliona eura, oko osam miliona su neuplaćeni doprinosi radnicima i druga dugovanja. Ona se prema Zakonu mogu konvertovati u državni kapital. Ostatak teško da može biti namiren, jer uveliko premašuje ukupni kapital firme koji iznosi oko 3,5 miliona eura.

I pored svega, vlasnik Industrije alata odlikovan je, i to od čelništva Republike Srpske.

„Zbog čega je on dobio orden, danas-dan ne znam. Ako se s ovim rezultatima dobija ordenje, onda fabrike nikad neće prestati da štancuju, jer ovakvih primera, hvala bogu, imamo", kaže Svetlana Cenić.

Za sada nema naznaka o stečaju, jer su radnici koji su tužili firmu za neuplaćene doprinose i razliku u plati odustali od prinudne naplate. Također, podijeljeni su i u dva sindikata čime se, sumnjaju i u granskom sindikatu, povećava mogućnost manipulacije.

Od pompezno najavljivanog petogodišnjeg posla s kineskim partnerima nema ništa, a sva se nada polaže u to da će menadžment osigurati posao bar do kraja ove godine.