Ministri vanjskih poslova članica NATO-a sastat će se u Briselu 3. i 4. aprila na redovnom proljetnom sastanku.
Slično kao i na sjednici ministara odbrane u februaru, sva pažnja će biti usmjerena na američkog predstavnika. Tada je to bio ministar odbrane Pete Hegset. Sada je to državni sekretar Marco Rubio.
Kada je Rubio imenovan za ovu funkciju u novoj Trumpovoj administraciji, mnogi su Evropljani bili oduševljeni. Smatrali su ga strastvenim "transatlantskim" političarem.
Međutim, sada postoji određena nervoza, prema diplomatskim izvorima NATO-a s kojima sam razgovarao. Dok neki kažu: "On nas i savezništvo još uvijek razumije", drugi se pitaju kakav zaista utjecaj ima unutar američke vlade i šta će reći o Ukrajini, Rusiji i Kini.
Ipak, dvije stvari su jasne.
Kao i Hegseth, Rubio će naglasiti poruku da evropski saveznici moraju povećati izdvajanja za odbranu i podijeliti teret.
I, kao i u februaru, saveznici će se nadati da će Sjedinjene Američke Države (SAD) ponovno potvrditi posvećenost NATO-u i klauzuli o kolektivnoj odbrani, Članu 5.
S obzirom na to da će jedina druga NATO okupljanja prije samita saveza u junu biti neformalni sastanak ministara vanjskih poslova u Turskoj sredinom maja i sjednica ministara odbrane početkom juna, ovogodišnji sastanak je zapravo generalna proba za samit u Hagu koji će se održati od 24. do 26. juna.
Cilj tog sastanka je jasan: održati savez na okupu povećanjem izdvajanja za odbranu.
Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte insistira da svaki saveznik što prije počne s izdvajanjem najmanje 3,7 posto bruto domaćeg proizvoda za odbranu, uz redovne izvještaje o napretku.
Ovaj pritisak ima za cilj umiriti američkog predsjednika Donalda Trumpa na samitu. Ali neki evropski saveznici bit će oprezni s prebrzim obvezama u odbrani, s obzirom na nisku stopu rasta i rastuće proračunske deficite.
Hoće li Rubio ponovno ignorisati Kaju Kallas?
Možda je najzanimljiviji dio sastanka sesija posvećena odnosima NATO-a i EU-a koju će predstavljati visoka predstavnica za vanjsku politiku Kaja Kallas.
Rubio je ignorisao Kallas kada je ona početkom godine doputovala u SAD, a sve diplomate EU-a s kojima sam razgovarao priznaju da Washington ne vidi EU kao ozbiljnog partnera.
Tu postoji i mnogo napetosti. Naročito kada je riječ o posljednjem prijedlogu Evropske komisije za izdvajanja za odbranu - potencijalni kredit od 150 milijardi eura za zemlje članice EU-a za kupovinu naoružanja, ali ne od zemalja izvan Evrope. SAD su posebno oprezne s potezima koji bi ih isključili iz evropskog povećanja izdvajanja za odbranu.
Najveći problem, međutim, predstavlja narušen odnos u trgovini.
Dan prije sastanka NATO-a, SAD će uvesti carinu od 25 posto na sve uvozne automobile, što će posebno pogoditi zemlje poput Njemačke. Ovo je nastavak postojećih američkih carina na evropski čelik i aluminij, na što će Brisel odgovoriti protumjerama koje će biti uvedene 13. aprila.
Hoće li SAD pojačati pritisak na Rusiju?
Još jedan gost na sjednici bit će ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sybiha. Očekuje se izvještaj o situaciji na frontu, ali opet, u centru pažnje bit će Rubio.
Hoće li SAD pojačati pritisak na Rusiju ukoliko dogovori o prekidu vatre koji se odnose na infrastrukturu i crnomorski promet ne budu održani?
Iako je članstvo Ukrajine u savezu trenutno isključeno, većina evropskih saveznika želi barem dobiti jamstva da će američko oružje i dalje dolaziti u Ukrajinu i da će NATO-ova misija obuke ukrajinskih vojnika, NSATU, nastaviti djelovati.
Do sada, sve funkcioniše kako treba. Također, nije bilo promjena u pogledu rasporeda američkih trupa u istočnom dijelu NATO-a.
Međutim, ono što se promijenilo je da SAD više ne predsjedavaju Kontakt grupom za odbranu Ukrajine, poznatom kao Ramstein grupom, koja koordinira vojnu podršku Ukrajini.
Ujedinjeno Kraljevstvo je već predsjedavalo posljednjim sastankom grupe u februaru, a sljedeći, koji je preliminarno zakazan za 11. april, mogli bi kopredsjedavati UK i Francuska.
Očekuje se da će London i Pariz i dalje raditi, barem u pogledu sastanka, na potencijalnoj misiji ojačanja sigurnosti u Ukrajini, ukoliko se postigne trajni prekid vatre.
Međutim, detalji kao što su broj vojnika, zemlje učesnice i tačan mandat morat će još neko vrijeme ostati nejasni.
Sve je jasnije da je rad na novoj NATO strategiji za Rusiju stao. Strategija – definisanje kako bi savezništvo trebalo djelovati prema Moskvi u budućnosti – trebala je biti usvojena na samitu u Hagu.
No, Washington je dao do znanja da želi izbjeći uvođenje potencijalnih "iritacija" na putu do konačnog mirovnog sporazuma, a takav dokument o strategiji mogao bi biti upravo to.
Na kraju, ministri vanjskih poslova četiri azijsko-pacifička partnera NATO-a – Australije, Japana, Novog Zelanda i Južne Koreje – također će sudjelovati na sastanku, na izričit zahtjev SAD-a.
Iako administracija SAD-a vidi Peking kao konkurenta, njihova javna kritika Kine do sada je bila relativno suzdržana.
Na ovoj sesiji, ministri će biti zainteresirani za Rubioov stav o tome kako pristupiti različitim pitanjima o Kini.