Moglo bi to opet da se desi.
Sjedinjene Američke Države su 2019. podržale opozicionog lidera koji je želeo da svrgne predsednika Venecuele Nikolasa Madura (Nicolas). Rusija se usprotivila tome, pružajući diplomatsku pomoć i malu vojnu podršku Vladi koja bi mogla biti najvažniji partner Moskve u Latinskoj Americi.
Maduro je preživeo krizu kada je poziv Huana Gvaida (Juan Guaido) na vojni ustanak propao, a njegov pokušaj dolaska na vlast utihnuo, što je bilo veliko olakšanje za Rusiju i udarac za SAD koje smatraju Madura nelegitimnim. Tada je američki predsednik Donald Tramp (Trump) u prvom mandatu priznao Gvaida za privremenog predsednika Venecuele u januaru 2019. godine.
Iako su okolnosti danas veoma drugačije, SAD ponovo pojačavaju pritisak na Madura.
Značajno su povećale vojno prisustvo na Karibima, gde sada šalju nosač aviona – USS "Džerald R. Ford" (Gelad R Ford), za koji se opšte smatra da je najveći vojni brod na svetu – i izvele su brojne napade na brodove koji se navodno koriste za trgovinu drogom, ubivši desetine ljudi.
Američki zvaničnici pozivali su se na optužnicu protiv Madura iz 2020. za krivična dela povezana s drogom, a državni sekretar Marko Rubio (Marco) nazvao ga je "beguncem pred američkom pravdom". U avgustu su SAD udvostručile nagradu za informacije koje bi dovele do njegovog hapšenja na 50 miliona dolara.
U intervjuu za CBS objavljenom 2. novembra, Tramp je umanjio zabrinutost da će SAD krenuti u rat protiv Venecuele, ali je na pitanje da li su Madurovi dani odbrojani, rekao: "Mislim da jesu, da".
Maduro navodno ponovo traži podršku od Rusije, ali analitičari kažu da ako Vašington uloži ozbiljan napor da ga svrgne, Moskva ima ograničene mehanizme da to spreči.
"Otvoreno rečeno, Rusija ne može mnogo da učini, ako su SAD odlučne da pokušaju da sruše Madura, osim diplomatskih angažmana", rekao je Mark Galeoti (Galeotti), analitičar za Rusiju i počasni profesor na Školi za slovenske i istočnoevropske studije Univerzitetskog koledža u Londonu.
Ruski rat protiv Ukrajine "efektivno isključuje raspoređivanje ruskih trupa u Venecueli u slučaju američke intervencije", rekla je politička analitičarka sa sedištem u Berlinu, Aleksandra Sitenko (Alexandra Sitenko). "Međutim, ograničena podrška se ne može isključiti: Rusija bi mogla prebaciti oružje, sisteme protivvazdušne odbrane ili pružiti obaveštajnu pomoć."
'Rusija neće ratovati za Venecuelu'
List Vašington post (The Washington Post) je 31. oktobra naveo da dokumenti koje je dobio pokazuju da je Maduro napisao pismo ruskom predsedniku Vladimiru Putinu tražeći od Moskve da ojača vazdušnu odbranu Venecuele obnavljanjem prethodno kupljenih vojnih aviona Suhoj, pomoći Karakasu u remontu motora i radara i nabavci raketa, kao i pružanjem logističke podrške.
Pismo je trebalo da dostavi ministar saobraćaja Venecuele, za koga Rusija tvrdi da je došao u Moskvu sredinom oktobra, prema navodima Vašington posta koji je takođe izvestio da je Maduro tražio podršku od Kine i Irana.
Nije poznato da li je pismo dostavljeno ili da li ga Kremlj primio. Ni ruski ni venecuelanski zvaničnici nisu komentarisali izveštaj niti su javno dali izjave o konkretnoj novoj podršci Madurovoj vladi.
Međutim, veliki ruski transportni avion Il-76 stigao je u Karakas krajem oktobra pošto je leteo zaobilaznom rutom s nekoliko zaustavljanja, pokazuju podaci sajt za praćenje letova FlightData24. Nije poznato šta je taj avion prevozio.
Ruski izvori sugerišu da je možda isporučila sisteme protivvazdušne odbrane poput Pancira-S1, rekla je Sitenko za RSE u komentarima poslanim e-poštom.
"Ovo bi bilo u skladu s odlukom Moskve da hitno ratifikuje novi sporazum o strateškom partnerstvu s Venecuelom, koji uključuje odredbe o vojno-tehničkoj saradnji radi jačanja odbrambenih sposobnosti i osiguranja bezbednisti obe zemlje", napisala je. "Ali Rusija neće ratovati za Venecuelu."
'Spremna da reaguje'
Portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova rekla je 1. novembra da Moskva osuđuje "upotrebu prekomerne vojne sile u sprovođenju akcija u operacijama protiv droge" i "potvrđuje čvrstu podršku venecuelanskom rukovodstvu u odbrani svog nacionalnog suvereniteta".
Dva dana ranije, Zaharova je rekla da je Rusija "u kontaktu sa svojim partnerima" i da je "spremna da nastavi da reaguje na odgovarajući način na njihove zahteve, uzimajući u obzir postojeće i potencijalne pretnje".
Novi sporazum o strateškom partnerstvu Rusije i Venecuele, o kome se raspravljalo tokom Madurove posete Moskvi u maju, stupio je na snagu pošto ga je Putin potpisao, objavili su ruski državni mediji 27. oktobra. Međutim, takvi sporazumi često nemaju puno detalja.
Stručnjaci kažu da je većina ruskih vojnih operacija na zapadnoj hemisferi uglavnom bila samo pokazivanje sile, podsetnik Zapadu da snage Moskve mogu da deluju daleko dalje van granica nego što su mogle posle raspada Sovjetskog Saveza kada se zemlja povlačila usled finansijskih problema.
Dva ruska strateška bombardera koja mogu da nose nuklearno oružje 2018. sletela su na vojni aerodrom blizu Karakasa. U julu 2024. godine, dva ruska mornarička broda pristala su u Venecuelu uoči izbora koji su produžili Madurovu vladavinu, a koje su SAD odbacile kao nameštene.
U jeku pokušaja 2019. da se svrgne Maduro, Moskva je priznala da ima vojno osoblje na terenu u toj zemlji pošto su fotografije pokazale skoro 100 ruskih vojnika kako izlaze iz dva vojna aviona.
Mogućnosti i ograničenja
U izveštaju koji je 2020. godine objavio Vilson centar američkog Kenan instituta, kolumbijski analitičar Vladimir Ruvinski (Rouvinski) napisao je da je "prvo kontinuirano prisustvo ruskog vojnog osoblja na zapadnoj hemisferi" od povlačenja s Kube početkom 90-ih "jasna manifestacija odlučnosti Kremlja da zadrži Venecuelu u ruskoj orbiti".
"Mnoge druge akcije koje je sponzorisala ili potpomogla Rusija pomogle su da Maduro ostane na vlasti", uključujući i blokadu rezolucije Saveta bezbednosti UN koju su podržale SAD, napisao je Ruvinski. Ipak, istovremeno "kriza u Venecueli otkrila je mnoga ograničenja ruske politike", kao što je "nedostatak... finansijskih sredstava za podršku njenoj politici u Latinskoj Americi".
Ruski resursi, finansijski i vojni, više su napregnuti nego što su bili 2019. godine – to je bilo tri godine pre nego što je Putin pokrenuo opštu invaziju na Ukrajinu, ulažući ogromnu većinu vojnog osoblja i resursa zemlje u skup rat kome se ne vidi kraj i koji je izazivao talase zapadnih ekonomskih sankcija.
Čak i da nije u napadu u najvećem ratu u Evropi od 1945. godine, udaljenost Rusije od Venecuele bila bi ozbiljno ograničenje za značajnu podršku ako dođe do toga.
"Mislim da ako SAD ozbiljno žele da promene režim u Venecueli silom, Rusija verovatno neće moći da pomogne na bilo koji način", naveo je viši analitičar za Rusiju u Kriznoj grupi Oleg Ignatov za RSE u komentaru poslatom imejlom. "To je bilo nemoguće i pre i posle (početka) rata u Ukrajini. Ovde su u igri elementarna geografija i logistika."
Tramp je poslao mešovite signale o tome da li SAD razmatraju napade na ciljeve povezane s drogom unutar Venecuele. "Kopno će biti sledeće", rekao je 23. oktobra u izjavi o napadima na brodove. Međutim, kada je 31. oktobra upitan da li su medijski izveštaji da razmatra napade unutar Venecuele istiniti, američki predsednik je rekao: "Ne".
Pad Madura bio bi veliki udarac za Moskvu koja bi mogla da ostane bez ključnog uporišta u Latinskoj Americi, slično kao što je svrgavanje sirijskog predsednika Bašara el Asada u decembru 2024. godine oslabilo uticaj Kremlja na Bliskom istoku.
Pored Madurovog statusa saveznika u geopolitičkom sukobu Moskve s Vašingtonom i Zapadom, Rusija je uložila velika sredstva u proizvodnju nafte u Venecueli, koja ima najveće potvrđene rezerve nafte na svetu, mada zbog američkih sankcija obe zemlje žele da prodaju naftu istim kupcima, kao što je Kina.
Geopolitička računica
Mada je rat protiv Ukrajine fokusirao Moskvu na nabavku oružja, Karakas je, barem u prošlosti, bio značajan kupac ruskog oružja. U jeku gomilanja američkih snaga u blizini, Maduro je 22. oktobra rekao da Venecuela ima 5.000 raketa ruske proizvodnje Igla-S na "ključnim pozicijama protivvazdušne odbrane".
Uprkos tim vezama, Moskva bi mogla da vidi jačanje pritiska SAD na Venecuelu kao razvoj događaja koji odvlači pažnju Vašingtona od Ukrajine, smanjujući šanse za dodatni pritisak na Rusiju da zaustavi invaziju.
Putinov Kremlj bi čak mogao da vidi i dobru stranu u Madurovom odlasku ako bi ga SAD prisilile da se povuče s vlasti.
"Na perverzan način... Moskva bi dobila takvom operacijom, jer bi ojačala njenu tvrdnju da je Zapad, a ne Rusija, neprijatelj Globalnog juga: arogantan, nasilan i imperijalistički", napisao je Galeoti u komentaru poslatom imejlom za RSE.
"Rusija je, na kraju krajeva, i dalje u stanju da pronađe saveznike i klijente na Globalnom Jugu, bilo iz uverenja ili češće pragmatizma, i uvek koristi zapadni avanturizam da dodatno naglasi svoju tvrdnju da je liberalni globalni poredak samo prevara s ciljem da se svet potčini interesima Zapada", napisao je on.