Rano ujutro 6. januara 2024. godine, jedinica ruskih boraca napustila je selo Smile u istočnom dijelu ukrajinske oblasti Zaporižje kako bi napala položaj na kojem su bili stacionirani Vitalij Hodnjuk, poznat pod pozivnim znakom "Pingvin", i njegovi saborci iz ukrajinske vojske.
U žestokim borbama koje su uslijedile, ruska jedinica je uspjela privremeno zauzeti položaj, ali je ubrzo potisnuta u ukrajinskom kontraudaru.
"Prišli smo im na udaljenost od otprilike 5-7 metara, a oni su počeli vikati da se predaju. Dozvolili smo im da izađu iz zaklona", ispričao je Oleksandr Deniženko, mlađi narednik koji je bio dio ukrajinske jurišne grupe, za Crimea.Realities Ukrajinskog servisa RSE.
Tokom te predaje, Deniženko je primijetio tijela dvojice svojih saboraca ubijenih u borbi – među njima i Hodnjuka.
"Pored njih nije bilo njihovog oružja, to je jedna stvar. Također, ležali su u neprirodnom položaju. Na primjer, drugi koji su poginuli u borbi ležali su sa svojim mitraljezima, šaržerima i opremom", rekao je Deniženko.
Tri godine nakon što je Rusija započela invaziju punog obima na Ukrajinu, okolnosti pod kojima je Hodnjuk ubijen nalaze se u središtu neviđenog suđenja koje je trenutno u toku u Ukrajini.
Od invazije u februaru 2022. godine, ukrajinski tužioci su dokumentovali 212 slučajeva u kojima su ruski vojnici optuženi za pogubljenje ukrajinskih ratnih zarobljenika. No, do sada nijedan od osumnjičenih nije se lično suočio s optužbama pred sudom.
Sada se ruski vojnik Dmitrij Kurašov, jedan od ruskih boraca koji su se predali Deniženkovom bataljonu tog maglovitog januarskog jutra prošle godine, nalazi pred sudom u ukrajinskom gradu Zaporižju. Optužen je da je pucao i ubio Hodnjuka dok se predavao, čime je prekršio Ženevsku konvenciju o pravilima ponašanja boraca u ratu.
Kurašov (26) je služio u odredu Storm-V, koji je bio sastavljen od zatvorenika koji su potpisali ugovor da će se boriti za Kremlj u Ukrajini u zamjenu za pomilovanje. Prvobitno je negirao optužbe na sudu, ali je potom priznao krivicu, iako tvrdi da je to učinio samo kako bi ubrzao suđenje u nadi da će biti uključen u razmjenu zarobljenika.
"Nisam to učinio. To je učinila druga osoba koja više nije živa. Priznajem samo da bi se sve završilo. Osudiće me, nadam se, poslati u zatvor, gdje ću mirno čekati ili kraj ovog rata ili razmjenu zarobljenika", rekao je Kurašov tokom svjedočenja pred sudom.
Kurašov je dodao da je Hodnjuk "ubijen s dva rafala iz mitraljeza – prvi je prošao kroz pluća, a drugi kroz pancir".
"Da sam ja pucao, cijela bi mu glava eksplodirala s lijeve strane. Ja pucam u glavu, ne pucam u tijelo", rekao je.
Međutim, ukrajinski tužioci tvrde da vojnik kojeg Kurašov optužuje za ubistvo Hodnjuka u tom trenutku nije bio dio njegove ruske jedinice.
'Ne uzimati zarobljenike'
Ukrajinski tužioci smatraju da broj ruskih vojnika koji su pogubili Ukrajince vjerovatno nadmašuje dosad dokumentovane slučajeve, ali da je do dokaza teško doći zbog ograničenog pristupa mjestima zločina.
Na suđenju Kurašovu, međutim, trojica njegovih saboraca – također u ukrajinskom zarobljeništvu nakon što su se predali – svjedoče protiv njega.
Jedan od svjedoka izjavio je da je vidio Kurašova – čiji je pozivni znak "Stalker" – kako viče na ukrajinskog vojnika da izađe s podignutim rukama. Ukrajinski vojnik je to učinio, zatim "kleknuo i bacio mitraljez". Nakon toga, ponovo se začula pucnjava, posvjedočio je svjedok.
"Vidio sam tog čovjeka kako podiže ruke, pao je licem prema tlu i to je bilo to", rekao je saborac Kurašova putem video linka. "Stalker ga je upucao, jer sam ga vidio samog u svom vidnom polju. Nisam vidio nikog drugog. Ni blizu."
Ovakvu verziju događaja potvrdili su i drugi svjedoci, kako u sudnici tako i u razgovorima s novinarima Crimea.Realities.
Drugi ruski vojnik iz Kurašovljeve jedinice rekao je da se skrivao kada je vidio ukrajinskog vojnika kako izlazi s podignutim rukama.
"Čuo sam pucnje. Tijelo je palo. Onda sam brzo ustao i potrčao u lijevi zaklon, onaj prvi. Vidio sam tijelo kako već leži mrtvo. A s desne strane stajao je Kurašov... Bio je sam tamo. Nije bilo nikog drugog u blizini."
Jedan od ruskih vojnika također je svjedočio da su im nadređeni naredili da "ne uzimaju zarobljenike".
Naredbe odozgo
Rusija negira da njena vojska čini zločine u Ukrajini, uprkos sve većem broju dokaza.
Taras Semkiv, zamjenik šefa Odjela za ratne zločine u ukrajinskom Državnom tužilaštvu, izjavio je za Crimea.Realities da ukrajinske vlasti "imaju razloga vjerovati" da ruski komandanti daju naređenja za pogubljenje ukrajinskih vojnika umjesto da ih uzimaju kao ratne zarobljenike širom linije fronta.
"Trenutno radimo na identifikaciji ljudi koji daju takve naredbe", rekao je Semkiv, dodajući da "definitivno nije riječ o izolovanim slučajevima ili o prekoračenju ovlasti pojedinačnih vojnika".
Broj slučajeva, kaže Semkiv, nastavlja rasti.
Njegov odjel je 2023. godine dokumentovao 11 slučajeva pogubljenja ukrajinskih vojnika. Sljedeće godine taj broj je porastao na 133.
"Taj broj može biti i znatno veći", rekao je Semkiv. "Definitivno svjedočimo određenoj dinamici pogubljenja. Ne govorimo o pojedincima koji su iz nekog razloga odlučili počiniti zločin, već o konkretnom naređenju, konkretnoj politici Ruske Federacije da ne uzima pripadnike Oružanih snaga Ukrajine kao zarobljenike."
Misija UN-a za nadgledanje ljudskih prava u Ukrajini prošlog mjeseca izrazila je "zabrinutost zbog naglog porasta prijavljenih pogubljenja ukrajinskih vojnika" od strane ruske vojske.
"Od kraja augusta 2024. godine, misija je zabilježila 79 takvih pogubljenja u 24 odvojena incidenta", navodi se u saopštenju.
U međuvremenu, Kurašov čeka presudu na suđenju. Ukoliko bude proglašen krivim, prijeti mu doživotna kazna zatvora.
Hodnjuk mjesecima nije mogao biti sahranjen nakon ubistva, jer njegovo tijelo nije bilo moguće izvući iz aktivne borbene zone. Konačno je sahranjen u maju 2024. godine.
Područje na kojem je ubijen trenutno je pod ruskom okupacijom.