Leševi razbacani po ulicama Buče. Ratni zarobljenici navodno pogubljeni, tijela vraćena ukrajinskim vlastima. Masakr civila u vozu, ubijenih balističkom raketom. Ukrajinska djeca koju su usvojile ruske porodice bez znanja njihovih roditelja.
Više od tri godine nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, popis navodnih zvjerstava, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti i dalje raste, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na enleskom jeziku.
Nema garancije da će popis navodnih zločina ikada doći pred sud u Kijevu, Hagu ili bilo gdje. Ruski komandanti ne pokazuju nikakvu volju za istragom tih optužbi, Kremlj je zapravo odao počast vojnim jedinicama optuženim za neke od najgorih zločina. A Međunarodni krivični sud – koji Rusija ignoriše i koji je pod sve žešćom kritikom Washingtona – sve više je paralisan.
Ipak, ukrajinski istražitelji i zapadne pristalice nastavljaju s prikupljanjem dokaza i sastavljanjem kredibilnih krivičnih predmeta: više od 153.000 slučajeva otvoreno je u nekoj formi.
"Za nas, to je samo pitanje vremena kada će se suočiti s pravdom", rekao je za Ukrajinski servis Radija Slobodna Evropa Jurij Bjelousov iz ukrajinskog Tužilaštva, koji se bavi istraživanjem ratnih zločina. "Primjeri iz historije pokazuju da ovakvi slučajevi mogu potrajati godinama, ali neće biti zaboravljeni."
Evo pet najužasnijih slučajeva.
Gdje su nestala djeca?
Prvi od dva slučaja koje je pokrenuo Međunarodni krivični sud usmjeren je na ono što su zvaničnici nazvali sistematskom, visokorangiranom kampanjom za uklanjanje ukrajinske djece s okupiranih teritorija i njihovo dovođenje u Rusiju.
Sud je saopštenju 17. marta 2023. naveo da je izdao naloge za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i ruske komesarke za prava djece Marije Lvove-Belove zbog optužbi za ratne zločine u vezi s ilegalnom deportacijom ukrajinske djece, zajedno sa nezakonitim prebacivanjem ljudi u Rusiju iz Ukrajine od početka njene invazije u februaru 2022.
Prema podacima ukrajinskih vlasti, gotovo 20.000 djece je nestalo ili se vjeruje da su u pritvoru u Rusiji.
Aktivisti za ljudska prava, novinari i ukrajinski istražitelji dokumentovali su rasprostranjenu kampanju u kojoj su ukrajinska djeca odvođena s okupiranih ukrajinskih teritorija.
Ruski zvaničnici su svoje napore često prikazivali kao humanitarnu gestu, pružajući sklonište, hranu ili zaštitu djeci od rata ili kraha javnih službi u okupiranim oblastima. Međutim, u mnogim slučajevima, ruske vlasti nisu učinile gotovo ništa kako bi identifikovale roditelje, rođake ili zakonske staratelje ukrajinske djece.
Štaviše, prema riječima istražitelja, ruske vlasti su bile uključene u "sistematski program prisilnog usvajanja i hraniteljstva". U nekim slučajevima, ukrajinska djeca su slana na ljetne kampove u Bjelorusiji, gdje su bila izložena proruskom obrazovanju i propagandi.
Tijela na ulici
U prvim sedmicama nakon invazije, ruske snage su se suočile s velikim otporom ukrajinskih snaga, posebno sjeverno od prijestolnice Kijeva. Komandanti su do kraja marta naredili jedinicama da se povuku i pregrupišu.
Nakon njihovog povlačenja, ukrajinski zvaničnici i novinari pronašli su stotine mrtvih civila u gradu Buči, ubijenih iz vatrenog oružja, neki sa vezanim rukama, a tijela ostavljena na ulicama ili u podrumima. U obližnjem Irpinu, vlasti su pronašle mnoge novoiskopane grobove, u kojima su bili pokopani tijela lokalnih stanovnika, od kojih mnogi sa prostrjelnim ranama.
Scene u Buči i Irpinu šokirale su svijet, uništile pregovore o primirju između Kijeva i Moskve, izazvale oštru kritiku Moskve i potaknule podršku Ukrajini.
Stranim stručnjacima, dokazi su snažno ukazivali na ratne zločine. Sjedinjene Države su kasnije uvele zabranu izdavanja viza za komandanta vazdušno-desantnog puka koji je bio raspoređen u Buču, navodeći kao razlog "vansudska ubistva".
Ukrajinski zvaničnici su rekli da su podigli krivične prijave protiv 21 ruskog vojnika za ratne zločine navodno počinjene u Buči.
Nekoliko sedmica nakon što su se slike pojavile u javnosti, Putin je potpisao dekret kojim se odaje počast jedinici iz 64. odvojene motorizovane brigade, koja je okupirala Buču i okolni region.
Uništavanje infrastrukture
Rusija je ponovno kalibrirala svoje planove invazije nakon početnih neuspjeha. Čovjek koji je preuzeo komandu – general Sergej Surovikin – naredio je opsežnu kampanju raketnih i zračnih napada, ciljajući ne samo ukrajinske vojne mete, već i civilnu infrastrukturu.
Surovikin je smijenjen s dužnosti nakon neuspjele pobune koju je poveo vođa plaćeničke grupe, Jevgenij Prigožin. No, strategija je ostala ista.
Koristeći krstareće rakete lansirane iz zraka i s mora, dronove kamikaze i druge vrste naoružanja, Rusija je nemilosrdno napadala ukrajinsku infrastrukturu, što su zvaničnici opisali kao svjesni pokušaj demoralizacije i iscrpljivanja stanovništva. Elektroenergetska mreža – elektrane, transformatori, dalekovodi – bila je višekratno na meti s ciljem da se Ukrajinci smrznu tokom zimskih mjeseci.
U martu prošle godine, Haški sud izdao je drugi set naloga za hapšenje ruskih zvaničnika, general-pukovnika Sergeja Kobiljaša i admirala Viktora Sokolova, optužujući ih za ratne zločine zbog nadgledanja zračne kampanje usmjerene na elektrane i trafostanice.
Općenito govoreći, međunarodno humanitarno pravo – pravni okvir koji reguliše ratne zločine i slična djela – zabranjuje napade na civilne ciljeve osim ako ne postoji legitimni vojni razlog. Na primjer, ako se vojna jedinica skriva u elektrani, elektrana može biti legitimna meta.
Egzekucije na frontu
Krajem decembra 2022. godine, Oleksandar Macijevski, vojnik 119. samostalne brigade Teritorijalne odbrane Ukrajine, nestao je dok je branio grad Bahmut od ruskih napada.
Tri mjeseca kasnije, na ruskim Telegram kanalima pojavio se video u trajanju od 12 sekundi koji prikazuje iscrpljenog Macijevskog kako puši cigaretu, suočen s grupom ruskih vojnika. Dok ga snimaju i ismijavaju, Macijevski izgovara "Slava Ukrajini" – patriotski slogan koji su Ukrajinci prigrlili nakon prve ruske invazije 2014. godine. Ruski vojnik zatim ga psuje i puca u njega.
Macijevski je proglašen nacionalnim herojem. Prema mišljenju stručnjaka, vrlo vjerovatno je bio i žrtva ratnog zločina.
Međunarodno pravo zabranjuje pogubljenje ratnih zarobljenika, koji su zaštićeni Ženevskim konvencijama – međunarodnim ugovorom starim nekoliko decenija, čiji su potpisnici i Rusija i Ukrajina.
Prema podacima Ujedinjenih nacija, najmanje 71 ukrajinski ratni zarobljenik pogubljen je od strane ruskih ili proruskih snaga od februara 2022. godine, a najmanje 21 zarobljenik je preminuo u ruskom pritvoru. Stotine ih je također prijavilo mučenje i seksualno nasilje.
Ni Ukrajina nije bez krivice, prema izvještajima UN-a. Njihova misija za praćenje izvijestila je da su ukrajinske snage pogubile 26 ruskih ratnih zarobljenika u 2022. i 2023. godini. Stotine ruskih zarobljenika također su prijavile mučenje i zlostavljanje u ukrajinskom pritvoru.
Masakr na željezničkoj stanici
Ujutro 8. aprila 2022. godine, stotine ljudi čekale su voz na željezničkoj stanici u gradu Kramatorsk u Donbasu kada je stanicu pogodio projektil, kasnije identifikovan kao balistička raketa Tochka-U s kasetnom municijom.
U napadu je poginulo najmanje 58 osoba, a više od 100 ih je ranjeno. Bio je to jedan od najsmrtonosnijih napada na ukrajinske civile od početka invazije.
I ukrajinske i ruske snage posjedovale su sisteme Tochka-U, ali je većina dokaza ukazivala na to da su raketu ispalile ruske trupe. Ruske vlasti negirale su odgovornost, tvrdeći da njihova vojska ne koristi taj sistem.
Kao i u slučaju elektrana, međunarodno humanitarno pravo zabranjuje namjerno gađanje civila ili civilne infrastrukture. Također nalaže vojnim zapovjednicima da preduzmu sve moguće mjere kako bi izbjegli napade na takve lokacije.
Ovaj napad nije bio jedini u kojem su civilni objekti uništeni ili oštećeni uz ljudske žrtve. U julu 2024. godine, dječija bolnica Ohmatdit u Kijevu teško je oštećena u ruskom raketnom napadu, iako nije bilo jasno da li je bolnica bila direktna meta.
Aktivisti za ljudska prava tvrde da opsada Mariupolja – lučkog grada na Azovskom moru – od februara do maja 2022. godine također predstavlja ratni zločin. Hiljade civila su ubijene ili ranjene, a stotine hiljada bile su zarobljene sedmicama bez vode, kanalizacije i struje.
Prema podacima Ujedinjenih nacija, od februara 2022. godine ubijeno je više od 12.600 civila, a broj civilnih žrtava naglo je porastao prošle godine u odnosu na 2023.
Ukrajinski istražitelj za ratne zločine, Bjelousov, upozorio je na još jednu prijetnju koja bi se mogla klasificirati kao ratni zločin:
"Ruske snage često koriste taktiku 'dvostrukog udara' – napadaju određenu lokaciju, čekaju 30–40 minuta dok ne dođu spasioci, policija i istražitelji, a zatim ponovo napadaju", rekao je za RSE. "Već smo izgubili istražitelje u tim sekundarnim napadima, a drugi su ranjeni dok su dokumentovali ratne zločine."
Novinarka RSE Maja Živanović doprinijela je ovom izvještaju.