Svakog radnog dana u Litvaniji, ruski emigrant Mihail Benjaš, poznati bivši advokat i aktivista, ustaje u 6:30 ujutro, navlači kacigu i uzima čekić.

"Bušim rupe na stropovima u stambenih naseljima u Vilniusu, čupam zahrđale cijevi i mijenjam ih novim plastičnim", napisao je o svom novom poslu vodoinstalatera.

Benjaš je jedan od Rusa iz dijaspore koji su se usprotivili invaziji na Ukrajinu i pobjegli iz svoje zemlje uslijed sve većih represije prema disidentima. Mnogi od onih koji su pobjegli morali su potpuno promijeniti svoje živote, napustivši poslove u ruskim medijima, nevladinim organizacijama i aktivizmu.

Benjaš, koji se školovao i kratko radio kao vodoinstalater dok je studirao pravo u Rusiji, uspio je pronaći posao u svom starom zanatu u roku od tri dana od registracije na centru za zapošljavanje u Vilniusu.

"Rekli su mi da je to težak posao, ali barem su plaće normalne za Litvaniju", rekao je Benjaš za Radio Slobodna Evropa, dodajući da zarađuje između 3.000 i 3.500 eura mjesečno.

"Ovim poslom izdržavam svoju porodicu i sebe. Mogu voziti bicikl kroz šumu, pisati loše stvari na internetu i pokretati tužbe ako želim, ali to nije posao – to je hobi. Ovo je sloboda", kaže ovaj bivši advokat.

Tokom života u Rusiji, Benjaš je radio u Krasnodaru, gdje je branio klijente uključujući demonstrante i aktiviste te, nakon februara 2022., ugovorne vojnike koji su odbili sudjelovati u ruskoj invaziji.

Više puta je bio meta policije, a 2018. godine je nasilno uhapšen. Kasnije je optužen za "diskreditaciju" ruske vojske, a u oktobru 2022. proglašen je "stranim agentom". Sljedeće godine isključen je iz advokatske komore zbog svojih objava protiv rata na društvenim mrežama. Ubrzo nakon toga pobjegao je iz Rusije.

"Biti advokat postalo je vrlo nesretno zanimanje", prisjeća se svog vremena u Rusiji. "Bilo je to poput torture: pretresi, hapšenja." U Litvaniji, kaže, "našao sam mir, neovisnost i priliku da kažem što mislim."

Usprkos velikim rezovima u stranoj pomoći iz Washingtona, mnoge nevladine organizacije i mediji na ruskom jeziku koji djeluju iz inostranstva bili su prisiljeni otpuštati zaposlenike.

Benčaš ima vlastito mišljenje o oskudnoj novoj pomoći sa Zapada.

"Taj cijeli sistem donacija me ljuti. To je zli novac", kaže on. "Jedno civilno društvo ne može rasti na račun drugog. I kad je počelo kukanje zbog Trumpovih rezova, isprva sam se smijao, ali onda mi je bilo žao mojih prijatelja koji su ostali bez novca."

On je kontaktirao svoje bivše kolege sugerirajući im da slijede korake američkog boksačkog prvaka koji je postao građevinski radnik, Jamesa Braddocka, kako bi izdržavali svoje porodice.

"Ljuti me cijeli sustav darovnica. To je zao novac", kaže. "Ne može jedno civilno društvo rasti nauštrb drugoga. I kad je počelo ovo zapomaganje oko Trumpovih rezova, prvo sam se nasmijao, ali onda mi je bilo žao mojih prijatelja koji su ostali bez novca."

Rus se obratio svojim bivšim kolegama i predložio im da krenu stopama američkog boksačkog prvaka koji je postao građevinski radnik James Braddock kako bi osigurali svoje obitelji.

"Postoji izlaz - prebolite sebe. Baš kao što je James Braddock otišao na biro za zapošljavanje, trebali biste i vi", savjetovao je Benjaš.

Rus dodaje da "nema sramotnih zanimanja. Nije sramota raditi rukama, sramotno je samo tražiti novac. Tko ima glavu i ruke, mora zaraditi za život."

Novinarka koja je postala zavarivačica

Julija Dalidovich radila je kao novinarka i vizažistica u Moskvi prije nego što je emigrirala u Litvaniju 2022. Sada zarađuje za život kao zavarivačica u fabrici u Vilniusu.

Dalidovich se prvi put susrela s metalcima na filmskom setu u Rusiji prilikom pravljenja jednog rekvizita. Odmah su je prihvatili mladi zavarivači koji su bili "tmurni sa nekom vrstom fabričke vibre. Baš je izgledalo cool", prisjeća se.

Kada je 2022. stigla u Litvaniju bez ikakvih planova, Julija Dalidovich kaže da joj je tadašnji momak predložio da potraži i poslove zavarivača. "Pomislila sam, 'Šta imam izgubiti?' ".

Bivša novinarka je pronašla obuku, na kojoj je osoblje provjeravalo razumiju li početnici fizičku prirodu tog posla. "Tek kasnije sam shvatila koliko je to teško", kaže ona.

Ovoj ruskoj emigrantkinji nije bilo lako pronaći posao zavarivačice. U nekim radionicama su joj rekli da nemaju ženske svlačionice, a druga joj je ponudila posao čistačice za 700 eura mjesečno.

Na kraju je, međutim, pronašla fabriku koja je promijenila život. To se desilo kada je novi zavarivač, Litvanac po imenu Gitis, ušetao u radionicu.

Kada su mu rekli da će raditi s ženom zavarivačicom, Litvanac je kasnije našalio s njom. "Zamišljao sam je s srpom u jednoj ruci, čekićem u drugoj. Ali ispalo je da si potpuno drugačija", rekao joj je. Par se ubrzo zaljubio i stupio u brak.

"Nekada pričamo koliko se stvari moralo posložiti da bismo se sreli, ali nekako se i to dogodilo, kaže kroz smijeh Julija Dalidovich.

'Baš me briga ako moram cijepati drva'

Sergej Bespalov vodio je štab ubijenog opozicijskog aktiviste Alekseja Navaljnog u Irkutsku u Rusiji. Nakon što je protiv njega 2021. pokrenut krivični postupak, pobjegao je u Tursku, a danas živi u Litvaniji.

"Godine 2022. kad je počeo rat cijepao sam drva u Finskoj, ali nismo puno zaradili. Onda sam tri mjeseca radio kao vodoinstalater, postavljao cijevi i ugrađivao radijatore u prostorima novogradnje. Nije mi se to baš svidjelo, i pokušao sam nešto drugo. Osnovao sam firmu, ali nije zaživjela. Onda sam se opet vratio cijepanju drva", priča on.

Bespalov je sada voditelj projekta u firmi koja se bavi transportom na vodik, a vikendom radi kao vozač kombija.

"Odem u Latviju, pokupim putnike i odvezem ih do ruske granice u blizini Pskova. Firma plaća jako dobro, 100 eura po danu", kaže Bespalov, dok opisuje usputnu homofobiju nekih svojih klijenata.

"Polovica putnika koje odvezem do granice kaže: 'Konačno nazad u Rusiju na odmor od 'gay-Europe'."

"Jednom sam vozio tri starija muškarca koji su putovali iz Njemačke i kojima je jako nedostajala Rusija, zajedno s tri ruske djevojke koje su studirale u Njemačkoj." Putnici su započeli tako žestoku svađu, prisjeća se Bespalov, "Mislio sam da će uništiti kombi".

Teška situacija za neke izbjeglice u Baltiku, kaže Bespalov, postala je očita nakon nedavne interakcije u Latviji, gdje često putuje.

"Bio sam u medijskom centru u Rigi i ušla je Ukrajinka. Rekla nam je da su je otpustili s nekoliko poslova i sada nema šta za jesti." Žena je radila za medijsku kuću na ruskom jeziku koja je pružala ukrajinsku perspektivu ruskoj publici. "Nema posla za žene u Latviji", kaže Bespalov. "Muškarci mogu ući na bilo koje gradilište, ali je ženama puno teže."

Ovaj 50-ogodišnjak i dalje osjeća nostalgiju za rodnom zemljom, ali s obzirom na to da ima nekoliko pravnih postupaka koji su i dalje aktivni, povratak je nemoguć pod Putinovom vlašću.

"Ne osjećam da mi je opao društveni status", kaže Bespalov. "Baš me briga ako moram cijepati drva, ali mnogima je to veliki problem."