Podzemni ring ukrajinskih hrvača odvraća misli od rata

Piše: Kollen Post

Na vrhuncu predstave, tokom posljednje od sedam borbi te večeri, Hantry se penje na uže u kutu ringa. Njegov protivnik, Strella, leži na podu, našminkan crno-bijelim bojama poput lubanje. Hantry izvodi svoj karakteristični potez, Isusov pad: skače s užadi, zauzima pozu raspeća u silueti pozadinskih svjetala, a zatim svom snagom zabija lakat u Strellina leđa.

Dva sata prije početka mečeva, Hantry nije mogao mirno sjediti – stalno je ustajao i nervozno hodao gore-dolje. Hantry i ostali borci vježbali su poteze, šminkali se i pili pivo u mraku.

Nestanak struje u prostoriji koja je kombinacija bara i koncertne dvorane, bio je podsjetnik na rat: ruski napadi devastirali su ukrajinsku električnu infrastrukturu, zbog čega u Kijevu i širom zemlje često dolazi do povremenih isključenja struje, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Dok nestanci struje i napadi dronovima svakodnevno podsjećaju na rat, borbe na sceni u Kijevu su nešto sasvim drugo. Inspirirane svjetskim fenomenom kao što je Svjetska hrvačka zabava (WWE), one predstavljaju bijeg od rata, dio života koji se nastavlja u Ukrajini uprkos invaziji Rusije, koja sada ulazi u četvrtu godinu.

Iako se ovaj sport uglavnom naziva "profesionalno hrvanje", članovi Ukrajinske hrvačke arene (UWA), koji te večeri nastupaju pred publikom od oko 200 ljudi, ne primaju nikakvu platu.

Tokom dana, Hantry je Pavlo Khimonidi, radnik u skladištu kozmetike. Noću, on je negativac – u hrvačkom žargonu, "heel". Nekada je bio "face", dobri momak, ali to se promijenilo ranije ove godine nakon niskog udarca svom dugogodišnjem rivalu, kolegi iz UWA po imenu Kenny Rivera. Nakon što je meč završio, Hantry se vratio na scenu, zabio Riverinu glavu između dvije stolice, nasilno mu uzeo mikrofon od voditelja i vrijeđao publiku dok ga nisu izbacili sa scene uz povike negodovanja.

Je li zabavnije biti dobar ili loš momak?

"Loš, apsolutno", kaže on. "Toliko uživam u tome."

Kada Hantry pobijedi Strellu, stavlja pojas prvaka preko ramena, stavlja naočale s ljubičastim staklima i ponovno vrijeđa publiku, koja baca stolice na njega, prekrivajući scenu. Zatim se vraća u mračni kutak dvorane, gdje hrvači sumiraju noć u svlačionici obloženoj drvetom i očiglednim nedostatkom ventilacije.

Među njima je Volodimir Kefir, bivši producent Ukrajinske hrvačke arene, koji je porijeklom iz Dnjepra i identifikuje se kao nebinaran.

Sada ima 25 godina i sjeća se početaka emitovanja WWE borbi sa originalnim ukrajinskim komentatorima 2013. godine. Posebno su voljeli The Miza, negativca koji je pobijedio Johna Cenu za šampionski pojas 2011. godine.

'To je najbolji osjećaj'

Ti rani prenosi predstavljali su ujedinjujući trenutak za današnje ukrajinske hrvače. Prvi događaji, prisjeća se Volodimir, proizašli su iz jezgre obožavatelja koji su se 2018. godine sreli na FanExpo Odesi, zabavno kulturnom događaju poput ComicCona, koji je otkazan na početku invazije. Mjesto događaja u Odesi uništeno je u ruskom napadu u septembru 2023. godine.

"Ja sam štreber, ja sam geek", kaže Kefir, pokazujući lanac oko vrata s prstenom koji visi na njemu. "Nosim ovaj prsten iz ‘Gospodara prstenova’ već osam godina i nikad ga ne skidam".

U svojim ranim danima, borbe Ukrajinske hrvačke arene privlačile su možda 20 ljudi, kaže Kefir. COVID-19 je ugasio ovu scenu u Odesi, ali izvođači su se reorganizirali, iako su otkrili da je za stvaranje publike potrebno vrijeme.

"Svima je ovo čudno. Ljudi nisu navikli na indie hrvanje", kaže Kefir. "Dobili smo puno poruka mržnje na društvenim mrežama jer ovo nisu pravi udarci, znate. Ali gravitacija i dalje pogađa."

Ekipa se ne izvinjava zbog svoje ljubavi prema teatralnosti u sportu.

Zapleti se unaprijed dogovaraju – često putem Instagram videa u kojima hrvači na živopisan način provociraju jedni druge. Ali, tvrde, još uvijek ima visok stepen atleticizma i spontanosti u spektaklima.

"Mrzim scenarije", kaže Hantry, tj. Khimonidi. "Više volim strah i osjećaj živosti unutar ringa. Jer kada imate scenarij, stalno vam je u glavi, razmišljate ‘oh, šta treba da uradimo sljedeće?’ Ali kad nema scenarija i kada možete improvizirati, borbe izgledaju življe."

Izvedbe mogu biti jednako živopisne koliko i dramatične. Toxic Nick, dugogodišnji član Ukrajinske hrvačke arene, nosi gas masku i zaštitnu opremu; tokom junskih mečeva razbijao je fluorescentne sijalice preko protivnika, ispunjavajući scenu staklom.

Ukrajinska hrvačka arena preselila se u Kijev prošlog decembra i sada privlači svoju najveću publiku ikada.

"To je najbolji osjećaj", kaže Ihor, gledalac kojem je glas potpuno promukao do pauze. "Gledao sam WWE dok sam odrastao. Kada sam saznao da postoji ukrajinska verzija, bilo mi je kao: ‘Konačno!’"

"Ovo je sjajno, druže", kaže Andrij, koji je u Kijev došao iz zapadnog grada Rivna s trojicom prijatelja.

"Prvi put smo na nečemu ovakvom. Djevojke su bile oduševljene kaubojem", kaže, misleći na Dmitra "Gambita" Šamraja, koji je izašao na scenu s crnim kaubojskim šeširom i bandanom.

'Zabavnija' vrsta nasilja

Većina gledatelja po prvi put je prisustvovala događaju Ukrajinske hrvačke arene. Mnogi izvođači također su bili početnici: Dvanaest njih debitovalo je od decembra, a troje se prije toga nikada nije borilo u ringu.

Kefir kaže da se često može prepoznati kada je neki hrvač početnik i to po imenu koje koristi – ona odražavaju porast ponosa i jačanje nacionalnog identiteta od početka ruske invazije.

"Prije rata njihova imena bila bi anglizmi – Hantry, Russell Cross, Toxic Nick. Ali novi momci – Ljubomir, Jaros Ljuti – to su ukrajinska imena. Imamo jednog novog po imenu Košernij, kao neki kuhar."

Nekoliko njihovih dugogodišnjih kolega otišlo je na front – hrvači koji su nastupali pod imenima Ranger Leonid, Codename Toni i Andrew Reed. Prva dvojica još uvijek dolaze na borbe, ali "Andrew Reeda nismo vidjeli već neko vrijeme", kaže Hantry.

Na pitanje da li bi se sam pridružio vojsci, kaže da je razmišljao o tome, ali su ga prijatelji koji su već u vojsci snažno odgovorili.

Hantry zamišlja kako bi predstave odveli vojnicima blizu fronta.

"Oni mrze nasilje, istina", rekao je. "Ali ako vide ovu vrstu nasilja, to je kao zabavnije nasilje, gdje svako može izabrati kome će navijati i koga neće voljeti, i tako se mogu dobro zabaviti, odmoriti misli od rata i jednostavno se zabaviti."