Radnici svakodnevno na ulici: Narod se mora otrijezniti

Tuzlanski kanton, nekada industrijski bazen, danas podsjeća na jednu od najvećih priča propalih privatizacija u kojima je ugašeno na desetine velikih poduzeća, a na tisuće radnika završilo na ulici.

Svakodnevno prosvjeduju pred institucijama pravosuđa i vlasti, ali na njihove probleme i nepravdu koja im je načinjena malo tko se osvrće.

Kroz prizmu radnika sa područja Tuzlanskog kantona prikazat ćemo koliko vlasti imaju sluha za običnog malog čovjeka, koliko su radnicima spremni pomoći, a koliko ih prevariti.

„Kako nas shvaćaju? Shvaćaju nas vrlo neozbiljno. Kad dođete kod gospodina Igora Rajnera na razgovore, on nas ponudi prvo šljivovicom. Nisam ja došao da pijem sa njim. Došao sam da riješimo neki problem koji tišti ovu radničku klasu. Ovaj narod se mora otrijezniti i osvijestiti. Krajnje je vrijeme. Nije više minut do 12.00, prošlo je 12.00. Sve su nam porušili. Sve. U Tuzli više nemate ništa, osim što imate Slana jezera gdje je zaposleno samo 30 ljudi. Čitava hemijska industrija - nema ’Dite’, nema ’Aide’, nema ništa više od industrije, po čemu je Tuzla bila poznata", kaže Sakib Kopić, radnik Polihema.

„Dvije godine se borimo protiv ljudi koji su nam fabriku pokrali. Znamo da su pokrali, zna se, dokazano, šuti se, krije se. Ovdje sa mnom su 90 posto boračka populacija. Jesmo li se mi borili da odbranimo ’Ditu’ i da sad nemamo šta jesti? Nama dole poreska drži hipoteku. Šta rade? Što ne prodaje pa nam ne izmire naš staž? Neće. Sve je to dogovor politike. ’Dita’ je sprega kriminala i politike", tvrdi Dževad Mehmedović, radnik „Dite“.

I radnici Guminga od 2011. godine mole Vladu TK da im pomogne i pošalje ih na Zavod za zapošljavanje kako bi makar ostvarili pravo na liječenje. No Vlada TK ni za to nema sluha, pa radnici ističu da je prema njima učinjeno nemjerljivo zlo.

„Otišli smo u stečaj 2011., što je najveće zlo za radnika – to je samo da se država kutariše od tebe i da te preda na sud. Sud sad rješava evo dvije godine, kao navodno da je arhiviran slučaj. Niko nije obaviješten, niko ništa ne zna. Nikakvih primanja nema od 2000., radni staž nije uvezan od 1990. godine. Šta ima crnje od toga? Ovo neko smišljeno radi, ide da uništi sve. Nas politika ne interesuje, nas interesuje rad. A oni koji hoće voditi politiku, ne znaju - da su znali, ne bi nas doveli dovdje", kaže Ekrem Čirivić, radnik Guminga.

Iako upošljava više od 400 ljudi, posljednjih mjeseci u „Konjuhu“ radi samo pedesetak radnika. Posla je sve manje, dugovi se i dalje gomilaju, a vlasti iz dana u dan polako provode svoj plan totalnog uništenja nakadašnjeg giganta u proizvodnji namještaja sa ovih prostora.

Prva je digla ruke Vlada Federacije koja je mjesecima držala radnike „Konjuha“ u lažnoj nadi. Dionice radnika kojima bi postala većinski vlasnik „Konjuha“ odjednom joj više nisu zanimljive, mada je obećala radnicima da, ukoliko prikupe 50 posto dionica, „Konjuh“ će opet biti državni kapital. Međutim, ni 73 posto dionica prikupljenih od strane radnika nije bilo dovoljno federalnoj vladi da nađe interes za spas „Konjuha“.

„Vlada Federacije dvije je godine varala i sindikat i radnike ’Konjuha’, kao i građane opštine Živinice, da će ’Konjuh’ ozdraviti i da će se sačuvati 900 radnih mjesta. Nažalost, to se nije desilo u ovom četverogodišnjem mandatu premijera Nikšića. Nikšić je prije tri mjeseca pozvao nas na sastanak i kazao nam da je Vlada zainteresovana da otkupi dionice. Poslije tri mjeseca posalo je dopis da je Vlada odustala od dionica ’Konjuha’. Nama je poslata jasna poruka da mi nemamo više šta čekati", kaže dopredsjednik sindikata „Konjuha“ Mujo Gavranović.

Zbog odustajanja Vlade Federacije od „Konjuha“, ostavku na mjesto člana Nadzornog odbora ove tvornice dao je Nedret Kikanović, inače predsjednik Kantonalne privredne komore Tuzla, koji je za naš program jedino progovorio:

„’Konjuh’ je firma koja ima svoje mjesto na tržištu, kako na bh. tržištu, tako i na evropskom. Od obećanja Vlada da će otkupiti dionice ’Konjuha’ i do odluke Vlade da to ne otkupi nego da to ostavi dok se ne donese zakon o konsolidaciji, je previše vremena da bi ’Konjuh’ mogao to izdržati.“

Na pitanje hoće li zakon o konsolidaciji uopće pomoći ’Konjuhu’, Kikanović odgovara:

"Ono što ja znam, taj zakon bi trebao da se odnosi na firme gdje je državni kapital, a ’Konjuh’ u strukturi vlasništva nema državnog kapitala i ja mislim da se taj zakon neće na njega odnositi.“

U ovoj državi, kaže Enes Tanović, radnik Polihema, odgovaraju samo oni koji se bore za svoja osnovna ljudska prava:

„Čini mi se da je vlast u komi, da oni stvarno ne znaju šta će više. Prema tome, treba im dati injekciju da ih nema, jer u komi ne mogu raditi, a još se drže. I onda da dođe nova vlast koja će raditi u ime radnika. Ako oni ne daju ostavku vrlo brzo, ja mislim da ćemo ih izbacivati", poručuje Tanović.

A sve ove tvrtke nekada su bile od strateškog značaja ne samo za područje Tuzle već i regije. Danas se vlasti prema njima odnose kao prema teretu kojeg ne znaju kako da nose. A to je, zapravo, današnji poredak stvari u kojem je vlast sama sebi svrha.