Razgovarala: Milena Mitrović
Predsjednik delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa BiH, Tonino Picula, izjavio je da je Bosna i Hercegovina u prošloj godini napredovala na evropskom putu. Hrvatski zatupnik u Evropskom parlamentu i nekadašnji ministar spoljnih poslova Hrvatske u periodu od 2000. od 2003. godine, navodi da je BiH napravila početni korak ka Evropskoj uniji.
„Puno je događaja kojima možemo braniti tu tezu. Ne samo što je na neki način dogovorena i reformska agenda, takođe je dogovorena i jedna vrsta općih obaveza svih bh. političara koje se moraju ispuniti na evropskom putu. Ovdje postoji jedna osviještena potreba da se Bosni i Hercegovini pomogne. Zato je koncem 2014. osmišljen taj novi, obnovljeni pristup Evropske unije ka BiH. On podrazmijeva jednu vrstu postavljanja prioriteta po nekom drugačijem redosledu, odnosno da se istakne da je važno riješavati socijalne i gospodarske probleme BiH, a onda one stvari za koje očigledno zemlja nema dovoljan politički kapacitet i koje ne može da riješi odmah. Oni se mogu ostaviti za neku kasniju fazu u odnosima između Brisela i BiH”.
Upravo ti politički procesi, smatra Picula, u velikoj mjeri sprečavaju brži napredak zemlje u pogledu ispunjavanja obaveza u daljem toku pridruživanja.
“Gledajući ukupno, postoji dojam da se ne radi dovoljno. Problemi koje je zemlja imala uoči lansiranja tog novog evropskog pristupa u BiH i dalje su prisutni. Uprkos sjajnim najavama, jednoj vrsti usaglašenosti da BiH ne može imati drugi put i nikakvu alternativu razvoja izvan evropskih okvira, događaji kao da ne potvrđuju u onoj mjeri očekivanja, prije svega dobrog dijela nas koji podržavamo evropski put BiH, jer se ide dosta sporo”.
Pred Bosnom i Hercegovinom trenutno su tri velika izazova, navodi on.
“Prvi je reformska agenda koja mora staviti naglasak na rješavanje svih onih nagomilanih reformi koje čekaju BiH, a koje nikako da se ozbiljnije pomaknu sa neke početne točke. Zatim, mehanizam koordinacije koji treba osigurati da jedna tako kompleksna država kao što je BiH pronađe način kako komunicirati. Doista, mora pronaći način za rješavanje ne samo tehničkih nego političkih problema s kojima će se suočiti na jedan efikasan i jedinstven način. I treće, treba adaptirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i Evropske unije, na temelju činjenice da je Hrvatska napustila CEFT-u i ušla u EU, ali treba obnoviti i tradicionalnu ekonomiju kao što se to do sada svaki put i napravilo”.
Međutim, na listi uslova nisu samo navedeni zahtjevi.
BiH je preuzela predsjedanje Energetskom zajednicom. Istovremeno, ta ista zajednica će vjerojatno uvesti jedan oblik sankcija BiH
“Postoji cijeli niz velikih problema sa finansijskim funkcioniranjem zemlje, sa veliki infrastrukturnim projektima, zatim oblast energetike. Evo jedan paradoks! BiH je preuzela predsjedanje Energetskom zajednicom. Istovremeno, ta ista zajednica će vjerojatno uvesti jedan oblik sankcija BiH, jer ne postoji strategija na nacionalnoj razini koja bi omogućila da se tako važan državni sektor razvija jedinstveno u cijeloj zemlji”.
Mehanizam koordinacije koji je uz adaptaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju predstavljao uslov za kredibilnu aplikaciju za članstvo, usvojen je tajno krajem januara na sjednici Savjeta ministara. Nakon tri nedjelje BiH je predala aplikaciju za članstvo, što znači da je ovaj mehanizam, kojim će zemlja jednim glasom da nastupa pred EU, trebalo već da bude dogovoren. Međutim, pregovori oko njegovog usaglašavanja intenzivirani su tek nakon navodnog usvajanja.
“Vidi se da oni (političari) teško dolaze do nečeg što je prijeko potrebno da bi zemlja izašla iz perioda stagnacije u period kada će biti priznata kao kredibilan sugovornik Evroskoj komisiji. Nadam se, da će početne greške u načinu kako doći do mehanizma koordinacije biti zamijenjene dogovorom. Teško je reći da on nema političke implikacije. Ko god kaže da su pitanja evropskog integriranja tehnička pitanja, taj ne zna o čemu govori. To su duboko politička pitanja”.
Nakon aplikacije, koji su dalji koraci?
“Vjerujem da će uskoro doći do komunikacije između vlasti u BiH i Evropske komisije, koja mora onda poslati tzv. upitnik. On se sastoji od nekoliko tisuća pitanja, na koja se mora pronaći odgovor,kako bi Komisija dobila uvid u trenutno stanje u cijelom nizu sektora, područja, djelatnosti, važnih za procjenu koliko zemlja danas, sutra može početi i pregovore sa EU. Tako, naravno, dolazimo i u predvorje političkog procesa, a njega mora riješiti Evropsko vijeće.Odnosno, ono (Vijeće) mora na temelju obavijesti Komisije da li je zemlja spremna za početak pregovora, dati zeleno svjetlo. Teško mi je ovoga trenutka reći koliko će vremena proći dok se to zeleno svjetlo ne dobije. To ovisi koliko će se dugo i ove neispunjene obaveze rješavati”.
Iako se sada samo govori o uslovima koje zemlja mora da ispuni, ulazak u EU trebao bi da donese izvjesne promjene nabolje, kaže Picula.
“Smatram da bi svako od građana BiH, neovisno kojem narodu pripada volio živjeti u uređenoj zemlji. Odnosno, u zemlji u kojoj se zna da ima uređen zdravstveni, mirovni sektor, u kojoj školstvo funkcionira, u kojoj se redovno plaćaju porezi. Nedavno sam došao do podatka da je gotovo 1/5 PDV u BiH nenaplativa. To jasno govori da zemlja ima problema sa nekim elementarnim mehanizmima koji jamče stabilnost države. Podaci govore da 39 odsto odraslog stanovništva BiH ne vjeruje da će zemlja ikad postati članica EU. Dakle, ulazak u EU trebalo bi biti opraštanje od nekih iluzija, od nekih loših ponašanja, od loših odnosa sa susjedima”.
Nastojanjem da postane član evropskog kluba, BiH istovremeno prihvata i izvjesna pravila igre, odnosno obaveze. A njih je, prema mišljenju Picule, mnogo.
“Mogu govoriti na temelju iskustva Hrvatske da je pregovaranje oko 35 poglavlja, koliko god da je dugo trajalao bilo veoma zahtjevno sa svojim usponima pa čak i nazadovanjima, samo prvo poluvrijeme. S jedne strane, imate izazove pregovora o članstvu, a sa druge strane imate izazov članstva. Da mi je neko prije deset godina rekao da će Hrvatska imati izazove i da neke stvari rješava i da konzumira to članstvo ne bih vjerovao, ali danas biti član evropske obitelji, nije isto kao prije petnaest i dvadeset godina. Vjerujem da ovisno o kvaliteti pregovora o članstvu, nakon ulaska u EU, Bosnu i Hercegovinu će čekati cijeli niz poslova koje će morati raditi kako bi sustigla neke koji su taj put već prešli. Primjera radi, neće zemlja odmah postati ni članica evrozone, vjerovatno neće biti automatski ni članica Šengena. Koješta će nedostajati, ali mislim da je glavno napraviti taj povijesni korak, a to je datum ulasaka. To je nešto što bi bilo vrijedno općeg napora svih,i građana, politike, nevladinog sektora i medija. To je ono što ova generacija u BiH, ako je doista svjesna svega kroz šta je zemlja prošla u zadnjih 20 godina, mora napraviti”.
Stiče se utisak da zemlje u regionu nastoje da koče jedna drugu u procesu evrointegracija. To je bio slučaj Slovenije pri ulasku Hrvatkse u EU, a evo sada i Hrvatska uslovljava BiH u nekim procesima. Picula smatra da to nužno ne mora da znači blokiranje pregovora.
Hrvatskoj je u interesu da BiH čim prije postane članica EU iz niza geopolitičkih i psiholoških razloga
“Hrvatskoj je u interesu da BiH čim prije postane članica EU iz niza geopolitičkih i psiholoških razloga. Nadam se, da ćemo na tom putu biti isključivo u poziciji da pomažemo, ali i koji put otvaranje nekog problema ne mora značiti i opstrukciju, nego jednostavano pritisak da se on riješi. Iz primjera Hrvatske naučili smo da često bez pritiska sa strane, neke stvari ostaju nepromijenjene, u “statusu kvo”. Što se tiče regionalne dimenzije, još kao ministar vanjskih poslova rekao sam da valda svaki ministar vanjskih poslova sanja da mu država graniči na svakom kvadratnom centimetru sa drugom članicom EU. To znači da ste uglavnom ostavili ranije možda povijesno relevantne ili manje relevantne probleme iza sebe. Ako negdje to vrijedi, onda vrijedi na Zapadnom Balkanu, na prostoru gdje se prije dvadeset godina vodio rat, a čije posljedice će i buduće generacije osjećati. Smatram da je upravo EU onaj model odnosa između različitih tradicija, nacija, koji te probleme može najlakše da sanira”.
U BiH veliki uticaj kako manifestan tako i latentan, imaju Rusija i Turska. Koliko to može biti otežavajući faktor ka evrointegracijama imajući u vidu da te zemlje ne gledaju blagonaklono ka evrointegracijama?
“Neke druge velike sile imaju poseban odnos prema EU. Turska, a pogotovu Rusija zaziru od integracija određenih političkih standarda, respekta ljudskih prava i poštivanja civilnog društva, respekta prema slobodi medija. To izdvaja naravno Rusiju i Tursku, kada govorimo o našem neposrednom susjedstvu. Međutim, nije stvar samo Rusije i Turske. Sve dok EU ne bude mogla na temelju realnih procjena i politike iza koje će stati 28 članica, ponudti jedinstven model za BiH i za zemlje u regiji koje će se sutra priključiti toj matici evropskih demokratskih naroda, prostor za druge uticaje u BiH ostaje otvoren”, smatra Picula.
