Od obaveznog nošenja hidžaba u Iranu, urušavanja svih prava u Afganistanu, borbe protiv nekažnjivosti ratnog seksualnog nasilja u Ukrajini, pa do svakodnevne borbe protiv nasilja u Mađarskoj, suočavanja sa femicidom u Bosni i Hercegovini, izgleda da borba žena za dostojanstven i jednak život nikada nije bila potrebnija. I glasnija.

Šta vama znači Međunarodni dan žena?

Za jedne tradicionalno karanfil, za druge protest. Međunarodni dan žena ne znači isto svuda na svijetu, ali u Afganistanu danas ne znači ništa.

Prije no što su 2021. talibani ponovo došli na vlast, žene u Afganistanu su koristile 8. mart kako bi razgovarale o problemima, ali i uspjesima, dok su muškarci kupovali cvijeće suprugama ili majkama.

Danas više nema toga, kaže Katash, vlasnik jedne cvjećare u Kabulu.

"Otkako su promjene došle, nažalost tržište nije dobro i ekonomski uslovi su loši."

S druge strane, nema više ni razgovora o problemima i uspjesima žena. Barem ne javnih, a žene u Afganistanu ne razumiju zbog čega je 8. mart važan, kaže jedna od žena koja živi u Kandaharu.

"Znamo sa televizije i radija da je danas Međunarodni dan žena, ali situacija za žene u Afganistanu nije dobra i one neće slaviti 8. mart. Siromaštvo je rašireno i život je težak naročito za žene. Ja se nadam da će se situacija promijeniti."

Danas je ženama u ovoj zemlji ograničeno kretanje, osnovne slobode, ali i pravo na obrazovanje.

"Ako talibani ostanu na vlasti teško je vjerovati da će se situacija za žene promijeniti na bolje," kaže žena iz Kandahara koja je govorila za Radio Slobodna Evropa pred 8. mart.

Afganistan ostaje jedina zemlja na svijetu gdje je ženama i djevojčicama zabranjeno srednje i fakultetsko obrazovanje, dok se u isto vrijeme suočavaju sa brojnim drugim barijerama.

Na ovaj Međunarodni dan žena svi bismo trebali dobro da razmislimo o najozbiljnijoj krizi prava žena na svijetu, onoj u Afganistanu, kaže Heather Barr zamjenica direktorice za prava žena u Human Rights Watch-u (HRW).

"Žene u Afganistanu s pravom osjećaju da ih je svijet zaboravio. Ali, u njihovoj borbi možemo pronaći i nadu i inspiraciju, jer je jasno da one neće odustati dok njihova prava ne budu u potpunosti poštovana," kaže Barr.

"Biti žena u ovoj zemlji je zločin," kaže anonimna sagovornica Radija Slobodna Evropa iz Irana.

Vlasti ove zemlje pojačali su napore za uvođenjem obaveznog nošenja hidžaba, piše Human Rights Watch u posljednjem izvještaju, a nastavlja se i progon žena koje ne nose hidžab u javnosti. Slučajevi ubistava žena također su u porastu, a zemlja nema zakon protiv porodičnog nasilja kako bi žrtve bile zaštićene, a počinioci kažnjeni.

"Međunarodni dan žena mi je drag, ali ne osjećam da sam dio njega. Zato jer naše okolnosti nisu iste kao okolnosti žena širom svijeta i ne dijelimo povezanost sa njima. Osjećam se kao da smo mi izdvojeni dio."

Ono što želi anonimna sagovornica iz Irana jeste da nejednak teret koji je stavljen na žene bude priznat.

Rat i progon

Podaci postaju još dramatičniji u slučaju žena iz ratnih područja. Prema podacima Ujedinjenih nacija u samo jednoj deceniji broj žena koje žive na 50 kilometara udaljenosti od oružanog sukoba porastao je na 612 miliona, što je rast od uznemirujućih 50 posto.

Među njima su i žene iz Ukrajine. Rat koji u zemlji traje još od 2014. godine ostavio je neizbrisive posljedice za mnoge. Među njima je i Lyudmila Huseynova (Ljudmila Huseinova).

Porijeklom iz Donjecka, Lyudmilu su 2019. godine zatvorile ruske sigurnosne snage i optužile je za proukrajinske aktivnosti. Tokom pritvora suočavala se sa raznim oblicima zlostavljanja.

Danas kaže da su svi oni koji prolaze kroz rat, sve žene koje su prošle kroz torturu i zlostavljanje, izgubili osjećaj da barem trenutak sreće postoji.

"I sama sam to vidjela tokom ove dvije godine. Želim svim ženama da povrate taj osjećaj sreće. Bar na trenutak, bar na nekoliko minuta. Ali da shvate da mogu biti sretne, čak i nakon što su prošle kroz takve strašne priče u životu."

A kako je kada te neko prijavi samo zato jer se protiviš ratu zna dobro Ruskinja Lydia Prudovskaya (Lidija Prudovskaja). Kada je počeo rat u Ukrajini, Lydia je počela pisati antiratne objave na društvenim mrežama. Protiv nje je podnesena prijava, počele su prijetnje da će joj biti oduzeti usvojeni sin i onda je odlučila da napusti Rusiju. Danas živi u Francuskoj i kaže da je za nju Osmi mart uvijek bio povezan sa novim početkom.

"Cijeli svoj život sam živjela na dalekom istoku i zima mi je uvijek bila veoma duga. Proljeće uvijek donosi nešto novo i za mene 8. mart kaže: zimi je došao kraj, pred nama su samo sreća, radost i dobre stvari."

Ono što želi svim ženama jeste sloboda, poštovanje od lidera, kolega i porodice.

Poput nje, Rusiju je napustila i Julianna. Danas živi u Španiji i kaže da se nakon selidbe njen stav prema 8. martu promijenio. Za nju ovaj dan je podsjetnik na to koliko su krhka prava žena.

"Suština ovog dana jeste u podršci žena i jednakim pravima za koja su se borile krajem 19. početkom 20. stoljeća. Neke od njih su platile svojim životima."

Svoju rodnu zemlju morala je napustiti i Nasta Bazar.

Aktivistica za zaštitu ljudskih prava, feministkinja, majka dvije kćerke Bjelorusiju je zamijenila Poljskom gdje pruža podršku ženama koje su preživjele porodično i seksualno nasilje.

Rodna nejednakost i diskriminacija i dalje postoje i žene se još uvijek moraju boriti za svoja prava napominje i zbog toga je i Međunarodni dan žena važan.

"U isto vrijeme ovo je dan u kojem slavimo sebe, naše uspjehe, pozitivne ishode našeg posla kao i snagu sestrinstva."

Nasilje i stigma

To posebno važi za široko rasprostranjene slučajeve rodno zasnovanog nasilja.

Prema procjenama Ujedinjenih nacija jedna od tri žene na svijetu je preživjela nasilje, dok svakih deset minuta jedna žena bude ubijena. Situacija nije mnogo bolja ni u zemljama u kojima postoje zakonski okviri i sistemi zaštite za žene.

Lice Bernadett Orosz danas je urezano u sjećanje Mađarske.

Nju je 2019. godine pretukao bivši suprug, a njena fotografija je završila na društvenim mrežama. Danas se bori protiv porodičnog nasilja i kaže da je Osmi mart dan za poštovanje, priznanje i podršku svim ženama.

"Važno je promovisati jednakost žena i boriti se protiv diskriminacije i nasilja na ovaj dan, ali i svih drugih dana u godini," kaže Bernadette.

Sve žene, naglašava, trebale bi da se osjećaju cijenjeno ne samo danas nego svakodnevno.

"Želim da sve žene imaju poštovanje i dostojanstvo koje zaslužuju i da svi pronađu sreću i ravnotežu u svom životu."

Batmakan Zholboldueva, blogerica iz Kirgistana, ovaj dan će proslaviti sa svoje dvije kćerke.

"Danas želim sve najbolje sebi i svim ženama. Želim da nikada ne bude zlostavljanja, da ne bude nasilja nad ženama, da uvijek budu sretne, da suze ne teku i da niko ne bude iza rešetaka."

No, Sevda Kadić iz Bosne i Hercegovine ovaj 8. mart neće dočekati sa kćerkom Almom, koju je 2021. ubio bivši partner nakon što ga je prijavila institucijama više od 100 puta.

"Ženama bi poručila da se samo čuvaju i da vode dobro brigu sa kim imaju posla. I da ne šute," kaže Sevda Kadić. “Molila bi sve žene da se organizuju, da se zna da više ne smije ni jedna žena biti ubijena."

Život bez prepreka

Onda i kada uspiju da izađu iz problematičnih veza, izazovi ostaju. Kako svjedoči žena iz BiH koja zbog svega kroz šta prolazi odlučila da bude anonimna, borba ne prestaje ni onda kada se razvedete. Za nju je 8. mart kaže poseban dan uspjeha jer se oslobodila tereta doma bivšeg supruga, nakon što se susrela sa prijetnjom da će biti izbačena iz kuće.

"Ni sam 8. mart, ni zakon za žene, majke, borce ne postoji. Bitku koju vode žene poput mene u boljoj ili lošijoj situaciji rijetkost je da se mogu osjećati sigurno, bezbjedno, a tek da nam neko ukaže poštovanje, ili bar pokuša pomoći."

Arjeta Gashi, koja na Kosovu vodi udruženje samohranih roditelja kaže da su izazovi za samohrane majke brojni i vrlo često nečujni, a nasilje i diskriminacija nisu uvijek vidljivi golim okom ali se osjećaju duboko u duši.

Zato je Međunarodni dan žena podsjetnik snage i žrtve koju žene nekada proživljavaju u tišini, poručuje.

"Ovo je dan koji me podsjeća na moje borbe, ali i na male trijumfe koje drugi često ne primjete. To je poziv da idemo dalje, da tražimo više i da nikada ne prihvatimo manje nego što zaslužujemo".

Svaka žena treba imati priliku da izgradi život bez prepreka i da bude cijenjena prema onome ko je i šta je postigla, dodaje Gashi.

"Željela bih da žene podržavaju jedna drugu, jer samo zajedno možemo da pređemo barijere koje se stavljaju pred nas."

Slično želi i mađarska aktivistica Vera Mero. Navodi i da je potrebno prazniku vratiti njegovo originalno značenje, kako jednog dana on ne bi bio uopšte potreban.

"Dan žena su stvorile žene kako bi tražile jednaka prava, a onda su decenije teškog rada muškarci pretvorili u dan cvijeća i bombona."

Šta želite na ovaj 8. mart?

Kada je javno progovorila o seksualnom uznemiravanju kojeg je doživjela u jednoj crnogorskoj školi, Sara Vujisić nije mogla ni zamisliti da će ohrabriti brojne da prijave problematično ponašanje. Danas kaže, pred ženama je još mnogo posla.

"Za mene 8. mart nije dan cvijeća, poklona i čestitki već je 8. mart je dan koji treba da nas podsjeti koliko posla još imamo pred sobom."

Danas želi da žene budu sigurne, slušane i poštovane i da ukoliko su žrtve, da se istinitost njihovih priča ne dovodi u pitanje.

"Poželjela bi nam da nikad više ne ćutimo i da konačno skupimo snage da se izborimo za sebe."

Iako svjedočenja žena, ali i bilješke raznih organizacija za zaštitu ljudskih prava pokazuju da je malo razloga za slavlje, a mnogo za brigu, to ipak ne znači da Međunarodni dan žena treba biti zaboravljen.

Ako ništa drugo zbog svih onih koje su došle prije nas. Kako kaže profesorica rodnih studija na Karlovom univerzitetu Tereza Jiroutová Kynčlová da se kroz historiju žene nisu borile, mi nigdje ne bi imale pravo na obrazovanje, ne samo u Afganistanu, niti bi imale reproduktivna prava.

"Važno je slaviti Međunarodni dan žena kako bismo se prisjetili historije i kako bismo zaista vidjeli koliko smo daleko stigli te koliko su određene žene u prošlosti bile važne za doprinos slobodama u kojima uživamo danas."

No, napominje, svjedočimo nazadovanju prava ljudskih prava i formiranju anti-feminističkih i antirodnih pokreta.

"Moramo nastaviti ono što su žene radile više od 200 godina i oduprijeti se kretanju ka neznanju, nedostatku empatije, ismijavanju slabih i onih koji trebaju pomoć."

Rasprostranjeni primjeri diskriminacije žena, te uporna osporavanja vrijednosti širenja polja slobode, u kombinaciji sa globalnom krizom demokratije, ovog Osmog marta, kao rijetko kad u modernoj istoriji, prisiljavaju na preispitivanja i razmišljanja.

Jedno je sigurno, do pune ravnopravnosti ženskog sa muškim polom, dug je put.

*Saradnja: Aida Đugum, Liubov Chizhova, Frishta Sahak, Parisa Sohbati, Kristina Zakurdaeva, Noemi Jakab-Aponyi, Elkeeva Kanymgul, Roksolana Buchai, Malali Bashir, Nadije Ahmeti, Hanna Sous