Stanje na hrvatskom tržištu usluga mobilne telefonije i Interneta najbolje se može oslikati kroz stavove dvojice sagovornika sa dvije vrlo različite pozicije - jednog urednika ICT portala i jednog predsjednika udruge za zaštitu potrošača.
Ponuda usluga mobilne telefonije i Interneta u Hrvatskoj je sasvim solidna, a cijene su dolaskom alternativnih davatelja usluga pale.
"Imamo usluge na razini EU. Imamo najmodernije usluge. Imamo i 4G mreže, najbrži mogući mobilni Internet koji postoji. Roming smo uskladili sa evropskom pravnom praksom jer drugačije nismo ni mogli. Cijene su pale. Međutim, po meni je za sav taj razvoj ključno šta korisnici zaista koriste i na koji način koriste", kaže Dražen Tomić, glavni urednik portala ICT Business.info, te ističe:
"Da li postoje u Hrvatskoj usluge koje mogu opravdati da vi za neki mobilni Internet platite neki iznos novaca. Po meni, toga još uvijek nema, ako izuzmemo onu televiziju putem mobitela i neke druge slične usluge, ali one se ne naplaćuju posebno."
Cijena usluge viša je nego, primjerice u Njemačkoj, ali zbog toga što je i ulaganje po korisniku veće.
"Da bi vi pokrili Republiku Hrvatsku, zbog izgleda države, vi trebate više baznih stanica nego što to treba recimo Njemačkoj. Zato što veći dio Njemačke nema planine, nije u obliku potkove, pa onda možete ravnomjernije to rasporediti", pojašnjava Tomić.
Pritužbe korisnika, a nema ih malo, slijevaju se najvećim dijelom u udruge za zaštitu potrošača. Na što se žale, najbolje zna sudski vještak za telekomunikacije i predsjednik Udruge za promicanje prava korisnika elektroničkih komunikacijskih usluga "Telekom", Đuro Lubura.
"Analize, među kojima je i ona Evropske komisije, ukazuju na to da Hrvati plaćaju više od onoga što dobivaju u usporedbi sa građanima drugih evropskih zemalja. Osim toga, mi imamo dosta veliki problem sa kvalitetom Interneta, budući da je najrasprostranjenija mreža hrvatskog telekoma građena prije više od trideset godina i nije u osnovi bila namijenjena za ovakve usluge", smatra Labura.
On daje za pravo onim korisnicima koji, iznervirani čestim prekidima veza i fantomskim kvarovima, na kraju zaključuju da Internet provajderi doista minimalno ulažu u održavanje mreže i sustava. Za razliku od bijesnih korisnika, Lubura ne misli da je razlog tako malom ulaganju želja da se izvuče što više profita, uz što manje investicije. Krivac je država, koja prečesto mijenja uvjete poslovanja.
"Sve su to ozbiljne tvrtke i kompanije koje moraju svoje poslovne planove smisliti prilično unaprijed, ali vam se dogodi da država u prvoj polovici poslovne godine promijeni cijene, koje operatori moraju plaćati, kao naknadu za frekvenciju. Povećaju je za tri puta ili mijenja poreznu politiku. Postoji neka nesigurnost koja odbija ulagače, a kada dovedete ulagače u poziciju da nisu sigurni u to gdje ulažu svoj novac i kada nisu sigurni da će moći vratiti svoj novac, onda nema ni novih ulaganja jer će ti ulagači uložiti u nešto drugo", tvrdi naš sagovornik.
Najčešće pritužbe koje stižu ovoj udruzi za zaštitu potrošača su oko računa, kada se mobiteli spajaju na strane mreže ili kada su ljudi u roamingu, pa im mobitel napravi šokantan račun:
"Odnos telekom operatora, pri prodaji usluga, je takav da korisnicima u pravilu ne kažu sve informacije, već samo one koje su lijepe i dobre, a ono što ide na štetu korisnika, ne kažu, pa to ljudi prekasno shvate", navodi Đuro Labura.
Osjetno snižavanje cijene roaminga, bila je jedna od rijetkih izravnih koristi za hrvatske građane nakon ulaska u Europsku uniju 1. srpnja prošle godine.
Cijene su do sada već dva puta pale, prvi puta prilično, pa su neke usluge prema zemljama europskog ekonomskog prostora - državama članicama Europske unije, Islandu, Lihtenštajnu i Norveškoj, pojeftinile i po šest puta. Drugi su puta sniženja bila nešto blaža. U proljeće je Europski parlament izglasao ukidanje troškova romainga unutar Europske unije najkasnije do kraja 2015. godine, u sklopu plana "Connected Continent".
Samo za kraj jedan detalj koji nema veze sa cijenama i uslugama. Od nove godine, kreće otpis dugova socijalno najugroženijima - pristale su banke, pristala su javna poduzeća u državnom vlasništvu, pristali su gradonačelnici najvećih gradova za otpis komunalnih troškova, ali jedino telekom operateri nisu spremni dugove otpisati nikome.
