Studentica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Marija Pudarić, volontira i radi u raznim organizacijama civilnog društva koje se pretežno bave problematikom mladih. Marija govori o svom iskustvu u humanitarnom radu, koje joj je vještine aktivizam donio i planovima za budućnost.
RSE: Imate puno obaveza na fakultetu, ali ste ipak aktivistica u nevladinom sektoru. Koliko ste imali godina kada ste se uključili u nevladin sektor?
Pudarić: Postala sam volonter sa 16 godina, u srednjoj školi. Sada imam 23 i doista sam sretna što sam ušla u te vode – mnogo mi je značilo, i za karijeru, i za studij i u privatnom životu, u smislu poznanstava s nekim ljudima koji su mi obogatili život, iskustava i nekih putovanja, na koja vjerovatno ne bih otišla da nisam bila volonter.
I sada, zbog mog volontiranja, ja nisam ista kao ostali studenti na tržištu rada, nikad neću biti ista. Moj CV je drugačiji, moj CV je popunjen. Imam osjećaj da su uz taj aktivizam skoro sva vrata otvorena. Ljudi drugačije gledaju na mlade koji su aktivisti, shvataju da su željni rada, da su željni iskustava, da su vrijedni. Neke vještine koje sam stekla, ne bih stekla kroz obrazovanje, jer naše obrazovanje nije prilagođeno sticanju vještina, nego samo znanja.
RSE: Koje ste sve zemlje obišli zahvaljujući upravo tom aktivizmu?
Pudarić: Mnogo zemalja Evrope – Francusku, Španiju, Italiju, Njemačku, ali možda najzanimljivija je bila Šri Lanka, gdje sam bila delegat Bosne i Hercegovine na Svjetskoj konferenciji mladih 2014. godine. To su neke stvari koje se nikad ne zaboravljaju. Kad vidite slona uživo samo zato ste aktivista, upoznate ljude iz 150 zemalja svijeta, koji su drugačiji, a imaju iste probleme, isto su mladi, isto studiraju, isto se bore u svojim državama, samo na drugi način, to je čudo.
RSE: Kakva su Vaša iskustva – jesu li mladi u Bosni i Hercegovini pasivni?
Pudarić: Da budem iskrena, nije da nisu pasivni. Ne možemo reći da su ekstremno aktivni, da su proaktivni, da se trude, ali mislim da dovoljan broj nas koji jesmo aktivni i koji vučemo i animiramo druge mlade da pokušaju jeste dokaz da nisu mladi baš nezainteresovani.
Mislim da je to više posljedica stanja u kojem živimo već dugo, u kojem nam od malena govore da ništa ne možemo i ne daje nam se dovoljno odgovornosti. Odgovornost nam se oduzme i onda odustanemo. Razumijem ja mlade da odustaju, ali se nadam da će oni koji ovo čuju htjeti da postanu aktivisti, ako već nisu, i da će shvatiti da se može.
RSE: Vjerujem da ste i Vi imali priliku otići odavde. Zašto je važno ostati u svojoj zemlji? Zašto je Bosna i Hercegovina, na primjer, Vaš izbor?
Pudarić: Bila sam ja i radila u Evropi, u Njemačkoj, ali nije to baš bajan život kako mi mislimo, nije tako specijalan kao što je ovaj naš ovdje. A ubijeđena sam da oni koji se ovdje trude, koji nešto stvarno žele, mogu postići nešto. Veoma me zanima rad na politikama mladih i poboljšanju stanja mladih u državi. Onda nema smisla da idem negdje gdje je stanje manje-više dobro, kad je ovdje stanje takvo da se treba poboljšati. I ko će, ako nećemo mi?
RSE: To što Vi sada radite, vrijedno je svakog poštovanja. Je li to danas standard u zemljama Europske unije – da mladi studiraju, uče i rade?
Pudarić: Od njih se tokom studija i očekuje to. Oni znaju, i njihovi univerziteti znaju, da posao neće doći samo zbog diplome, da diploma danas ne znači što je značila nekad, ne znači ni znanje ni kvalitet. Oni imaju jake studentske organizacije kroz koje su manje-više, ne mogu reći natjerani, ali animirani, da budu uključeni, da razmišljaju na taj način da grade sebe, jer su svjesni konkurentnosti na tržištu, dok mi nismo.
Mi nekako mislimo, pošto je stanje tako, da sve ide preko 'štele' i da će to uvijek biti tako. A neće. Ovaj ovakav sistem će se urušiti sam od sebe, jer je neodrživ. Onda će oni koji su kvalitetni početi dobijati poslove – zato što su kvalitetni.
RSE: Vi imate 23 godine. Vjerujete li da će Vaša generacija donijeti promjene u Bosni i Hercegovini?
Pudarić: Nisam sigurna koliko ćemo mi uspjeti da je uvedemo u EU, ali mislim da ćemo uraditi promjene. Možda ne velike, možda samo na lokalnim razinama, ali mislim da možemo, ako ništa, ono kod sebe nešto popraviti, pa ako svako bude tako uradio, biće bolje stanje za sve.
RSE: Na kraju, kakav je Vaš pogled na političko stanje u Bosni i Hercegovini?
Pudarić: Politika je odraz stanja u društvu. To je svugdje tako. Pošto se mi očito ne borimo puno protiv toga i da je mijenjamo, jasno je da se ni stanje ne mijenja.
Facebook Forum