Proces identifikacija obiteljima žrtava sve teže pada

U identifikacijski centar u Tuzli sve je više onih koji se odlučuju ne doći identificirati one koje su izgubili u masovnim ubijanjima u proteklom ratu.

Majka Ardinela Kunića, Safija Kunić opunomoćila je svoju sestru Ajšu Ibrahimović da identificira njezinog sina koji je ubijen u Bratuncu kada je imao 3 i po godine. Safija Kunić, majka je koja se nikada nije oporavila od gubitka svog sina i iako je u Francuskoj stvorila sebi idealne životne uslove patnja koju nosi nikada je nije napustila.

Ajša Ibrahimović je u Identifikacijskom centru u Tuzli identificirala sestrića Ardinela Kunića koji je kada je ubijen imao tek tri i pol godine. Pronađeno je cijelo dječakovo tijelo osim lobanje. Ona svjedoči o patnji svoje sestre koja nije smogla snage doći i identificirati sina. Ubijen je u krilu svoje majke Safije, koja je nakon što je granata pala, umotala sina u čaršaf i počela bježati ne znajući da mu je geler otkinuo glavu.

„Sestra moja je njega držala u naručju, njegova majka, koja je sakrila njega i previla se i nosila ga 50 metara, nije znala da je njeno dijete na rukama mrtvo. Kad je jedan unproforac stigao uzeo ju je za ruku i rekao joj da se ona vrati, da pogleda da vidi da nema dijete glave. I ona je tad vidjela i pala. I oni su njega uzeli od nje,“ priča Ajša.

Dječakova tetka Ajša sjeća se kako je ovaj mali dječak, iako je imao tek tri i pol godine, proživljavao teško ta ratna vremena.

„Tri godine imao, četvrta mu godina bila. Nije imalo šta da se jede - on mali, išče od moga brata i viče: ’Brate, daj mi malo kude, bolan, koliko sam ti gladan.’ Traži da jede. Da je bar preživjelo da se nahrani hljeba,“ prisjeća se ona.

Danas njegova majka Safija živi u Francuskoj. Godinama pokušava roditi drugo dijete, međutim, bol koju nosi u grudima ne dopušta joj. Ta bol za izgubljenim sinom, priča nam Ajša Ibrahimović, ljude ne napušta bez obzira na kojem dijelu svijeta živjeli.

„Ona danas živi u Francuskoj, ima sve, što bi ga svim i svačim zadovoljila, ali nema ga. Nema njega i ona više... Ona je dobila lom živaca toliki da ne može da ostane trudna. Ona zanese, ali do tri mjeseca i dobija spontani. Doktori rekli da je sve to od stresa. Ona danima plače i tu tugu nosi. I eto šta, s tim moramo da se nosimo svi koji smo tako pogubili i koji nemamo nigdje nikoga,“ kaže Ibrahimović.

Istina sve bolnija

Slike žrtava rata uvijek izmame istio pitanje i to ono što se tih ratnih godina događalo u glavama ljudi koji su na svirep način ubijali nedužne civile, među kojima su i djeca. Dr. Vedo Tuco, tražeći odgovor na to pitanje, već više od jednog desetljeća kreće se dolinama smrti i traži istinu. Kaže nam, istina je sve bolnija i slike masovnih grobnica ostavljaju dubok trag i pečat, ali, nažalost, povijest je i dalje dvojna ili se gotovo i ne piše.

„Ja kažem radio sam ekshumacije i Srba i Hrvata, i bilo je i kod njih strijelnih povreda u predjelu glave u grudnog koša, pucanja u glavu. I njihove djece isto tako. I ja to nikad nisam prećutao. Ja sam to uvijek naglašavao. Ali to se piše istorija. Istoriju sad pišu jedno ovako, jedni onako. Ovo je najbolje ogledalo koje će sutra pokazati šta se desilo na ovim prostorima. Ali izgleda da nekom nije baš stalo da ta istorija bude napisana kako treba. Jako je teško sada ispravljati nešto. Prošlo je 14 godina,“ ocjenjuje on.

Adila Macanović došla je identificirati sestru koja je nemilosrdno ubijena u Bratuncu. I njezina djeca od 9 i 11 godina su ubijena i još nikada nisu pronađena. Macanović već 18 godina kao tetka traga za njihovim tijelima.Tek skoro je potvrdila identifikaciju svoje sestre koja je bila učiteljica u Bratuncu.

„Samo mi nije jsno zašto baš da je ubiju kad je ona učila i srpsku djecu više nego muslimansku djecu, jer nije tu bilo dvoje, troje muslimana od djece, sve su to srpska djeca bila. I da je baš tako svirepo kazne za to što je ona tu djecu obučila jer je ona bila učiteljica. Nisu imali milosti, jer ispred nje je bio Šešelj, iza nje Arkan. Ona je prije na noć gledala dvojicu ispred sebe, prema mjesečini vidjela je, oca i sina, mesari su bili valjda, kad ih kolju. I to je tačno gledala kako kolju - kao janjce, kako kažu,“ kaže Macanović.

Proces identifikacija obiteljima žrtava sve teže pada. Smatraju da je čak i iza tog procesa stala politika i da su tijela žrtava davno mogla biti pronađena. Sumnjaju i ne vjeruju, kažu s pravom, jer i proces pravde ide veoma sporo.

*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Svjedok: Bosanski Šamac bio strateški važan
Otkriveno spomen obilježje ubijenim Srbima
Radović: Istrage za ratne zločine u Crnoj Gori dugo traju
Proces identifikacije obiteljima žrtava sve teže pada

*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju - svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u radijskom programu Radija Slobodna Evropa i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Marija Arnautović, Sabina Čabaravdić)