Američki vojni napadi u Venecueli i izjave predsjednika Donalda Trumpa nakon toga otvorili su mogućnost značajnog povećanja proizvodnje venecuelanske nafte pod američkom kontrolom.
Nije jasno kada, kako, ili čak da li će se to desiti. Ali Venecuela ima najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, a Trump je sugerisao da američke kompanije mogu plasirati tu naftu na tržište.
Venecuelanska ekstra-teška sirova nafta je veoma tražena jer je idealna za specijalizirane rafinerije – poput onih na američkoj obali Meksičkog zaljeva – koje imaju koker jedinice i mogu preraditi ovu gustu naftu u proizvode s visokim profitnim maržama, poput benzina i dizel goriva.
Kako je situacija još uvijek neizvjesna, ovo je samo jedan od nekoliko mogućih uticaja na globalnu ekonomiju – i na ključne partnere Venecuele: Rusiju, Iran, Kinu i Kubu.
Rusija
Snažna ponuda dovela je do najvećeg godišnjeg pada cijena nafte u 2025. godini od pandemije COVID-19, koja je 2020. izazvala kolaps globalne ekonomske aktivnosti.
Za Moskvu, ovi padovi su već nanijeli štetu, a događaji u Venecueli nakon pritvaranja svrgnutog lidera Nicolasa Madura mogli bi dodatno pogoršati situaciju.
"Ako naši američki 'partneri' preuzmu kontrolu nad naftnim poljima u Venecueli", napisao je oligarh Oleg Deripaska 3. januara, "imaće kontrolu nad više od polovine svjetskih rezervi nafte. Vjerovatno planiraju da cijena naše nafte ne ide iznad 50 dolara po barelu".
Deripaska je jedan od rijetkih oligarha koji je kritikovao rusku invaziju na Ukrajinu 2022. godine. Ali njegove izjave odražavaju interes Kremlja da cijene nafte ostanu visoke.
"Mogućnost da Sjedinjene Države steknu uticaj nad proizvodnjom nafte u Venecueli… očito je nepoželjna u Moskvi", rekla je za RSE politička analitičarka iz Berlina Aleksandra Sitenko.
Nije jasno hoće li SAD zaista preuzeti kontrolu nad venecuelanskom naftom. Privremena predsjednica Delcy Rodriguez, koju je parlament Venecuele inaugurisao 5. januara, dala je nejasne izjave o saradnji s Washingtonom na razvoju, ali snaga njenog položaja i planovi su i dalje neizvjesni.
"Bila bi potrebna značajna ulaganja da Venecuela preokrene pad proizvodnje koji traje decenijama", rekao je portparol Međunarodne agencije za energiju (IEA) za RSE.
Sitenko je dodala da bi, s obzirom na ove izazove uzrokovane dugogodišnjim lošim upravljanjem i međunarodnim sankcijama, povećanje proizvodnje zahtijevalo dosta vremena.
"Strateški gledano, Kremlj je vjerovatno više zabrinut za tržišnu moć nego za same količine. Prošireni američki uticaj nad venecuelanskom naftom ojačao bi sposobnost Washingtona da oblikuje globalne energetske tokove i cijene, što bi moglo potkopati mehanizme koordinacije poput OPEC+, na koje se Rusija također oslanja radi stabilizacije prihoda", dodala je Sitenko.
Zbog statusa Venecuele kao izolovane države, zapadne kompanije su napustile zemlju, uz izuzetak američkog naftnog giganta Chevrona.
"Tamo gdje [sektor] nije uništen, prisutne su ruske, iranske i kineske kompanije. Naravno, Sjedinjene Države žele da ih istisnu", rekao je politički analitičar Ivan Preobraženski za ruski servis RSE.
S druge strane, postoji prostor za saradnju.
Washington je signalizirao da je zainteresovan za ekonomske koristi od saradnje s Moskvom. Nacionalna sigurnosna strategija spominje želju da se "ponovo uspostavi strateška stabilnost s Rusijom".
Rusija se također osjetila ugroženom nakon što je predsjednik Trump u decembru najavio blokadu tankera pod sankcijama koji idu ka ili iz Venecuele – čime su povećani rizici i neizvjesnost za ruske "flote u sjeni" tankere koje Moskva koristi za izbjegavanje sankcija.
Iran
Blokada je samo jedan od faktora koji Iran izlaže istim rizicima kao i Rusiju, što je pokazano prošlog mjeseca kada su američke snage zaplijenile tanker iz iranske "flote u sjeni" dok je plovio uz obalu Venecuele.
Zemlja je godinama pomagala Iranu da izbjegne međunarodne sankcije.
Ključni proizvod, koji Venecuela nabavlja i iz Rusije, jeste razrjeđivač – sredstva za razrjeđivanje venecuelanske guste, teške sirove nafte. Koristeći brodove iz "flote u sjeni", Iran je izvozio velike količine razrjeđivača u Venecuelu u zamjenu za naftu (koju je slao u Kinu) i zlato.
Venecuela je također kupovala iransko oružje, a najnovije američke sankcije vezane za tu trgovinu objavljene su 30. decembra. One se odnose na kupovinu dronova i "konvencionalnog oružja", kao i hemikalija za balističke rakete.
Budućnost ovih unosnih poslova izgleda krajnje neizvjesna, s obzirom na masovno prisustvo američke mornarice u Karibima.
U međuvremenu, čak i usred vlastitih političkih previranja, neki iranski mediji spekulišu da je sudbina venecuelanskog duga od 2 milijarde dolara prema Teheranu pod znakom pitanja.
Kina
Kina je još jedan ključni partner Venecuele i saopštila je da "oštro osuđuje otvorenu upotrebu sile SAD-a protiv suverene države".
Maduro je posljednji put viđen nekoliko sati prije hapšenja od strane američkih snaga na sastanku s Qiu Xiaoqijem, kineskim izaslanikom za latinoamerička pitanja. Maduro se prošle godine u Moskvi sastao i s kineskim liderom Xi Jinpingom.
Uz diplomatske kontakte, Kina je prema podacima IEA bila glavni kupac venecuelanske nafte.
Daniel Sternoff iz Centra za globalnu energetsku politiku na Columbia School of International and Public Affairs sugerisao je da bi američka kontrola nad venecuelanskom industrijom mogla ugroziti te isporuke.
"Izvoz venecuelanske sirove nafte mogao bi biti značajno preusmjeren s Kine prema američkoj obali Meksičkog zaljeva", napisao je 4. januara.
Ali iako je ta trgovina bila važna za Karakas, za Peking je možda manje značajna.
Kina pokriva otprilike 4 do 5 posto svojih uvoznih potreba naftom iz Venecuele. Gubitak dijela ili cijelog tog izvora bio bi udarac, ali ne i katastrofa.
A kako se nastavljaju pregovori o redefinisanju trgovinskih odnosa između Kine i SAD-a, venecuelanska nafta je samo dio mnogo šire slike.
U svakom slučaju, predsjednik Trump nastojao je umanjiti spekulacije da bi ove isporuke mogle biti obustavljene. "Dobit će naftu", rekao je za Fox and Friends 3. januara.
Još jedan važan aspekt ekonomskih odnosa je procijenjeni venecuelanski dug prema Kini od 10 milijardi dolara. Taj dug se djelimično pokriva izvozom nafte.
Poput Rusije i Irana, Kina je također investirala u venecuelansku ekonomiju, ubrizgavši oko 18 milijardi dolara od 2005. godine, prema online praćenju Američkog instituta za preduzetništvo (AEI).
U komentaru objavljenom 3. januara, viši saradnik AEI-a Hal Brands sugerisao je da Kina neće odustati od ulaganja u Latinskoj Americi.
"Trump je jasno stavio do znanja da postoji samo jedna velika sila u Americi kada je riječ o vojnoj moći… Ali Kina će nastaviti tražiti ekonomske, tehnološke i političke veze u regionu, kao dio strategije za dugoročnu prednost", napisao je.
Kuba
Možda nijedna zemlja nije toliko ranjiva na posljedice američkih akcija u Venecueli kao Kuba.
Ova zemlja, koja se suočava s hroničnim nedostatkom novca, u velikoj mjeri zavisi od Venecuele za energetske isporuke, koje dobija po snažno subvencionisanim, izuzetno niskim cijenama.
"Venecuela danas Kubi isporučuje oko 35.000 barela nafte dnevno; što predstavlja 50 posto naftnog deficita ostrva", rekao je Jorge Pinon sa Univerziteta u Teksasu za RSE.
"Kuba nema finansijske resurse da pokrije taj mogući manjak", dodao je, naglašavajući da bi, kako bi se izbjegao ekonomski kolaps, "američka vlada mogla zatražiti od Venecuele da nastavi isporučivati naftu Kubi".
Provođenje američkih sankcija već je dovelo do smanjenja energetskih isporuka, a Kuba trpi sve veći broj nestanaka struje – što pogađa i domaćinstva i industriju.
Trump je komentarisao da je Kuba "na ivici nokauta".
Priredila Elvisa Tatlić