Autor: Frances Elliot, New York Times, prevela: Ena Stevanović
Koristeći svoj veo kao zastavu, tinejdžerka po imenu Malala je inspirirala demoraliziranu grupu Paštun vojnika da pobijede Britance u bitci na Maiwandu u Drugom Anglo-Afganistanskom ratu.
Stoljeće nakon toga Ziauddin Yousufzai, žestoki protivnik ograničenog talibanskog konzervativizma i odnosa prema ženama je tačno znao koje ime će dati svojoj novorođenoj kćeri.
Upravo to ime, Malala, je prozvao mladi bradati vojnik kada je upao u školski autobus u Mingori, u dolini Swat, 9.oktobra malo iza 13 sati. Kako su se svi okrenuli prema njoj, vojnik je počeo pucati u lice petnaestogodišnje djevojčice.
Zadivljujuće reakcije na taj čin su promijenile Pakistan. Svi su se zgražali nad Talibanima kao nikad do sad, što ih je prisililo da insistiraju na tome da Talibani podrže obrazovanje djevojčica. Međutim, kako su se političari, od pakistanskog predsjednika Zadarija do bivšeg britanskog premijera Gordona Browna, počeli gomilati oko nje, postajalo je sve teže prepoznati djevojčicu iza brenda.
Njena priča je dio priče o Swatu, širokoj dolini sjeverozapadno od Islamabada i dovoljno blizu granice sa Afganistanom, koji dijeli njenu kulturu i nevolje.
Malalin otac koji je diplomirao u Engleskoj i koji potiče iz dobrostojeće lokalne obitelji je malo prije nego što je Malala rođena osnovao privatnu školu za djevojčice u Mingori, najvećem gradu u dolini. Kad su joj bile četiri godine, 11.septembar je donio rat protiv terorizma na njihov kućni prag.
Zbog odsustva učinkovite vlade, utjecaj Talibana se počeo širiti i u Pakistanu. Koristeći radio postaje, počeli su najprije širiti jednostavne i staromodne poruke o vjeri i pravdi. Yousufzai, bivši student političkih nauka, je bio jedan od onih koji su se opirali talibanskom obskurantizmu i nasilju.
„On je bio vrlo enegričan momak,“ prisjeća se Ahmad Shah, drugi vlasnik škole. „Učinio je mnogo kako bi okupio sekulariste tijekom talibanske vladavine u Swatu.“
Pakistanska djeca na protestu nakon ranjavanja Malale
Yousufzai na početku nije bio meta Talibana, možda zbog toga što je njegov otac bio uvaženi vjerski učenjak i učitelj u školi. Čak je organizirao i pregovore sa militantima 2005.godine. Međutim, do 2009. je postalo jasno da talibanski mir nije nikakav mir, pošto su se bezglava tijela njihovih protivnika gomilala po gradskim trgovima.
Po preporuci svog oca, Malala je počela pisati anonimni blog za BBC-jev Urdu servis. Njen otac je također dozvolio da obitelj bude snimljena za dokumentarac Adama Ellicka iz New York Timesa. Sve to ukazuje na njenu izvanrednu hrabrost.
Kada ga gledate danas, film između ostalog prikazuje Malalinu svježinu i duh osobnosti. Kritičari optužuju Yousufzaija da je iskoristio svoju kćer u svoje vlastite političke ciljeve, ali njihov odnos koji je prikazan u Ellickovom filmu je mnogog kompleksniji.
„Želim postati doktorica, to je moj san, ali moj otac želi da budem političarka. Ali meni se ne sviđa politika,“ rekla je tada jedanaestogodišnja Malala.
Nekoliko mjeseci kasnije, nakon što ju je izbjeglištvo odvojilo od oca, Malala je rekla da je promijenila mišljenje i elokventno je objasnila razloge za to. Snimke sastanka na kojem ona podučava preminulog Richarda Holbrooka, tada američkog izaslanika u Pakistanu, o obrazovanju djevojčica daju kredibilitet procjeni njenog oca o „velikom potencijalu“ njegove kćeri.
Povratak obitelji u njihovu staru kuću u Mingori koju su napustili tijekom ofanzive podsjeća gledatelje na to da je Malala još uvijek dijete. Suze nakon što je otkrila da su njeni pilići uginuli i strah nakon što je našla glavu koze na školskom krovu su najdirljiviji trenuci filma.
Obiteljski prijatelji potvrđuju da je njen otac bio „pokretačka sila“, ali poriču da je Malala bila njegovo žrtveno jagnje.
„Da, on ju je ohrabrivao i podržavao, što roditelji u Swatu obično ne rade kada je riječ o njihovim kćerima,“ rekao je Mumammad Ali, koji vodi sirotište u Mingori. Ali, preoštro je reći da je ona bila njegovo „oruđe“. „Zezali smo ga da je postao Malalin sekretar,“ rekao je Ahmad Shah uz osmijeh.
Srećom, Malala se ne sjeća dana napada i uspješno se oporavlja od povreda koje je prouzrokovao metak koji je ušao kroz njeno čelo i zaustavio se u vratu.
Glasnogovornik bolnice Kraljice Elizabete u Birmingamu je rekao da se očekuje da će joj biti potrebne dalje operacije.
Prije mjesec dana Malala je počela koristiti Twitter, a zahtjeve za intervjue sada obrađuje kompanija za odnose sa javnošću. Njen otac je zamoljen da služi kao UN-ov izaslanik za obrazovanje i osnovan je fond za dalje obrazovanje djevojčica na Malalino ime. Ali ona zna da je njena slava opasnost i za nju i za ostale.
Prošle sedmice je zamolila pakistansku vladu da prestane davati njeno imena školama jer to može izložiti učenike napadima. Ohrabrujuće je to da ova moderna pakistanska ratnica preferira živjeti u realnosti, ma koliko to bilo deprimirajuće, nego u prividnom simbolizmu koji preferiraju mnogi koji koriste njeno ime.
