Demonstracije, dramatične pres konferencije, indikacija da je oko 20.000 građana Makedonije prisluškivano, objavljeni fragmenti razgovora koji upućuju na veoma korumpiranu vlast, uz pucnje i eksplozije koji su potresle Kumanovo – samo su neki elementi krize u Makedoniji koja traje od kraja februara 2015.
U diskusiji o tome kuda ide makedonska kriza gosti su bili Marija Tumanovska, novinarka u birou RSE u Skopju, Daniel Serwer, profesor i stručnjak za Balkan sa John Hopkins univerziteta za međunarodne studije, Xhabir Deralla, novinar, aktivista i predsjednik nevladine organizacije “Civil” u Skoplju i Deana Kjuka, urednik za društvene mreže u centralnoj redakciji RSE u Pragu. Razgovor je vođen 21. maja.
RSE: Kako je vlast u Makedoniji odgovorila na optužbe opozicije? Kako je ova kriza eskalirala?
Tumanovska: To se nije desilo preko noći. Kriza je započela prije nekih godinu dana, nakon prijevremenih parlamentarnih izbora, kada je opozicija objavila da neće priznati rezultate izbora jer, prema njihovom mišljenju, izbori nisu bili fer i demokratski. Nakon toga, svi parlamentarci iz opozicije su napustili Parlament. Znači, Parlament više od godinu dana radi bez opozicije. Međutim, kriza se produbila prije nešto više od tri mjeseca, kada je glavna opoziciona stranka otkrila skandal sa prisluškivanjem. Naravno, eskalacija krize se desila u Kumanovu 9. maja. Poznato je da je u ovom incidentu ubijeno osam makedonskih policajaca, kao i deset članova naoružane grupe koja je napala Kumanovo. Policijski izvještaji pokazuju da su u pitanju teroristi koji su željeli naškoditi državi i njenim institucijama. Moram spomenuti proteste održane prije nekoliko dana – jedan je održan u nedjelju, 17. maja i organizovala ga je opoziciona koalicija tražeći ostavku Vlade i premijera Gruevskog, a narednog dana je održan skup podrške Gruevskom ispred Parlamenta. Na tom skupu premijer Gruevski je rekao da neće napustiti svoj ured i predati se opoziciji. To je bio njegov konačan odgovor. I sada imamo ljude koji se skupljaju pred zgradom Vlade, i druge koji se nalaze pred Parlamentom i podržavaju Vladu. Ovo je sažetak trenutne situacije.
RSE: Kakvu ulogu imaju društvene mreže? Da li je Facebook glavni način komuniciranja u organizovanju protesta?
RSE: Može li se reći da na društvenim mrežama opozicija ima veću podršku u odnosu na pristalice vlasti?
Kjuka: Manje, više da. Kako sam navela, na društvenim mrežama možemo naći i provladine pristalice, ali kako su u pitanju mlađe generacije, rekla bih da je tako.
RSE: Pitanje za gospodna Serwera. Da li mislite da Rusija ima neku ulogu u makedonskoj krizi? Da li je Makedonija novi poligon za jačanje ruskog utjecaja u regiji?
Istina je da je Makedonija mlada demokratija i suočava se sa veoma ozbiljnim izazovima, ali mene demonstranti pred Parlamentom ne uznemiravaju ili pred bilo kojom drugom zgradom. To je prirodan slijed događaja u demokratiji. Ono što nije prirodno jeste nošenje automatskog oružja i spremnost da ga se upotrijebi protiv policijskih snaga.
RSE: Ruski ministar vanjskih poslova Lavrov je rekao nekoliko puta da “Zapad kažnjava Gruevskog jer nije uveo sankcije Rusiji“. Gospodine Deralla, šta mislite o tome?
RSE: Imajući u vidu zemlje koje okružuju Makedoniju – Albanija, Grčka, Bugarska, Srbija i Kosovo – da li ste zabrinuti da bi ovaj konflikt mogao eskalirati?
Serwer: Da, zabrinut sam zbog moguće eskalacije, ali mislim da je prava prijetnja ona unutrašnja, u samoj Makedoniji. Vratiću se na Ruse, jer smatram da Rusi imaju drugi cilj osim Ukrajine. Mislim da bi Rusi željeli, kada bi mogli, spriječiti Makedoniju da se priključi NATO-u.
Serwer: Ne možete imati demokratiju ako je opozicija van Parlamenta godinu dana, to uništava same osnove demokratskog sistema ako nemate aktivnu i energičnu opoziciju. Čini mi se da neka fundamentalna pitanja nisu riješena u makedonskoj demokratiji, ali su Makedonci ti koji ih trebaju rješavati. Mogu kriviti Atinu zbog zastoja na putu ka EU i NATO-u, ali se ne smijemo zavaravati – nemogućnost uspostavljanja nezavisnog sudstva, nemogućnost uspostavljanja energičnijih i neovisnih medija, nepostojanje lojalne opozicije spremne da dođe u parlament i glasa protiv vlade i pokuša izmijeniti zakonodavstvo na način na koji to želi – to su ozbiljni propusti u demokratiji.
