U subotu se u Sarajevu održava treći sastanak Plenuma građanki i građana. Sastanak, koji je održan u petak, ocijenjen je praznikom demokratije. Novinarka i aktivistkinja Nidžara Ahmetašević od početka sudjeluje u protestima u Sarajevu. Naglašava - isključivo kao građanka koja želi pomoći da se stanje u BiH promijeni. U razgovoru za RSE govori o važnosti Plenuma građana i građanki Sarajeva, protestima i socijalnoj pravdi, ali i o optužbama koje su se proteklih dana mogle čuti na rad pojednih medija.
Ahmetašević: Ja sam sigurna da će građani biti isto ovako pozitivni i isto ovako voljni da razgovaraju i da dođu. Mislim da je ono što se u petak desilo u Sarajevu stvarno bilo prelijepo. Bilo je divno biti dio svega toga. Ujedno je bilo i tužno - jer neke od stvari koje su ljudi tamo rekli su stvarno zaboljele sve nas koji smo to slušali. Jako je bolno slušati ljude koji vam govore kako nemaju da jedu, kako nemaju osnovne stvari. Tamo niko nije pričao o velikoj politici. Pričali su o dnevnim stvarima i onom što njih boli. Izašla smo sa četiri zaključka, koja mislim da su jako dobra, i nadam se da ćemo tako i nastaviti. Po uzoru na tuzlanski Plenum pokušaćemo napraviti radne grupe kako bismo zajedno dolazili do zaključaka koji će otići prema vlastima i natjerati ih da rade, a da to bude utemeljeno na zakonu, dakle da ne može neko odbiti neki od zahtjeva Plenuma i reći: „Ovo nije prema zakonu.“ Pokušaćemo napraviti i razne druge timove koji će zajedno raditi i zajedno izlaziti s onim što žele da ide prema vlasti.
Ahmetašević: Radi se o tome da je podignuta optužnica protiv, za sada, koliko mi znamo, tri osobe za terorizam. Apsurdno je, zastrašujuće i nevjerovatno da neko ljude koji su gladni izašli na ulicu da se bore za svoja prava optužuje za terorizam. Apsurdno je isto tako da policija i tužilaštvo do dana današnjeg, a ovo je deseti dan protesta, proganjaju ljude, legitimišu ih, odvode ih iz stanova. Nama su se neki ljudi javili koji su teško pretučeni, mučeni u policijskim stanicama. Ne znam da li je to istina, ja samo govorim ono što sam čula tokom protesta na ulicama. I to je apsurdno i strašno. Apsurdno je da se laže da su to bili huligani. Laže se i o tome kolika je šteta nanesena. Bilo ko ko izađe na ulice ovoga grada vidjeće da su zaista bili huligani, razvalili bi sve u blizini što je bilo. Oštećene su samo zgrade u kojima su sjedili vlastodršci, ljudi protiv kojih su ovi ljudi izašli na proteste. Apsurdno je da se na ovakav način karakterišu ovakve demonstracije, koje su mirne i koje su, ustvari, demonstracije ljudi koji se bore za svoja osnovna ljudska prava.
Ahmetašević: Ja moram reći da sam potpuno svjesna da u krivičnom postupku tužilaštvo ima pravo to tražiti od novinara. S druge strane, nije mi jasno zašto to traži od novinara i na taj način vrši zastrašivanje i javnosti i medija, s obzirom da oni sve vrijeme imaju policiju, koja je među ljudima koji protestuju, i imaju slike i sve što im treba da bi napravili istragu koja bi ih zadovoljila rezultatima. Ja mislim da je ta mjera isključivo i jedino napravljena zato da se ljudi uplaše. I to već ima efekta. Plenum građana, koji je trebao biti potpuno javan, što znači da je trebao biti prenošen putem medija uživo kako bi što više ljudi dobilo informaciju o onome što se dešava, nije prenošen putem TV-a zato što se ljudi plaše da ih kamere snime, a plaše se zato da će poslije tužilaštvo ili policija zloupotrijebiti to protiv njih. Dotle je to došlo. Dakle, policija je, nažalost, postigla efekat i uplašila ove ljude. Mi sad moramo da se borimo protiv toga.
Ahmetašević: Ja sam stvarno samo građanka. Pokušavam da čitam i da pratim sve medije koji o ovome izvještavaju i nekada se pitam gdje se to ja nalazim, a gdje su novinari koji su o tome izvijestili. Ono što me čini jako tužnom je da nakon 20 godina mnogi mediji u ovoj zemlji i dalje nisu došli na stepen da mogu za sebe reći da su profesionalni. Ali neću govoriti o nezavisnosti, ja nisam neko ko vjeruje u utopije. Ne postoje nezavisni mediji, jer svaki medij je zavisan o nečemu ili nekome. Međutim, postoje profesionalni mediji. I vrlo sam tužna da je u ovoj zemlji tako malo profesionalnih medija. Istovremeno sam jako sretna i ohrabruje me da tu ima izvrsnih profesionalaca i medija koji ovo pokrivaju zaista na način kako bi to uradio bilo koji preofesionalni medij u svijetu.
Ahmetašević: Ja sam jako optimistična. Ljudi koji su na ulici su divni. Toliko puno ljubavi je na tim protestima. Ti ljudi su tako pametni. I oni su tako odlučni. Oni šalju poruku da samo žele da žive normalan život. To je tako jedna mala želja - ali tako puno možemo postići ako imamo takvu želju. Ja sam stvarno optimistična da ćemo mi ovaj put uspjeti. Ja vjerujem u ljude koji žive u ovoj državi.
RSE: Opća ocjena je da je drugi sastanak Plenuma građana protekao u pozitivnoj i demokratskoj atmosferi. Konkretizirana su četiri zahtjeva. Za subotu je najavljen novi Plenum. Kakva su očekivanja?
Ahmetašević: Ja sam sigurna da će građani biti isto ovako pozitivni i isto ovako voljni da razgovaraju i da dođu. Mislim da je ono što se u petak desilo u Sarajevu stvarno bilo prelijepo. Bilo je divno biti dio svega toga. Ujedno je bilo i tužno - jer neke od stvari koje su ljudi tamo rekli su stvarno zaboljele sve nas koji smo to slušali. Jako je bolno slušati ljude koji vam govore kako nemaju da jedu, kako nemaju osnovne stvari. Tamo niko nije pričao o velikoj politici. Pričali su o dnevnim stvarima i onom što njih boli. Izašla smo sa četiri zaključka, koja mislim da su jako dobra, i nadam se da ćemo tako i nastaviti. Po uzoru na tuzlanski Plenum pokušaćemo napraviti radne grupe kako bismo zajedno dolazili do zaključaka koji će otići prema vlastima i natjerati ih da rade, a da to bude utemeljeno na zakonu, dakle da ne može neko odbiti neki od zahtjeva Plenuma i reći: „Ovo nije prema zakonu.“ Pokušaćemo napraviti i razne druge timove koji će zajedno raditi i zajedno izlaziti s onim što žele da ide prema vlasti.
RSE: Četiri su zahtjeva, to je već poznato jer mnogo se o tome slušalo na ulicama Sarajeva. To su, između ostalih, revizija privatizacije, formiranje ekspertne vlade, što je u principu i najvažnije. Međutim, izuzetno je važan zahtjev koji se odnosi na formiranje ekspertne komisije koja bi trebala da utvrdi činjenice o dešavanjima 7. februara. O čemu se zapravo radi?
Ahmetašević: Radi se o tome da je podignuta optužnica protiv, za sada, koliko mi znamo, tri osobe za terorizam. Apsurdno je, zastrašujuće i nevjerovatno da neko ljude koji su gladni izašli na ulicu da se bore za svoja prava optužuje za terorizam. Apsurdno je isto tako da policija i tužilaštvo do dana današnjeg, a ovo je deseti dan protesta, proganjaju ljude, legitimišu ih, odvode ih iz stanova. Nama su se neki ljudi javili koji su teško pretučeni, mučeni u policijskim stanicama. Ne znam da li je to istina, ja samo govorim ono što sam čula tokom protesta na ulicama. I to je apsurdno i strašno. Apsurdno je da se laže da su to bili huligani. Laže se i o tome kolika je šteta nanesena. Bilo ko ko izađe na ulice ovoga grada vidjeće da su zaista bili huligani, razvalili bi sve u blizini što je bilo. Oštećene su samo zgrade u kojima su sjedili vlastodršci, ljudi protiv kojih su ovi ljudi izašli na proteste. Apsurdno je da se na ovakav način karakterišu ovakve demonstracije, koje su mirne i koje su, ustvari, demonstracije ljudi koji se bore za svoja osnovna ljudska prava.
RSE: Vi dolazite iz novinarske branše. Kako komentarišete ovaj poziv MUP-a TV stanicama da dostave svoje TV materijale, odnosno snimke, posebno tog prvog dana protesta, u protivnom da će se suočiti sa rigoroznim kaznama?
Ahmetašević: Ja moram reći da sam potpuno svjesna da u krivičnom postupku tužilaštvo ima pravo to tražiti od novinara. S druge strane, nije mi jasno zašto to traži od novinara i na taj način vrši zastrašivanje i javnosti i medija, s obzirom da oni sve vrijeme imaju policiju, koja je među ljudima koji protestuju, i imaju slike i sve što im treba da bi napravili istragu koja bi ih zadovoljila rezultatima. Ja mislim da je ta mjera isključivo i jedino napravljena zato da se ljudi uplaše. I to već ima efekta. Plenum građana, koji je trebao biti potpuno javan, što znači da je trebao biti prenošen putem medija uživo kako bi što više ljudi dobilo informaciju o onome što se dešava, nije prenošen putem TV-a zato što se ljudi plaše da ih kamere snime, a plaše se zato da će poslije tužilaštvo ili policija zloupotrijebiti to protiv njih. Dotle je to došlo. Dakle, policija je, nažalost, postigla efekat i uplašila ove ljude. Mi sad moramo da se borimo protiv toga.
RSE: Jako je veliki broj optužbi na rad medija. Koliko ste vi zadovoljni kako su mediji pokrivali sve ovo do sada?
Ahmetašević: Ja sam stvarno samo građanka. Pokušavam da čitam i da pratim sve medije koji o ovome izvještavaju i nekada se pitam gdje se to ja nalazim, a gdje su novinari koji su o tome izvijestili. Ono što me čini jako tužnom je da nakon 20 godina mnogi mediji u ovoj zemlji i dalje nisu došli na stepen da mogu za sebe reći da su profesionalni. Ali neću govoriti o nezavisnosti, ja nisam neko ko vjeruje u utopije. Ne postoje nezavisni mediji, jer svaki medij je zavisan o nečemu ili nekome. Međutim, postoje profesionalni mediji. I vrlo sam tužna da je u ovoj zemlji tako malo profesionalnih medija. Istovremeno sam jako sretna i ohrabruje me da tu ima izvrsnih profesionalaca i medija koji ovo pokrivaju zaista na način kako bi to uradio bilo koji preofesionalni medij u svijetu.
RSE: Gotovo ste svakodnevno na ulicama Sarajeva, čujete zahtjeve ljudi. Oni bi se, naravno, mogli svesti na tu dugo potrebnu socijalnu pravdu u ovoj zemlji. Koliko ste optimistični zaista da ovi protesti mogu promijeniti?
Ahmetašević: Ja sam jako optimistična. Ljudi koji su na ulici su divni. Toliko puno ljubavi je na tim protestima. Ti ljudi su tako pametni. I oni su tako odlučni. Oni šalju poruku da samo žele da žive normalan život. To je tako jedna mala želja - ali tako puno možemo postići ako imamo takvu želju. Ja sam stvarno optimistična da ćemo mi ovaj put uspjeti. Ja vjerujem u ljude koji žive u ovoj državi.
