Aida Sejdić iz Bihaća trenutno je profesorica u Medicinskoj školi u tom gradu. Radi, kaže, po ugovoru, tako da ne prima platu već honorar od 200 KM (oko 100 eura), koji nije redovan.
Bosanskohercegovačka javnost upoznala ju je kada su se građani u Unsko-sanskom kantonu pridružili socijalnom buntu koji je krenuo u gradovima BiH. Bez dlake na jeziku, govorila je o korupciji u vlasti i u ime demonstranata tražila ostavke nadležnih.
Kao dio neformalne grupe građana, koju su nazvali „Bosansko proljeće“, Aida čeka da se ispune zahtjevi koje su predali Skupštini Unsko-sanskog kantona. Najvažniji od njih je, nakon ostavke kantonalnog premijera, formirati ekspertsku vladu.
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa Aida kaže da građani ne mole i ne traže, oni zahtijevaju da njihovi zahtjevi budu ispunjeni.
Sejdić: Mi imamo svoje zahtjeve. Zahtjevi stoje. Mogu se nadograditi, razraditi, ali oni moraju u principu ostati isti. Stojimo iza toga i ne mijenjamo nijednog trenutka. Korak po korak. Svjesni smo da su oni uništavali zemlju 20 godina. Promjene ne mogu doći preko noći. Ne može sve odjednom postati divno, sjajno, krasno, bajno - teoretske šanse nema. Prvi korak je riješen – smijenili smo glavnog. Riješili smo premijera, za njim ministre. Neko je rekao, negdje sam to danas pročitala:„Nijedan se od ministara nije oglasio i rekao: ’Dajem i ja svoju ostavku.’“ Eto kakvi su to ljudi. Nema veze. Znamo da oni svi u kompletu idu. Dali oni javno ostavku ili ne, mi znamo da oni u kompletu svi idu. E sad drugi zahtjev stoji. Mi smo rekli nova vlada, ali nova vlada koja će biti stručna, sa biografijama poznatim javnosti, sa djelima koja stoje iza njih. Svi koji su bili dosad politički angažirani, opet ne dolaze u obzir. Imali ste svoju priliku, imali ste svoj politički prostor da pokažete šta možete uraditi, koliko ste sposobni. Niste ništa uradili, niste to iskoristitli - što bismo mi vama pružili drugu šansu?
Sejdić: Ne očekujemo da će prihvatiti - moraju! Mi smo im jasno i glasno rekli:“Ovaj narod vas je izabrao. Ovaj narod vas plaća. Vi ste tu zbog ovog naroda. Ovaj narod morate slušati. Zahtijevamo! Ne molimo - zahtijevamo!“ Kraj priče. Pregovori?! Oni su političari, oni pregovaraju, a mi samo zahtijevamo. Imali su 10 godina da nešto pregovaraju, dogovaraju i rješavaju. Nemaju više vremena. Deset dana smo ima dali - u ovih deset dana vidjećemo šta će uraditi.
Sejdić: Ograđujemo se i dalje. Nijedna politička opcija ne dolazi u obzir. Protiv politike se upravo i borimo. Mi nismo političari, mi smo narod - koji govori srcem, ne govori demagoškim riječnikom. Meni lično još niko nije uputio nikakav prijedlog, niko nije pokušao da nas izmanipulira za sada, ali sam ja javno u školi rekla: „Niti smiju, niti jesu.“
Sejdić: Pokrenuli jesmo, nećemo odustati, ne smijemo odustati. Ovo što se sada dešava u BiH je historija. Mi pišemo historiju ove zemlje. Dosta je! Narod je gladan, narod je žedan, narod je željan života. Mi životarimo, 20 godina životarimo, ljudi su željni života. Ako sad odustanemo svi zajedno, cijela BiH, onda nismo ništa drugo ni zaslužili nego ovo što nam rade proteklih 20 godina.
Sejdić: Naravno, na različite načine. Pošto pozitivnih kritika ima puno više, nastojimo da se oglušimo na one negativne, jer negativne su one koje žele da opstruiraju rad Bosanskog proljeća, žele da opstruiraju ono najveće što se dešava u historiji ove zemlje. Ja to tako gledam. Ja sticajem okolnosti radim po ugovoru o djelu u školi - prvi dan u ponedjeljak, poslije sjednice, zvonio mi je telefon i razgovarala sam sa nekim iz Hrvatske, i djeci onako u šali govorim:“Ovih dana će mi samo za kredit trebati jedna poslanička plata“, da bih se nakon odmora vratila nazad i na stolu su me dočekale dvije dopune za kredit od 15 maraka - djeca mi kupila! Ja plačem, plačem kao godina, odbijam. Ne želim uopće od djece, od učenika da uzmem.
A oni uzimaju te dopune i ukucavaju ih meni na broj i govore mi:„Vi se borite za nas, ovo je najviše što mi možemo uraditi za vas.“ A jučer ti isti učenici treće godine "Medicinske škole" Bihać su mi kupili tortu s onom našom uzdignutom šakom i cvijećem i bosanskohercegovačkom zastavom u pozadini – i sva je torta bila u sitnim cvjetićima, šarenim, jer sam im ja prije toga objasnila da bosansko proljeće treba da bude to lijepo buđenje, krasno cvijeće, plodovi, novi život, budućnost lijepa. A na vrhovima zvjezdice na kojima je pisalo: Aida Sjedić Finci! Trebam li vam više išta reći? Oni su moja i voda, i hrana, i zrak, i energija, krila. Ta djeca su ono za šta se mi borimo. Molim vas, samo da se ne rasplačem.
Bosanskohercegovačka javnost upoznala ju je kada su se građani u Unsko-sanskom kantonu pridružili socijalnom buntu koji je krenuo u gradovima BiH. Bez dlake na jeziku, govorila je o korupciji u vlasti i u ime demonstranata tražila ostavke nadležnih.
Kao dio neformalne grupe građana, koju su nazvali „Bosansko proljeće“, Aida čeka da se ispune zahtjevi koje su predali Skupštini Unsko-sanskog kantona. Najvažniji od njih je, nakon ostavke kantonalnog premijera, formirati ekspertsku vladu.
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa Aida kaže da građani ne mole i ne traže, oni zahtijevaju da njihovi zahtjevi budu ispunjeni.
RSE: Koji su sljedeći koraci „Bosanskog proljeća“?
Sejdić: Mi imamo svoje zahtjeve. Zahtjevi stoje. Mogu se nadograditi, razraditi, ali oni moraju u principu ostati isti. Stojimo iza toga i ne mijenjamo nijednog trenutka. Korak po korak. Svjesni smo da su oni uništavali zemlju 20 godina. Promjene ne mogu doći preko noći. Ne može sve odjednom postati divno, sjajno, krasno, bajno - teoretske šanse nema. Prvi korak je riješen – smijenili smo glavnog. Riješili smo premijera, za njim ministre. Neko je rekao, negdje sam to danas pročitala:„Nijedan se od ministara nije oglasio i rekao: ’Dajem i ja svoju ostavku.’“ Eto kakvi su to ljudi. Nema veze. Znamo da oni svi u kompletu idu. Dali oni javno ostavku ili ne, mi znamo da oni u kompletu svi idu. E sad drugi zahtjev stoji. Mi smo rekli nova vlada, ali nova vlada koja će biti stručna, sa biografijama poznatim javnosti, sa djelima koja stoje iza njih. Svi koji su bili dosad politički angažirani, opet ne dolaze u obzir. Imali ste svoju priliku, imali ste svoj politički prostor da pokažete šta možete uraditi, koliko ste sposobni. Niste ništa uradili, niste to iskoristitli - što bismo mi vama pružili drugu šansu?
RSE: Očekujete li da će, prije svega, Skupština Unsko-sanskog kantona prihvatiti ono što ste tražili?
Sejdić: Ne očekujemo da će prihvatiti - moraju! Mi smo im jasno i glasno rekli:“Ovaj narod vas je izabrao. Ovaj narod vas plaća. Vi ste tu zbog ovog naroda. Ovaj narod morate slušati. Zahtijevamo! Ne molimo - zahtijevamo!“ Kraj priče. Pregovori?! Oni su političari, oni pregovaraju, a mi samo zahtijevamo. Imali su 10 godina da nešto pregovaraju, dogovaraju i rješavaju. Nemaju više vremena. Deset dana smo ima dali - u ovih deset dana vidjećemo šta će uraditi.
RSE: Vi se stalno ograđujete od svih političkih partija i govorite o tome da je riječ isključivo o socijalno-ekonomskom buntu. Da li je bilo pokušaja manipulacije od strane političkih partija?
Sejdić: Ograđujemo se i dalje. Nijedna politička opcija ne dolazi u obzir. Protiv politike se upravo i borimo. Mi nismo političari, mi smo narod - koji govori srcem, ne govori demagoškim riječnikom. Meni lično još niko nije uputio nikakav prijedlog, niko nije pokušao da nas izmanipulira za sada, ali sam ja javno u školi rekla: „Niti smiju, niti jesu.“
RSE: Smatrate li da će sve ovo što se posljednih dana dešava u BiH nešto promijeniti, pokrenuti stvari sa mrtve tačke i uticati da se konačno počnu rješavati socio-ekonomska pitanja?
Sejdić: Pokrenuli jesmo, nećemo odustati, ne smijemo odustati. Ovo što se sada dešava u BiH je historija. Mi pišemo historiju ove zemlje. Dosta je! Narod je gladan, narod je žedan, narod je željan života. Mi životarimo, 20 godina životarimo, ljudi su željni života. Ako sad odustanemo svi zajedno, cijela BiH, onda nismo ništa drugo ni zaslužili nego ovo što nam rade proteklih 20 godina.
RSE: Aida, kako su ljudi reagovali kada ste počeli da se eksponirate - da ne kažemo da budete lider, ali da se eksponirate javno?
Sejdić: Naravno, na različite načine. Pošto pozitivnih kritika ima puno više, nastojimo da se oglušimo na one negativne, jer negativne su one koje žele da opstruiraju rad Bosanskog proljeća, žele da opstruiraju ono najveće što se dešava u historiji ove zemlje. Ja to tako gledam. Ja sticajem okolnosti radim po ugovoru o djelu u školi - prvi dan u ponedjeljak, poslije sjednice, zvonio mi je telefon i razgovarala sam sa nekim iz Hrvatske, i djeci onako u šali govorim:“Ovih dana će mi samo za kredit trebati jedna poslanička plata“, da bih se nakon odmora vratila nazad i na stolu su me dočekale dvije dopune za kredit od 15 maraka - djeca mi kupila! Ja plačem, plačem kao godina, odbijam. Ne želim uopće od djece, od učenika da uzmem.
A oni uzimaju te dopune i ukucavaju ih meni na broj i govore mi:„Vi se borite za nas, ovo je najviše što mi možemo uraditi za vas.“ A jučer ti isti učenici treće godine "Medicinske škole" Bihać su mi kupili tortu s onom našom uzdignutom šakom i cvijećem i bosanskohercegovačkom zastavom u pozadini – i sva je torta bila u sitnim cvjetićima, šarenim, jer sam im ja prije toga objasnila da bosansko proljeće treba da bude to lijepo buđenje, krasno cvijeće, plodovi, novi život, budućnost lijepa. A na vrhovima zvjezdice na kojima je pisalo: Aida Sjedić Finci! Trebam li vam više išta reći? Oni su moja i voda, i hrana, i zrak, i energija, krila. Ta djeca su ono za šta se mi borimo. Molim vas, samo da se ne rasplačem.