Uloga zamišljena kao uglavnom ceremonijalna poprimila je težinu koja nadilazi njene nadležnosti. Predsjednik je postao čvorište političke krize na Kosovu, vodeći zemlju ka novim izborima, ali bez garancije da će oni donijeti rješenje.
Prema posmatračima, glasanje može donijeti rezultate samo u određenoj konfiguraciji – u suprotnom, rizikuje da reprodukuje isti zastoj koji traje mjesecima.
Izbori 7. juna kraj su dugog lanca institucionalnih i političkih neuspjeha: od neuspjeha da se izabere predsjednik u ustavnom roku i dekreta o raspuštanju Skupštine, do odluka Ustavnog suda, bezuspješnih sastanaka između političkih lidera, imena predloženih bez konsenzusa, bojkota sjednica i kontinuiranih sukoba između vlade i opozicije.
Za Samopredjeljenje, stranku koja je trenutno na vlasti i koja je osvojila više od 51 posto glasova na izborima 28. decembra, odgovornost za ovaj zastoj leži na opoziciji, ili, kako njen lider Albin Kurti opisuje, "opozicionom bloku", koji je, prema njegovim riječima, djelovao koordinirano protiv Samoopredjeljenja.
"Prisiljavati milion građana da ponovo izađu na birališta, samo četiri mjeseca nakon što su izrazili svoju volju na plebiscitu, što se nekome ne sviđa... Oni žele prilagoditi narod svojim hirovima, ali to je nemoguće," rekao je Kurti svojim pristalicama.
Iz perspektive opozicije do sada, Kurti je, uprkos snažnom izbornom mandatu, izbjegavao politički kompromis i izabrao konfrontaciju kao pravac djelovanja.
Prema Bedriju Hamzi, predsjedniku PDK-a, najveće opozicione stranke, on je gurnuo zemlju ka novim izborima, s ciljem daljeg jačanja pozicije Samoopredjeljenja.
"On traži pokornost, a ne saradnju. On traži našu podršku ne za državu, već za svoju moć. Ne za stabilnost zemlje, već za svoju političku stabilnost," rekao je Hamza u video poruci objavljenoj na društvenim mrežama.
LDK, kao treća stranka na vlasti, već je odredila dvije glavne kandidature za predstojeću utrku: svog lidera Lumira Abdixhikua kao kandidata za premijera i bivšu predsjednicu Vjosu Osmani kao kandidatkinju za predsjednicu, iako potonje nije ustavna obaveza, jer se predsjednik bira u Skupštini.
Ali, u izbornom procesu koji je de facto pokrenut neuspjehom izbora predsjednika, ova imenovanja su dobila povećanu političku težinu.
Osmani, koja je 2021. nastupila na zajedničkoj listi s Kurtijem, danas je otvoreno pozicionirana protiv njega, nakon raspada saradnje i nedostatka podrške za drugi predsjednički mandat.
"Postoji jedna stvar koju nas je historija ovog naroda uvijek učila: puteve koje zatvore kukavice uvijek otvara narod, i narod je taj koji zna istinu," rekla je Osmani u obraćanju svojim pristalicama.
Narod, zapravo, istinu doživljava na svoj način. On će 7. juna peti put u godinu i po izaći na birališta, uključujući dva redovna parlamentarna izbora, dva vanredna izbora i dva kruga lokalnih izbora.
Za neke birače u Prištini glasanje ostaje jedino sredstvo političkog uticaja, ali uz sve manje povjerenja u utrku koja se, prema njihovim riječima, više ne mjeri programima, već imenima i ličnim obračunima.
"Mislim da ne samo za predsjednika, nego i za premijera, stranke ne bi trebale isturati imena. Trebale bi u prvi plan staviti program i ko pobijedi, nominovati kandidata koji može ostvariti te ciljeve," kaže Behxhet Halili.
"Ovdje, rat s imenima... kao da smo ušli u neku vrstu takmičenja za ostvarivanje ambicija pojedinaca," dodaje on.
"Ako ne izađemo da glasamo, ne možemo ni kritikovati ni podržati... Glasanje je obaveza svakog građanina," kaže Elmaze Gashi. "Izaći ću da glasam, a male su šanse za promjene," kaže njen sugrađanin Agim Mjeku."Glasaću da ne izgubim svoj glas. Ne vjerujem da će se išta riješiti, opet ćemo ići na izbore. Ovo je moje mišljenje," dodaje on.
I, to je i mišljenje Abita Hoxhe, predavača i istraživača na Univerzitetu Agder u Norveškoj, koji kaže da Kosovo rizikuje ponovljeni ciklus političkih kriza, zbog nedostatka kompromisa između stranaka.
On naglašava da je sistem izgrađen za zajedničko upravljanje i politički dogovor, a ne za dominaciju, te smatra preuranjenim predsjedničke kandidature prije izbora.
"Pozicija predsjednika Kosova se popunjava kroz Skupštinu Kosova, a predsjedničke kandidature nisu ‘pogodne’ za politički kompromis," kaže Hoxha za Radio Slobodna Evropa.
U ovom kontekstu, on vidi potez LDK-a s Osmani više kao potez vođen unutrašnjim partijskim interesima, nego kao stvarnu kandidaturu koja proizvodi kompromis.
"To je imenovanje čisto za političku potrošnju, nije praktično, jer predsjednik mora biti izabran kao dio političkog kompromisa i mora se pregovarati. Ne možete imati predsjedničkog kandidata koji se pregovara kao predsjednički kandidat," kaže Hoxha.
U naizgled sličnoj situaciji, Osmani je bila i 2021. godine, kada je bila vršiteljica dužnosti predsjednika Kosova. Pridružila se izbornoj utrci na zajedničkoj listi s Kurtijevim Pokretom Samoopredjeljenje, s ciljem da postane predsjednica, dok je Kurti ciljao na mjesto premijera.
"Danas i naredne četiri godine, ali i dalje od te četiri godine, odlučni smo da se beskompromisno borimo protiv korupcije i organizovanog kriminala u zemlji, da izgradimo državu koja daje prioritet obrazovanju i zdravstvu, zaštiti okoliša i dobrobiti svakog od vas, osiguravajući pravedan, inkluzivan i inovativan ekonomski oporavak," rekla je Osmani 14. januara 2021.
Njihove ambicije za ključne pozicije ostvarene su nakon izbora 14. februara te godine, ali političko partnerstvo počelo je slabiti i prije nego što je jedan mandat istekao.
Za Doniku Emini, iz Balkan Policy Advisory Group u Evropi, model iz 2021. bio je bez presedana i u suštini simboličan, jer u parlamentarnom sistemu kao što je Kosovo, pozicija predsjednika se ne određuje na biralištima, već kroz političke dogovore u Skupštini. Ni trenutna kandidatura Osmanijeve, prema njenim riječima, ne mijenja ovu logiku.
"Bilo da smo imali ova imena ili ne, konfiguracija, ishod izbora će odrediti kako će se ove političke snage kretati jedne oko drugih. Kao simbolična stvar može imati uticaj na biračko tijelo, ali nije nužno rješenje političke krize ako imamo ime unaprijed," procjenjuje Emini.
Ona dodaje da Osmani, štaviše, nema političku ponudu, već uglavnom kontraodgovor Samoopredjeljenju, što bi, kako kaže, moglo završiti jačanjem potonjeg.
Prema njenim riječima, čak bi i PDK, svojim odbijanjem saradnje s Inicijativom i nedostatkom novih političkih uticaja, mogao uticati na izborni rast Samoopredjeljenja.
"Ako se potencijalno desi da Pokret Samoopredjeljenje čak i uz pomoć dijaspore, raste kao politička stranka, tada će njegova pregovaračka moć biti veća i neće biti mnogo prostora za političke manevre kao što smo vidjeli u protekle dvije godine," kaže Emini.
Ona naglašava da bi se samo u takvom scenariju trenutna kriza mogla riješiti, ali upozorava da bi to došlo uz cijenu političkog pluralizma i same demokratije, te stoga ne bi bilo zdravo.
Prema njenim riječima, razbijanje zastoja zahtijeva samo veću svijest političke klase da je Kosovo višestranački sistem, izgrađen Ustavom da funkcioniše na osnovu konsenzusa.
Dok Kurti insistira na ujedinjujućem i nestranačkom predsjedniku, Hoxha ne vidi takvu spremnost među strankama ni približno. Vjeruje da politički dogovor može nastati samo u izuzetnim okolnostima.
"Jedini način da se izgradi politički kompromis na Kosovu je veći izazov... problem na sjeveru, čin protiv države Kosovo, sabotaža, velika prijetnja. Nešto takvo bi moglo ujediniti politički faktor, inače ne vidim političku volju za kompromis," kaže Hoxha.
Trenutno je vršiteljica dužnosti predsjednika predsjednica Skupštine, Albulena Haxhiu. Prema Ustavu, ovaj mandat ne može trajati duže od šest mjeseci, ali nije jasno definisano šta se dešava ako predsjednik s punim ovlastima ne bude izabran u tom periodu.
I, takva situacija, prema izjavi Kurtija od 24. aprila, nekoliko dana prije raspisivanja izbora 7. juna, ne može se u potpunosti isključiti.
“Ako idemo na izbore u junu i Pokret Samoopredjeljenje sa svojim partnerima – GUXO, Alternativa za manjine – ne dosegne 80 poslanika, onda ćemo ponovo ići na izbore na jesen ili zimu. Ko ima koristi od ovoga?" upitao je Kurti.
Možda niko, možda neko, ali sigurno ne politička stabilnost Kosova... iako se, prema Abitu Hoxhi, zemlja transformisala u sistem koji "funkcioniše u krizi", ali koji u suštini doživljava stagnaciju.
Prema njegovim riječima, nedostatak strateškog donošenja odluka i kompromisa stvorio je situaciju u kojoj "zemlja stagnira", dok gubi razvojne prilike i međunarodnu podršku.