Zijo Ribić kojemu su 1992. godine u Zvorniku pred očima ubijeni brat i šest sestara, te roditelji, a on preživio s nožem u vratu, prije nekoliko dana promovirao je u Italiji svoju prvu knjigu "Ja ne mrzim".
Pred nekoliko stotina posjetitelja govorio je više od sat vremena koliko je važno opraštati i ne mrziti jer mržnja i porivi za osvetom i dovode do zla, odnosno do ratova u svijetu.
Godinama je šutio o onome što je preživio u Skočiću kod Zvornika. Potištenost i tuga za najmilijima, kao i spoznaja da je ostao sam, stvarali su mu dodatnu životnu traumu.
Kasnije je shvatio, ako ne bude govorio o zlu koje mu je naneseno, ono bi se opet moglo ponoviti, a to nikome nije želio.
"Mržnja te vodi ponavljanju svega onoga što se desilo, tako da sam jednog dana odlučio oprostiti. Ne znam jel' to zato što sam živio u Crnoj Gori i tamo proveo vrijeme s ljudima nemuslimanske nacionalnosti. Oni me nikada nisu učili da trebam nekoga mrziti. Naučili su me da nisu svi ljudi isti. Ja sam oprostio. Ja želim ići naprijed. Želim živjeti normalnim životom. Ako budemo mrzili onda nema napretka, ne samo za mene nego za cijelu moju generaciju", priča nam Zijo Ribić.
Nedavnoj promociji njegove knjige u Italiji prisustvovalo je oko 500 posjetitelja, naročito mladih ljudi. Iako su ostali zatečeni pričom o Zijinom životu, ipak su ga mnogi na kraju promocije pitali kako je mogao oprostiti.
"Ja bih ovdje u Bosni očekivao da me ljudi pitaju kako sam mogao oprostiti. Ali, tamo to nisam očekivao, jer oni ipak u Italiji nisu prošli taj pakao kao mi ovdje. Pitali su me i kako mogu vjerovati u Boga. Odgovor je jednostavan – Bog me ostavio da živim i svjedočim", kaže naš sugovornik, te dodaje:
"Meni je drago što smo na kraju promocije knjige razgovarali i sutradan u njihovim novinama su bili komentari ljudi u smislu: 'Mali Zijo mi je promijenio život', 'Zijo je promijenio moj pogled na svijet', 'Divim se'. Vidio sam da me i stariji i mlađi podržavaju i da sada drugačije promatraju svijet."
Danas ga mnogi pozivaju da govori o miru i važnosti suživota jer za Ziju Ribića već znaju mirovne nevladine organizacije diljem svijeta.
No, Zijo kaže da je puno toga potrebno napraviti najprije među mladima u Bosni i Hercegovini.
Ističe da i sam pokušava promijeniti ljude u svojoj blizini, koji i dalje teško prihvaćaju ljude druge nacionalnosti.
"Jedan moj prijatelj koji je, također, izgubio roditelje nije htio čuti za Srbe. Jednom prilikom sam ga odveo u Beograd samo da vidi da nisu svi ljudi isti i da nisu oni kao oni što su radili zločine. On je otišao i vidio je da je to tamo raja. Bio se prvo malo prepao, ali sam mu ja lijepo objasnio da se opusti i da mu neće niko ništa. To su isto normalni ljudi. Njih ne zanima ni ko si ti, ni odakle si niti koje si nacionalnosti. On je tada promijenio mišljenje o srpskom narodu. Shvatio je da nisu svi isti, kao što ni naši ljudi nisu svi isti. Ima ih dobrih i loših", ocjenjuje Zijo Ribić.
Iako je izgubio gotovo cijelu obitelj na najsuroviji način, Zijo pravdu nikada nije dočekao. Prvostupanjska presuda osuđenima za ovaj zločin je ukinuta.
"Mislio sam da ima pravde, ali sam shvatio – nakon druge presude kada su oslobođeni – da nema. Ne vjerujem da ima pravde na Zemlji. Ja ću se dok sam živ boriti za pravdu i da dokažem ono što sam vidio i preživio, da dokažem da su ti ljudi ubijali jer sam im i tada gledao u oči kao i onda u sudnici", ističe Zijo Ribić.
To što nacionalizam konstantno bukti u Bosni i Hercegovini, a što je posebice bilo vidljivo nakon oslobađajuće presude Vojislavu Šešelju, Zijo vidi kao dio smišljene bh. politike.
"Mene dosta začuđuje generacija koja je rođena i nekoliko godina nakon rata. Oni nemaju nikakve veze s ratom. Oni danas puno pričaju o mržnji. Čak je jedan moj prijatelj koji 1997. godište napisao jedan status o Balijama. Kada sam ga pitao: 'Jel' znaš šta su Balije?' rekao je 'da ne zna', ali 'da zna da ne valjaju'. Kasnije mi se izvinio jer sam mu lijepo objasnio. Bilo mu je poslije žao. Smatram da je oprost jedini put u neko bolje sutra, pomirenje da bismo živjeli makar upola kao prije. Ali, to političari neće", riječi su našeg sugovornika.
Promocija knjige Zije Ribića tek će biti promovirana u nekim gradovima Bosne i Hercegovine, ali ne i u Republici Srpskoj.
Zijo Ribić bi i u taj bh. entitet volio otići, jer smatra da mladi ljudi jedni drugima moraju pružiti ruku pomirenja i početi ispisivati nove stranice povijesti BiH.
