U Tuzli je nedavno predstavljena knjiga "Ispod plavih šljemova" Vladimira Filipovića, politologa i sveučilišnog profesora. U ovoj knjizi autor analizira motive država da upute svoju vojnike u misiji UNPROFOR-a (United Nations Protection Forces – Zaštitne snage Ujedinjenih naroda) u Hrvatskoj i BiH od 1992. do 1995.
Najviše se bavio istraživanjem pitanja jesu li Ujedinjene narodi (UN) bile nastavak politike drugim sredstvima, te čije politike – UN-a ili država članica.
Vladimir Filipović odlučio se tijekom svog doktorskog studija istraživati na temu uloge Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj jer ga je to pitanje "mučilo još u djetinstvu", 1992. godine kada je imao tek 11 godina.
"Kada sam istraživao, vidio sam da je u Hrvatskoj u jednom dijelu bio francuski kontingent i kontingent Kenije. Kenijski general je bio zapovjednik cijelog tog sektora, a što je značilo da zapovjeda i francuskim vojnicima. Ja sam se pitao: 'Zar zaista Francuzi daju da im zapovjeda taj Kenijac?'. Onda sam našao da je jedan francuski časnik srednje klase rekao da njemu taj engleski sluga 'neće zapovjedati'. Vjerojatno je aludirao na kolonijalnu prošlost Kenije. Jednu sređenu francusku vojsku nisu impresionirali Kenijci koji su bili potpuno izgubljeni. Ubrzo se u izvorima pojavio niz primjera iz kojih sam vidio da je taj UN samo pokriće za nešto drugo", kaže Vladimir Filipović.
Autor se posebice osvrnuo na ulogu UN-a u Ruandi i Srebrenici u kojima su također bili prisutni, a u kojima su se dogodili najstrašniji zločini kao i na UN-ovo napuštanje Somalije u trenutku kada je zemlja bila u kaosu.
"Ako je UN iz takvih grešaka naučio neke lekcije, to bi značilo da će jednoga dana biti bolje, da će UN štititi ljudska prava, da će štititi nemoćne. Moram reći da bih volio da je tako, ali se bojim da nije tako i da tako neće biti", navodi Filipović.
Profesor Mirko Pejanović tijekom predstavljanja knjige Vladimira Filipovića govorio je o kontroverznim ulogama UN-a tijekom rata devedesetih godina, posebice na tragičan ishod uloge Ujedinjenih naroda u Srebrenici.
"Jedanaestog jula je bilo podignuto oko 60 aviona NATO-a. Dok su oni kružili nebom iznad BiH sve srpske snage su stale. Čim su saznali da su vraćeni, a vraćeni su zato što su visoki funkcioneri UNPROFOR-a i vlade Holandije shvatili da će njihovi vojnici biti ugroženi. Tako nije došlo do zaštite građana u Srebrenici. Tako je nastupilo ono zlo, zločini i genocid. Tako je sve skupa tragično završeno. Nakon rata u BiH, UN nije učinio niti jednu reformu koja bi u budućnosti prevenirala ono što se dogodilo na našim prostorima", riječi su Pejanovića.
Istražujući ljudske gubitke i u Zapadnoj Slavoniji, Tomislav Fresel iz Centra za suočavanje s prošlošću "Dokumenta" iz Zagreba uvidio da su ljudi gubili živote i pod kotačima različitih oklopnih vozila UN-ovih vojnika koji njima nisu uopće znali upravljati.
Međutim, Fresel naglašava da su u zaraćenim područjima očekivanja ljudi od UN-a bila što skorija uspostava mira, a zapravo je njihova uloga bila čuvanje mira, odnosno stanja koje je postignuto ratom i silom.
Također očekivanja da su snage UN-a došle sačuvati živote ljudi s ovih prostora su nerealna što je naglasio i autor knjige, a Fresel posebno podvukao, "jer oni su prije svega čuvali vlastite živote te pomagali da se rat ne proširi na druge zemlje".
"U samim zagovaračkim aktivnostima neophodno je imati na umu interes onih kojima se obraćamo za pomoć. I svoje ciljeve i naš pristup zapravo treba prilagoditi onome što političke elite zemalja kojima se obraćamo imaju u vidu kao svoje interese", navodi Tomislav Fresel.
Knjiga "Ispod plavih šljemova" Vladimira Filipovića nudi jedan novi pogled na misiju UNPROFOR-a. Knjiga donosi mnogo toga novog za čitatelje koji ne pripadaju nužno akademskoj zajednici jer, kako je istaknuo Filipović, da piše samo za akademsku zajednicu vjerojatno ovako pošteno ne bi uopće ni pisao.
Iako je Filipovićeva knjiga dijelom i uznemirujuća, više je nego potrebna politologiji, historiografiji i politici.