U ruskom okupiranom Lugansku, gdje se i dalje čuju eksplozije po devastiranim ulicama, a obećanja o obnovi uglavnom ostaju neispunjena, nova vijest privlači pažnju: navodno kineski aktivisti planiraju otvoriti privatnu školu za kineske državljane.
Priču su prvi objavili ruski državni mediji, a brzo su je prenijeli prokremljski Telegram kanali. Navodi se da će škola služiti za 300 kineskih učenika, podučavati ih ruskom jeziku i pripremati za upis na ruske univerzitete.
Predstavlja se kao primjer međunarodne saradnje i korak ka "ekonomskoj normalizaciji" u ratom razorenim istočnim regijama Ukrajine koje Rusija svojata.
Međutim, ukrajinski stručnjaci i regionalni analitičari vide sasvim drugačiju sliku.
Od 1. septembra, Rusija efektivno zabranjuje obrazovanje na ukrajinskom jeziku u okupiranim regijama, potez koji Kremlj može koristiti kao osnovu za tvrdnju da su te teritorije dio Rusije i na jezičkoj osnovi.
Moskva je službeno opravdala svoje poteze u vezi s jezičnim obrazovanjem kao odraz "promjena u geopolitičkoj situaciji u svijetu".
Mnogi odbacuju tu priču kao propagandni potez Kremlja osmišljen da projicira legitimitet nad okupiranim teritorijama.
Drugi upozoravaju na moguće dublje motive, uključujući tihu kinesku ekonomsku aktivnost, prikrivene obavještajne operacije i pokušaje Moskve da uplete Peking u svoju strategiju okupacije.
"Razmislite: da li bi kineske porodice zaista rizikovale da šalju svoju djecu tinejdžerske dobi u aktivnu ratnu zonu radi obrazovanja?", kaže Kostyantyn Batozskiy, ukrajinski politički analitičar i direktor Agencije za razvoj Azova.
"Ovdje se ne radi o obrazovanju. Radi se o percepciji, uticaju i kontroli", kaže on, dodajući da je to "klasična" kremljovska priča o navodno svijetloj budućnosti okupiranih regija.
"Kao i njihova beskrajna priča o obnovi uništenog aerodroma u Donjecku ili o restauraciji grada Širokino – ništa od toga se ne ostvaruje. Radi se o tome da se okupirano stanovništvo drži zaokupljenim grandioznim obećanjima."
Takva strategija nije nova.
Ruske okupacione vlasti u Lugansku i Donjecku, poznatima kao Donbas, više puta su predstavljale projekte koje mnogi smatraju nevjerovatnim – uključujući višespratne bolnice, ogromne industrijske zone, pa čak i luksuzna odmarališta – kao dokaz "normalizacije". Malo koji od tih projekata je ikada prešao fazu saopštenja za medije.
Osim toga, stručnjaci ukazuju na još jedan važan element o kineskoj školi koji stručnjaci smatraju još zabrinjavajućim: čak i ako se škola nikada ne otvori, sama činjenica da se takve tvrdnje promovišu odražava sve veći napor Moskve da uvuče Kinu dublje u svoju okupacionu strategiju.
"Prešutno odobravanje okupacije"
Artur Haritonov, predsjednik Liberalno-demokratske lige Ukrajine i stručnjak za Istočnu i Jugoistočnu Aziju, naziva ovu najavu "jeftinom propagandom".
Ali upozorava da je ne treba potpuno odbaciti kao neutemeljenu.
"U kineskom totalitarnom sistemu, ništa ovakvih razmjera se ne dešava bez odobrenja s vrha", kaže on. Dodaje da obaveze koje je kineski predsjednik Xi Jinping preuzeo prema svom ruskom kolegi Vladimiru Putinu – poput priznanja ruskih izbora i izražavanja poštovanja prema ruskom ustavu – "sve ukazuju na prešutno odobravanje okupacije".
Haritonov ukazuje na Krim kao upozoravajući presedan.
Od nezakonite ruske aneksije poluostrva 2014. godine, ukrajinski zvaničnici su više puta upozoravali da kineske kompanije učestvuju u trgovinskim i investicijskim aktivnostima na tom području, uprkos zvaničnom stavu Pekinga o priznavanju teritorijalnog integriteta Ukrajine.
"Krimsko vino se prvi put pojavljuje na kineskim sajmovima. Ukradeno ukrajinsko žito i metali iz okupiranog Donjecka pojavljuju se na kineskim platformama poput AliExpressa", kaže Haritonov. "To je stvarnost, a ne nagađanje."
Jurij Poita, šef Odjela za Azijsko-pacifički region u Mreži za istraživanje nove geopolitike, kaže da vjeruje kako navodna škola možda uopće nije namijenjena tinejdžerima.
"Vjerovatnije je da se radi o objektu za obuku kineskih inženjera, tehničara ili radnika uključenih u zajedničke rusko-kineske projekte na okupiranim teritorijama", kaže on.
Kako infrastruktura pod ruskom kontrolom u ukrajinskom Donbasu propada zbog godina zanemarivanja i rata, kineske firme su navodno isporučivale građevinski materijal i mašine za obnovu.
"Složena oprema zahtijeva kvalifikovano osoblje", kaže Poita. "Ne možete koristiti te sisteme bez kineskih stručnjaka na terenu. Jezička obuka za lokalne radnike – i obrnuto – lako se može predstaviti kao 'obrazovanje'."
Politička svrha
Za Rusiju, prisustvo kineskih državljana u Lugansku ima političku svrhu.
"Oni očajnički žele pokazati svijetu da je okupirani dio Ukrajine de facto dio Rusije, privlačeći strane državljane na rad i studij", kaže Batozski.
Međutim, na terenu ima malo dokaza o značajnijem kineskom prisustvu.
Umjesto toga, većinu stranih radnika čine migranti iz srednjoazijskih zemalja, angažovani na građevinskim projektima u regiji. To je izazvalo nezadovoljstvo među lokalnim stanovništvom, koje vidi kako im poslovi izmiču dok ruske vlasti daju prednost uvoznim radnicima.
"Rusija ne vjeruje lokalnom stanovništvu", objašnjava Batozski. "Oni radije angažuju strance za obnovu i osiguranje tih regija. Ali migranti iz Centralne Azije ne legitimiziraju aneksiju na međunarodnom nivou. Kineski državljani bi to mogli – barem simbolično."
Haritonov upozorava na još zabrinjavajuću mogućnost: da kinesko prisustvo na okupiranim teritorijama može uključivati prikrivene vojne ili obavještajne aktivnosti.
"Kineski stručnjaci dovedeni u Lugansk mogli bi biti povezani s Narodnooslobodilačkom vojskom Kine ili kineskim obavještajnim službama", upozorava on. "Blizina linije fronta im omogućava neviđen pristup podacima s bojišta i ukrajinskoj infrastrukturi."
On povlači paralelu s ranijim izvještajima o sjevernokorejskim oficirima koji su ušli u ruski okupirani Donjeck prerušeni u studente — prevara koja je razotkrivena kada su ukrajinske snage neke od njih ubile, a druge zarobile u borbi.
Nedavne operacije ukrajinske kontraobavještajne službe dodatno su pojačale zabrinutost.
U junu je ukrajinska Služba sigurnosti (SBU) uhapsila dva kineska državljanina zbog navodnog pokušaja krađe nacrta za raketni sistem "Neptun". Ovaj ukrajinski dizajn pokazao se vrlo efikasnim u Crnom moru.
"Kina ne želi nužno samu raketu", kaže Haritonov. "Želi nacrte sistema koji je testiran u borbi, kako bi unaprijedila vlastite sposobnosti." Ruska težnja ka dubljim vezama s Pekingom nadilazi praktičnu saradnju — ona odražava i ideološko usklađivanje.
"Moskva sada sebe naziva 'državom-civilizacijom', što odražava kinesku političku retoriku", primjećuje Batozski. "Preuzeli su kineske metode nadzora, alate za cenzuru i modele propagande. Promovisanje kineske škole u Lugansku dodatno učvršćuje tu priču o zajedničkoj sudbini."
Iluzija ekonomskog preporoda
Takvi potezi također pomažu Moskvi da proda iluziju ekonomskog oporavka na okupiranim teritorijama.
Kremlju bliski mediji više puta su širili glasine o kineskim ulaganjima u sovjetske industrijske gigante, poput čeličane Azovstal.
"Nijedan razuman investitor ne bi obnavljao te industrijske kolose", kaže Batozski. "Ali ti mitovi služe da umire lokalno stanovništvo i stvore privid međunarodne legitimnosti."
Čak i ako Peking negira zvanično učešće, kineske kompanije su navodno pomogle u uspostavljanju novih postrojenja u okupiranom Donjecku, isporučujući ključnu opremu i tehničku stručnost.
"To je operacija u sivoj zoni", kaže Poita. "Kina izbjegava otvoreno političko svrstavanje, ali dopušta svojim firmama da profitiraju od ruskih teritorijalnih osvajanja."
Haritonov vidi jasan obrazac.
"Kina ideološki podržava ruski rat", kaže on. "Kupit će bilo šta s tih teritorija — žito, metale, šta god — jer je jeftino i politički korisno."
Predložena kineska škola u Lugansku možda nikada neće otvoriti svoja vrata, ali narativ koji je prati pruža uvid u hibridnu strategiju Moskve — korištenje međunarodnih partnera, stvarnih ili izmišljenih, kako bi učvrstila kontrolu nad okupiranom Ukrajinom.
"U Kini se ništa ne dešava slučajno", kaže Haritonov. "Čak i skromno prisustvo — inženjeri, instruktori ili 'studenti' — može služiti višestrukim svrhama: ekonomskim, političkim i vojnim."
Kako Rusija i Kina produbljuju svoje "prijateljstvo bez granica", čak i obična škola može postati potencijalna fronta u njihovom zajedničkom autoritarnom projektu, dodaje on.