Kazahstanac se ponovo sastao s porodicom nakon 17 godina u Sinđijangu

Pišu: Farangis Najibullah i Kazahstanski servis RFE/RL

Pedesetosmogodišnji etnički Kazah izašao je iz 17-godišnje noćne more kineskog zatvora i "prevaspitavanja" da bi se ponovo sastao sa svojom porodicom u Kazahstanu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.

Na međunarodnom aerodromu u Almatiju, 9. aprila, Rakižana Zejnolu (Rayzhan Zeinolla) dočekali su članovi njegove porodice, među kojima su bili njegova supruga i unuci koje nikada nije upoznao.

Bio je to dragocjen trenutak sreće za jednu od mnogih porodica zatočenih u ogromnom kineskom sistemu za interniranje i prisilne asimilacije usmjerene na milione muslimana u sjeverozapadnoj kineskoj provinciji Sinđijang.

Kao podsjetnik na aktuelnu represiju, grupa starosjedilaca Sinđijanga stajala je pored Zejnoline porodice na aerodromu, držeći fotografije svojih rođaka koji su u zatvoru ili zatočeni u Kini. Za njih je Zejnolin slučaj tračak nade.

Uhvaćen u obračunu

Zejnola, naturalizovani kazahstanski državljanin, putovao je iz Almatija u Sinđijang 2004. godine za ono što je trebalo da bude kratka posjeta rodbini i prijateljima. Putovanje se ubrzo pretvorilo u višegodišnje iskušenje za njega i njegovu porodicu.

"Kineske vlasti optužile su ga da je špijun i osudile ga na 13 godina zatvora", rekla je njegova supruga Farida Ćabilbek (Qabylbek) kazahstanskom servisu RFE/RL.

Ona je rekla da je njen suprug običan trgovac koji nikada nije radio ni u jednom vladinom agenciji niti je bio zainteresovan za politički aktivizam. Kazala je da je optužba za špijuniranje protiv Zejnole proizašla iz činjenice da je pomogao u pripremi dokumenata za grupu od oko 20 mladih ljudi u Sinđijangu koji su se nadali da će studirati u inostranstvu u Kazahstanu.

Proveo je punih 13 godina u zatvoru, da bi potom po izlasku iz zatvora 2018. poslat na još godinu i po dana u "politički logor za prevaspitanje" jer se Peking sve više obračunava sa uglavnom muslimanskom manjinom Ujgura. Poslije toga je većinu vremena proveo u kućnom pritvoru prije nego što se ovog mjeseca vratio u Kazahstan.

Ženina kampanja

U Almatiju, Ćabilbek je provela godine moleći kazahstanske zvaničnike za pomoć da obezbijede oslobađanje njenog supruga i njegov povratak. Vlasti su saopštile da su kineskim vlastima poslati formalni zahtjevi ali da nikada nije bilo pozitivnog odgovora.

Sve očajnija, 2020. Ćabilbek je počela redovne proteste ispred kineskog konzulata u Almatiju i ambasade u Nur-Sultanu, zahtjevajući repatrijaciju svog supruga. Ćabilbek je organizovala i nekoliko solo protesta. Ona se također pridružila protestima drugih starosjedilaca Sinđijanga koji kažu da su njihovi rođaci zadržani u kineskim pritvorskim centrima.

Usred brutalnih napada na muslimansko stanovništvo, Kina je od 2017. izgradila stotine zatvorskih objekata u Sinđijangu. Kako se navodi, oni se kreću od kampova za prevaspitanje do zatvora visoke bezbjednosti. Aktivisti za prava kažu da je najmanje milion Muslimana, od kojih su većina etnički Ujguri, smješteno u zatočeničke logore gdje su, tvrde preživjeli, zatvorenici izloženi mučenju, silovanju i prinudnom radu. Neke žene su prijavile da su nasilno sterilizovane.

Smatra se da akcije Kine u Sinđijangu predstavljaju najveće zatočavanje bilo koje vjerske ili etničke manjine na svijetu od nacističkog progona jevrejskog i rimskog stanovništva tokom Drugog svjetskog rata. Sjedinjene Države su ga označile kao "genocid". Peking odbacuje to i druge optužbe za sistematsko kršenje prava u Sinđijangu i kaže da su kampovi centri za stručnu obuku koji imaju za cilj sprječavanje vjerskog ekstremizma.

Ali čak i oni muslimani koji su slobodni u Sinđijangu žive uz znatna ograničenja prava i sloboda. Mnoge džamije su srušene, a lideri zajednica uhapšeni. Vlada je angažovala više od milion državnih službenika iz većinskog kineskog stanovništva u zemlji da žive sa muslimanskim porodicama u Sinđijangu u sklopu napora za asimilaciju.

Tišina u Nur-Sultanu

Kazahstan, etnički najraznovrsnija postsovjetska republika centralne Azije, nudi državljanstvo za etničke Kazahe koji se vrate u dom svojih predaka.
Zejnola, njegova supruga i njihovo dvoje dece bili su među hiljadama etničkih Kazaha koji su se poslije raspada Sovjetskog Saveza preselili iz Kine u Kazahstan. Nastanili su se u Almatiju 2000. i nakon tri godine dobili su kazahstansko državljanstvo.

Pročitajte i ovo:

Kazahstanski aktivisti ne odustaju od protesta zbog logora u Sinđangu

Zejnolino najstarije dijete imalo je 14, a njegovo najmlađe samo pet godina kada ih je posljednji put vidio. Oboje su od tada završili školu, venčali se i dobili svoju djecu. Zejnola je svoju snahu, zeta i unuke upoznao prvi put na aerodromu Almati ovog mjeseca, poslije leta iz Čengdua.

Nakon emotivnog okupljanja, Zejnola je dočekao druge etničke Kazahe iz Sinđijanga koji su došli na aerodrom da podrže porodicu. On je ukazao da će i njihovi rođaci "uskoro biti oslobođeni", ali je odbio da objasni.

"Sretan sam što sam se vratio u svoju domovinu", rekao je on. "Živjelo prijateljstvo između dvije zemlje." Upitan da li su ga upozorili kineski zvaničnici da ne razgovara sa novinarima, Zejnola je odgovorio: "Ne".

Njegova supruga je kazala da je završila s protestima. Međutim, druge kazahstanske porodice nastavljaju da vode kampanju za svoje voljene.

Zejnolin povratak pruža im novu nadu, kaže Bekzat Maksuthan, šef Real Atazhurta, volonterske grupe koja kroz svjedočenja preživjelih i drugih izvora prikuplja informacije o zatočeničkim logorima Sinđijang i navodnim zloupotrebama prava.

"Vjerujemo da je Zejnola oslobođen zbog pritiska međunarodnih grupa za ljudska prava i drugih institucija na Kinu", rekao je Maksuthan. "To dokazuje da sankcije protiv Kine zaista daju rezultate", dodao je on.

Prošlog mjeseca, Sjedinjene Države, Britanija, Kanada i Evropska unija uvele su sankcije nekolicini kineskih zvaničnika zbog prijavljenih zloupotreba prava u Sinđijangu. Koordinirani potez uslijedio je poslije deklaracije Vašingtona u januaru da je Kina počinila genocid u represiji nad Ujgurima i drugim, uglavnom muslimanskim etničkim manjinama.

Pročitajte i ovo:

Zašto zemlje Centralne Azije šute o kineskim Ujgurima?

Međutim, kazahstanska vlada se uzdržala od kritikovanja Kine, ključnog investitora u ekonomiju Kazahstana. Kazahstanske vlasti saopštile su da se ne miješaju u ophođenje Kine prema sopstvenim građanima, uključujući više od 1,5 miliona etničkih Kazaha koji žive u Sinđijangu.