Većina nosi maske kako bi se zaštitilo od novog korona virusa SARS-Cov-2 koji je izazvao pandemiju bolesti COVID-19. Kako mijenjaju našu interakciju s drugima?
BBC navodi primjer Samara el-Zajera koji je sa suprugom putovala vozom za Amsterdam kako bi posjetili njegovu majku, njenu svekrvu. Starija gospođa negodovala je jer su sjedili preblizu i tražila je da ih se premjesti.
Podsjetilo ju je to na djetinjstvo u Saudijskoj Arabiji gdje je rođena.
“Stephan i ja nosili smo maske i primijetila sam da pokušava pročitati moj izraz kroz oči malo više nego inače. Rekla sam mu: 'Ovako smo komunicirali sa ženama koje nose velove'”, prisjetila se ova 33-godišnja klinička psihologinja.
Danas je više od 50 zemalja uvelo obvezno nošenje maski u javnosti. Mnogi građani u zemljama bez takvih strogih propisa ionako ih nose kako bi zaštitili sebe i druge od korona virusa. A u mnogim zemljama, posebno u Aziji, nošenje maski – primjerice, kako bi se zaštitili od zagađenog zraka - već je bila norma.
U zemljama u kojima je to nova praksa neki se muče s maskama i pokrivačima za lica.
“Teško je disati s maskom” i “Ne mogu normalno razgovarati, jer moje riječi zvuče prigušeno” dvije su uobičajene žalbe. Dobrotvorne organizacije također su upozorile da bi se članovi zajednica gluhih osoba i drugi sa slušnim problemima mogli mučiti ako nošenje maski na licu postane uobičajeno i rasprostranjeno.
Maska, nikab, burka - kultura pokrivanja lica
Međutim, milioni žena širom svijeta svakodnevno nose velove na licima i imaju nekoliko očitih problema s komunikacijom. Očito se maska značajno razlikuje od nikaba ili burke. Maska nosi se iz medicinskih razloga, a nikab ili burka, kulturoloških ili vjerskih i imaju vrlo različita značenja i motivacije za nositelja.
Ipak, i maske i nikab ili burka prikrivaju dijelove lica. Što možemo naučiti o tome kako učinkovito komunicirati od žena koje pokrivaju lice? I da li maske zaista ometaju našu interakciju s drugima koliko možda mislimo?
“Općenito, ljudi imaju tendenciju da procesiraju lica u cjelini, a ne da se fokusiraju na pojedinačne značajke. Kad ne možemo vidjeti cijelo lice, takva je holistička obrada poremećena”, kaže psihologinja Rebecca Brewer, koja proučava ulogu izraza lica u načinu na koji komuniciramo s emocijama na londonskom Univerzitetu Royal Holloway.
Ona je dodala da ljudi razvijaju takve holističke vještine i u zemljama poput Saudijske Arabije budući da ni tamo djeca, odnosno djevojčice ne nose velove stalno, kao što ih ne nose ni žene kad su same u društvu s drugim ženama ili u svojim domovima. Ljudi su odvajkada podešeni da čitaju izraze lica drugih ljudi, a je opisao i Charles Darwin u knjizi Izražavanje emocija kod ljudi i životinja iz 1872.
Učenjem čitanja emocija s lica moglo bi pomoći društvenoj interakciji, smanjiti nesporazume i pomoći grupi da učinkovito i skladno funkcionira za veće dobro.
Učenje proučavanja lica
Kada je u pitanju proučavanje lica, oči i usta su najinformativnija područja jer imaju tendenciju da su najekspresivnija. Podsvjesno analiziramo njihove kombinirane pokrete kako bismo otkrili što nam netko pokušava reći. Unatoč tome, svaka značajka sama može posebno dobro prenijeti određene emocije.
Osobito regija usta dobra je za izražavanje osjećaja sreće. Skrivanje ovog područja može biti problematično kada se želi pokazati pristupačnost i prijateljsko raspoloženje - što bi moglo objasniti zašto su brojni zdravstveni radnici na prvom mjestu poslali nalijepljene slike nasmijanih lica na svojim medicinskim odorama u pokušaju da olakšaju anksioznost pacijenata.
“Međutim, oslanjanje na lica, djelomično ili na neki drugi način, može dovesti u zabludu”, upozorava Aleix Martinez, profesor elektrotehnike i računalnog inženjerstva na Univerzitetu Ohio State. Martinez proučava kako prepoznajemo izraze lica kako bismo programirali algoritme računala da rade isto.
“Ne moramo se biti sretni da bismo se nasmiješili i ne smijemo se uvijek kad smo sretni”, ističe on. Zapravo, studije su pokazale da postoji 19 različitih vrsta osmijeha - od kojih je samo šest povezano s osjećajima sreće i zadovoljstva.
Ostalo koristimo kada se plašimo, kad nam je neugodno i nas nešto boli, između ostalog.
“Ključno za pravilno tumačenje izraza lica je proučavanje držanja tijela, pokreta tijela i konteksta”, kaže on. Da bi ilustrirao svoje stajalište, Martinez daje primjer dvije izrezane slike.
Na jednoj se mlađa ženi mršti, a iz očiju joj teku suze. Na drugoj je čovjek crvenog lica i obrijanih obrva koji drži otvorena usta kao da viče.
“Ona izgleda užasno tužno, dok on izgleda kao da će nekoga ubiti”, kaže Martinez. Međutim, kad se prikažu cijele slike, vidjet ćete da je prva slika navijača s nogometnim zvijezdama, a druga nogometaša u ekstazi koji je upravo postigao gol.
U normalnim okolnostima, izrazi lica čine dio koordiniranog paketa znakova - uključujući geste ruku, govor tijela, riječi, tonove i ton, pa čak i boju lica - koji djeluju zajedno na prenošenje poruke i namjere.
Sve dok imate pristup drugim naznakama, prilično ste sigurni. Činjenica da nosite masku ili da imate prekriveno lice ne bi trebala spriječiti druge da shvate ono što pokušavate izraziti neverbalno”, smatra Martinez.
Al Zayer je kazala da je to tačno, s obzirom na svoje iskustvo i život u Saudijskoj Arabiji. Iako sama nije prekrivala lice, to su činile mnoge njezine tetke i kolege.
“Ja bih bila malo svjesnija njihovih neverbalnih poruka, gledajući ih više u oči da bih razumjela kako se osjećaju, kako bih pokušala vidjeti neku vrstu emocija. Bila bih pažljivija i prema tonovima njihovoga glasa i gestama ruku. Nije bilo teško, ali bilo je vrlo drugačije”, sjeća se Al Zayer.
Drugačuje korištenje glasa i gestikulacija
Maria Ali (34), domaćica iz Ravalpindija u Pakistanu koja nosi nikab, slaže se s tom tvrdnjom. Kaže da nikada nije imala problema u komunikaciji s drugim ženama koje nose nikab, čak i onima koje nije poznavala.
“Pomoću njihovih gestikulacija i glasa možete razumjeti što žele reći”, dodala je Ali. Druge žene su naučile kako da prilagode komunikaciju.
“Ja imam tendenciju da govorim s većim naglašavanjem kada sam pokrivena. Mijenjam ton kako bih jasno prenijela svoje osjećaje”, kazala je Marium Zafar (23), studentica iz Atlante u američkoj državi Georgia.
Marjan Ali (23) kaže kako s godinama naučila kako koristiti više obrve i tako pokazati trenutni osjećaj.
Čitanje iz očiju
Psiholozi vjeruju da ljudi mogu prepoznati mentalna stanja drugih osoba - emocije, vjerovanja, želje, namjere itd. - tako što će samo promatrati regiju oka, prema onome što je poznato kao “teorija uma”.
Taj koncept čini osnovu popularnog testa “Reading the Mind in The Eyes” (Čitati misli u očima), koji se uobičajeno koristi za procjenu ima li netko autizam, Aspergerov sindrom, granični poremećaj ličnosti ili druga neurorazvojna stanja.
Ako se budete mučili s komunikacijom, psiholog Al Zayer savjetuje: “Pretjerujte u komunikaciji - koristite više riječi nego što biste inače i postavljajte više pitanja kako biste bili sigurni da ispravno shvaćate osjećaje druge osobe. Naučite kako koristiti svoja druga osjetila i govor tijela”, piše BBC.
