Stručnjaci upozoravaju da bi Kabul mogao postati prvi glavni grad na svijetu koji će potpuno ostati bez vode, a za krizu krive brzi rast stanovništva, klimatske promjene i loše upravljanje.

Prema nedavnoj studiji humanitarne organizacije Mercy Corps, nivo podzemnih voda u afganistanskoj prijestolnici opao je za čak 30 metara u posljednjoj deceniji, dok je gotovo polovina gradskih bunara – glavnog izvora pitke vode za stanovnike – presušila.

Potražnja za podzemnom vodom u gradu je neproporcionalno visoka: svake godine se izvuče 44 miliona kubnih metara vode više nego što se prirodno može obnoviti, što je gotovo dvostruko više od održivog nivoa.

Broj stanovnika Kabula porastao je sa oko dva miliona u 2000. godini na više od šest miliona u 2025., što stavlja ogroman pritisak na gradske zalihe vode.

Prema podacima Mercy Corpsa i afganistanskih stručnjaka za upravljanje vodama koji su govorili za RSE, gradske vodonosne slojeve dodatno iscrpljuje više od 100.000 nereguliranih bunara, kao i stotine fabrika i plastenika.

"Kabul ima oko 400 hektara plastenika koji godišnje troše oko četiri miliona kubnih metara vode", rekao je Najibullah Sadid, istraživač vodenih resursa i klimatskih promjena sa sjedištem u Njemačkoj.

"U Kabulu također posluje više od 500 firmi za proizvodnju pića. Samo jedna od njih, Alokozay, najveća kompanija za bezalkoholna pića u gradu, koristi oko jedan milion kubnih metara podzemne vode godišnje", dodaje.

Ujedinjeni narodi su upozorili da bi, bez hitnih mjera, podzemne vode u Kabulu mogle biti iscrpljene do 2030. godine, što bi predstavljalo egzistencijalnu prijetnju stanovnicima i izazvalo veliki val migracija.

'Birati između vode i hrane'

Mnogi dijelovi Kabula već su ostali bez vode, a stanovnici su u potpunosti ovisni o ograničenim količinama vode koju kupuju od cisterni.

Jedan stanovnik relativno imućnog naselja Taimani, na sjeverozapadu Kabula, kaže da četvrtinu svoje plate troši na vodu.

"Moja mjesečna plaća iznosi 21.000 afgana (300 dolara), a najmanje 5.000 afgana (70 dolara) trošim na vodu za našu porodicu od 10 članova", rekao je za Radio Slobodna Evropa 26. juna. "Tu vodu koristimo za čaj, kuhanje, pranje suđa, veš i kupanje."

"Mnogo je porodica koje ne mogu priuštiti da kupuju vodu – to je kao da morate birati između vode i hrane", rekao je stanovnik Taimanija.

Također je rekao da oni koji ne mogu platiti vodu putuju nekoliko kilometara kako bi je donijeli iz područja koja imaju javne pumpe za vodu.

Čak i tokom nesnosnih ljetnih vrućina, mnogi stambeni blokovi u Kabulu dobijaju vodu samo jednom ili dvaput sedmično.

Zagađenje vode predstavlja još jedan veliki izazov koji muči Afganistan, gdje gotovo 80 posto stanovništva, prema podacima UN-a, nema pristup čistoj pitkoj vodi.

Stručnjaci navode da je većina podzemnih voda u Kabulu zagađena kanalizacijom, otrovima i visokim nivoima arsena.

Moguća rješenja

Prema podacima Svjetske banke, bivša afganistanska vlada koju je podržavao Zapad, a koja se urušila 2021. godine, primila je više od četiri milijarde dolara od međunarodnih donatora za reformu vodnog sektora, ali sektor i dalje ostaje uglavnom nerazvijen, kako u glavnom gradu, tako i u ostatku zemlje.

Dužnosnici trenutne vlade pod vodstvom talibana u Kabulu nisu odgovorili na zahtjev Radija Slobodna Evropa za komentar.

Ipak, mnogi lokalni stručnjaci vjeruju da bi afganistanska prijestolnica još mogla relativno brzo riješiti svoju krizu s vodom ako se poduzmu odlučni koraci.

"Ovaj problem nije novi. Već više od decenije postoje razni prijedlozi kako se nositi s tim, ali to nikada nije bio prioritet vlastima", rekao je Sadid za Radio Slobodna Evropa.

Među predloženim rješenjima je izgradnja brane i umjetnog jezera Shahtoot, oko 30 kilometara jugozapadno od Kabula. Ako se završi, obezbijedila bi pitku vodu za više od dva miliona stanovnika grada i pomogla obnavljanju podzemnih voda.

Drugi projekt predviđa izgradnju 200 kilometara dugog cjevovoda kojim bi se više od 100 miliona kubnih metara vode godišnje preusmjerilo iz rijeke Pandž u glavni grad.

Studije izvodljivosti za oba projekta provedene su za vrijeme prethodne afganistanske vlade.

U aprilu je Ministarstvo energetike i voda pod talibanskom upravom izjavilo da čeka odobrenje budžeta kako bi započelo radove na izgradnji cjevovoda iz rijeke Pandž. Navodno, vlada traži dodatne investitore za financiranje ove inicijative vrijedne 170 miliona dolara.

U međuvremenu, očekuje se da će projekat Shahtoot biti završen 2027. godine, ako Afganistan uspije prikupiti potrebna sredstva. Procjenjuje se da će izgradnja brane i jezera koštati oko 236 miliona dolara.

Abdul Baset Rahmani, stručnjak za vodne resurse i klimatske promjene iz Kabula, kaže da bi se nestašica vode u afganistanskoj prijestolnici mogla "riješiti u roku od godinu i po dana, ako postoji politička volja".

Međutim, on upozorava na hitne potrebe u kratkom roku i poziva međunarodne humanitarne organizacije "da pruže hitnu pomoć siromašnim ljudima u Kabulu koji nemaju mogućnost da kupe pitku vodu".

"Takva podrška bi te ljude poštedjela ogromnog financijskog i psihološkog pritiska, spriječila bi širenje bolesti i omogućila mnogoj djeci da se vrate u školu", kaže on. "Mnoga djeca se ne mogu obrazovati jer svaki dan pješače nekoliko kilometara kako bi donijeli vodu s mjesta gdje se ona toči besplatno."

Humanitarne organizacije, poput Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) i Dječjeg fonda UN-a (UNICEF), provele su nekoliko projekata u Afganistanu posljednjih godina kako bi pomogle stotinama hiljada ljudi da dobiju pristup čistoj pitkoj vodi.

Prema podacima ICRC-a, njihovi projekti u 2024. godini uključivali su popravku 1.315 ručnih pumpi i postavljanje 1.888 filtera za uklanjanje zagađivača iz vode u nekoliko afganistanskih pokrajina.

Međutim, usprkos tim naporima, ako se ne poduzmu hitne mjere na nivou vlade i ne završe ključni infrastrukturni projekti, vodna kriza u Kabulu će najvjerovatnije potrajati i na kraju bi mogla prisiliti oko tri miliona ljudi – otprilike polovinu gradskog stanovništva – da napuste grad.