Dok je Rusija i dalje zaokupljena ratom u Ukrajini, njen uticaj slabi duž južne granice, posebno u Armeniji i Azerbejdžanu. Ova promjena ravnoteže moći otvara vrata drugim akterima, uključujući Tursku, Evropsku uniju i Sjedinjene Države, da prošire svoje prisustvo u regiji, rekli su analitičari za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Premijer Armenije Nikol Pašinjan i predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev sastali su se u Abu Dabiju 10. jula kako bi razgovarali o potencijalnom mirovnom sporazumu i to bez ikakvih posrednika, uključujući i Rusiju.
Iako nije postignut nikakav proboj, zajednička izjava potvrdila je posvećenost obje zemlje bilateralnim pregovorima i nastavku "mjera za izgradnju povjerenja".
Međutim, prije samo pet godina, dinamika je bila sasvim drugačija.
Nakon 44-dnevnog rata između dvije zemlje 2020. godine oko Nagorno-Karabaha, pretežno armenske regije međunarodno priznate kao dio Azerbejdžana i dugo u središtu međusobne netrpeljivosti, ruski predsjednik Vladimir Putin posredovao je u primirju, čime je ojačao tradicionalnu ulogu Moskve kao glavnog posrednika u regiji.
Međutim, to primirje je, prema riječima Raufa Mirgadirova, analitičara lista Ayna-Zerkalo iz Bakua, doprinijelo onome što on naziva "historijskim zaokretom".
"Dvije zemlje, nakon više od 30 godina sukoba oko Karabaha, sada su bliže jedna drugoj i udaljavaju se od Rusije", rekao je za RSE. "Obje žele da se oslobode ruskog uticaja i ovo im je prilika, jer je Rusija veoma zauzeta ratom u Ukrajini."
Ruben Mehrabian, analitičar Instituta za međunarodne odnose i sigurnost iz Armenije, slaže se da Erevan trenutnu situaciju vidi kao šansu da oslabi ruski stisak nad zemljom.
"Rusija je željela da Armenija ostane u vječnom sukobu kako bi nas stalno 'spašavala' i time opravdavala svoje neograničeno prisustvo", rekao je. "Međutim, Armenija želi riješiti te sporove i ukloniti bilo kakvo rusko prisustvo iz naše zemlje. Sada se to Rusiji ne sviđa."
Rastuće tenzije i optužbe
Prema mišljenju nekih analitičara, odnosi između Erevana i Moskve počeli su se se pogoršavati još 2016. godine, tokom kratkog oružanog sukoba između Armenije i Azerbejdžana oko Nagorno-Karabaha.
Sukob je završen primirjem uz posredovanje Rusije i određenim teritorijalnim dobicima za Azerbejdžan, što je izazvalo frustracije u Armeniji zbog ograničene podrške Moskve svom tradicionalnom savezniku.
Prema riječima Richarda Giragosiana, osnivača i direktora Centra za regionalne studije u Erevanu, taj trenutak je označio "početak erozije armenskog povjerenja u Rusiju kao sigurnosnog partnera".
"Ruski stav i politika od rata 2016. godine počinju da se okreću ka Azerbejdžanu", rekao je.
Odnosi su dodatno pogoršani nakon sukoba 2020. godine, kada je Baku vratio kontrolu nad Nagorno-Karabahom, a Rusija ponovo nije pružila podršku Erevanu.
Nedavni događaji dodatno su istakli koliko su se odnosi između dvije zemlje zategli.
Rusko-armenski milijarder Samvel Karapetian uhapšen je 17. juna pod optužbom da je pozivao na nezakonito preuzimanje vlasti.
Prema Giragosianovom mišljenju, hapšenje je bilo "potez armenske vlade kako bi preduhitrila moguće rusko miješanje" u parlamentarne izbore naredne godine.
"Međutim, istovremeno se radilo i o pokušaju da se potisne ruski uticaj unutar same Armenije", dodao je. "Taj čovjek je proizvod Moskve; široko se doživljava kao proruski i proputinovski."
Samo nekoliko dana kasnije, 25. juna, armenske vlasti uhapsile su arhiepiskopa Bagrata Galstaniana, istaknutog sveštenika Armenske apostolske crkve, optužujući ga za planiranje rušenja vlasti.
Rusija je reagovala oštro. Ministar inostranih poslova Sergej Lavrov pozvao je na prestanak "neopravdanih napada" na crkvu, nazivajući je "jednim od ključnih stubova armenskog društva".
Na to je reagovao armenski šef diplomatije Ararat Mirzoyan, optuživši Moskvu za miješanje u unutrašnje poslove Armenije.
Azerbejdžan se takođe okreće od Moskve
Promjene se ne dešavaju samo u Armeniji. Odnosi između Bakua i Moskve takođe su se naglo pogoršali ovog ljeta.
Krajem juna, predsjednik Ilham Alijev suspendovao je sastanke na visokom nivou, zabranio posjetu ruskog zamjenika premijera Alekseja Overčuka i otkazao ruske kulturne događaje u Bakuu.
Ove mjere uslijedile su nakon smrti dvojice etničkih Azerbejdžanaca tokom policijske racije u Ekaterinburgu u Rusiji, uz optužbe za mučenje.
Zangezurska dilema Rusije
Prije pet godina, Rusija je imala drugačije planove za očuvanje uticaja u regiji – prvenstveno kroz vojno prisustvo.
Sporazum o primirju iz 2020. godine, koji su potpisale Rusija, Armenija i Azerbejdžan, predviđao je ponovno otvaranje ekonomskih i transportnih ruta.
Takođe je uključivao obavezu Armenije da omogući siguran tranzit između glavnog dijela Azerbejdžana i njegove eksklave Nahčivan preko takozvanog Zangezurskog koridora, uz nadzor ruske Federalne službe bezbjednosti (FSB).
"Možda je Zangezurski koridor jedina realna opcija za Rusiju da zadrži prisustvo u regiji", rekao je Kirill Krivošev, ruski analitičar pri Carnegie fondaciji, za Azerbejdžanski servis RSE 2023. godine.
Međutim, Armenija taj koridor vidi kao prijetnju svom suverenitetu.
I dok pregovori i dalje traju, ostaje nejasno da li će nadzor FSB-a biti dio bilo kakvog konačnog dogovora.
U martu je premijer Pašinjan izjavio da neće biti stranih trupa duž granice između Armenije i Azerbejdžana nakon potpisivanja sporazuma, a prema riječima Vadima Dubnova, dopisnika RSE, ni Azerbejdžanu ta ideja više nije naročito privlačna.
"Postavljanje FSB snaga možda je imalo smisla za Azerbejdžan prije rješavanja sukoba u Karabahu", rekao je. "Međutim, sada su direktni pregovori s Armenijom – bez ruskog uplitanja – korisniji Bakuu."
Kontrola nad Zangezurskim koridorom dio je šire geopolitičke slike: Srednji koridor, ruta koja povezuje Kinu i Evropu zaobilazeći Rusiju.
"Zangezur je dio Srednjeg koridora", objasnio je Mirgadirov. "Rusija ne želi samo da kontroliše Zangezur. Ona želi da dominira svim kopnenim i zračnim rutama na Južnom Kavkazu. Ali mislim da je Turska dobro pozicionirana da preuzme vodeću ulogu u regionalnoj bezbjednosti."
Novi regionalni akteri
Iako se analitičari slažu da ruski uticaj slabi, upozoravaju da se duboke ekonomske i historijske veze ne mogu prekinuti preko noći.
Ipak, od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, ta ekonomska zavisnost takođe se počela mijenjati, ističe ruski analitičar Kiril Krivošev u intervjuu za Azerbejdžanski servis RSE 2023. godine.
"Turska je postala ključni uvozni partner Rusije. Mnogi proizvodi se transportuju preko Turske i Azerbejdžana", rekao je. "Istanbulski moreuzi su od presudne važnosti, a Azerbejdžan je sada ključna tačka za ruski gas. Mi prodajemo naftu i gas Azerbejdžanu, a on ih potom prodaje Evropi. To je legalno i ne krši sankcije."
Paul Goble, viši saradnik Jamestown fondacije, istakao je sve veći značaj Azerbejdžana.
"Alijev je konačno shvatio da Moskva treba Azerbejdžan barem isto koliko Azerbejdžan treba Rusiju", rekao je. "Kad shvatite da drugoj strani trebate više nego ona vama, to mijenja način na koji donosite odluke."
U međuvremenu, Erevan obnavlja veze s Istanbulom, dok se sve više distancira od Moskve.
Odnosi između dvije zemlje dugo su bili zategnuti zbog sukoba u Nagorno-Karabahu, u kojem je Turska podržala Azerbejdžan i zatvorila granice s Armenijom 1990-ih, kao i zbog historijskih prijepora.
Ipak, ti se odnosi sada oprezno popravljaju.
U junu je premijer Pašinjan posjetio Tursku i sastao se s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom – što je bila prva politička radna posjeta s ciljem bilateralnih pregovora.
"Armenija je ekonomski zavisna od Rusije jer većina naše komunikacije s vanjskim tržištima ide preko Gruzije do ruskog tržišta", rekao je Mehrabian. "Naša granica s Iranom je otvorena, ali ograničenog kapaciteta. Otvaranje turske granice omogućilo bi Armeniji pristup evropskim tržištima."
Ipak, Armenija ne polaže sve nade u Tursku.
Mehrabian kaže da Jerevan takođe jača odnose sa Sjedinjenim Državama i Evropskom unijom.
"Radimo s EU i SAD-om na unapređenju saradnje", istakao je. "Sa SAD-om smo već potpisali povelju o strateškom partnerstvu. Sa EU smo usvojili zakonodavstvo koje je usklađeno s potencijalnim članstvom – iako znamo da je to dug put pred nama."