Dostupni linkovi

Šta su posledice izveštaja EU po Srbiju?


Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić sa izvestiocem Evropskog parlamenta za Srbiju Vladimirom Bilčikom na sastanku u Beogradu, 30. septembra 2022.
Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić sa izvestiocem Evropskog parlamenta za Srbiju Vladimirom Bilčikom na sastanku u Beogradu, 30. septembra 2022.

Srbija je nazadovala u procesu usaglašavanja spoljne politike sa EU, navodi se u izveštaju Evropske komisije od 12. oktobra u najnovijem godišnjem paketu proširenja.

Navodi se i da je stopa usaglašavanja "značajno" pala, sa 64 odsto koliko je obeležila prethodne godine na 45 odsto, zbog odbijanja Srbije da se usaglasi sa sankcijama Evropske unije (EU) Rusiji.

U izveštaju piše i da je Srbija posvećena unapređenju bilateralnih odnosa, ali da su odnosi sa Hrvatskom "zategnuti uz povremene političke sukobe."

Kada je reč o dijalogu sa Kosovom, dve zemlje se pozivaju da se konstruktivno angažuju i unaprede pregovore, a postizanje sporazuma se smatra “hitnim i ključnim” kako bi Kosovo i Srbija mogle da napreduju u EU integracijama.

U izveštaju se spominje i da je komunikacija vlasti oko organizacije manifestacije Evroprajd 17. septembra bila "kontradiktorna". Prajd šetnja je uprkos zabrani policije održana u Beogradu uz jako policijsko obezbeđenje i sporadične sukobe desničara sa policijom.

O posledicama koje ovaj izveštaj može imati za Srbiju, mogućim pritiscima kada je reč o dijalogu Kosova i Srbije, evropskoj perspektivi Srbije za RSE govore Milan Igrutinović, naučni saradnik Instituta za evropske studije u Beogradu i Nikola Burazer, programski direktor nevladinog Centra za savremene politike.

Šta bi mogle biti posledice po Srbiju?

Milan Igrutinović: Gotovo je izvesno da neće biti otvaranja novih klastera u decembru ako ne bude nekih konkretnijih promena u pozicioniranju Srbije, pre svega, na pitanju sankcija Rusiji. Srbija je prošle godine u decembru otvorila klaster 4, pre toga oko dve godine nijedan klaster, odnosno, poglavlje nije bilo otvoreno. Jedna vrsta faktičkog zamrzavanja pregovora je već na sceni.

Ja ne očekujem "istiskivanje" Srbije iz pretpristupnih fondova, ali negativni signali prema srpskoj politici se umnožavaju u Briselu i među evropskim predstavnicima. To može biti vidljivo na terenu, da li u odnosu Srbije i Kosova, Srbije i Bosne i Hercegovine, ili u nekim zahtevima Srbije, poput zahteva da bude izuzeta iz uvoza ruske nafte. Tu Srbija može očekivati negativne konsekvence.

Nikola Burazer: Posledice neusaglašavanja Srbije sa sankcijama EU Rusiji već vidljive. Evropski put Srbije je trenutno zaustavljen. Iluzorno je govoriti o evropskoj perspektivi Srbije dok se ne napravi taj korak uvođenja sankcija. To je možda i najvažniji test za jednu državu koliko je spremna da deli vrednosti EU i usaglasi se sa vrednostima te zajednice.

Stavljanje Srbije na mapu kao države koja odbija da se usaglasi sa sankcijama Rusiji šalje jednu lošu poruku i sliku o Srbiji u svakom smislu. Posledice po Srbiju mogu biti nesagledive i prevazići proces EU integracija. EU je kao zajednica najvažniji trgovinski partner Srbije i iz EU dolazi najveći broj investicija. To je sve ugroženo jer Srbija nema političku volju da se usaglasi sa EU.

Kakav potez Srbije se može očekivati?

Milan Igrutinović: Tri su puta. Prvi je da se nastavi sa politikom kao do sada. Drugi je da se uvedu sve sankcije (Rusiji, prim. aut.), što ne očekujem. Treći put je da se među tim merama sankcija, to je preko tridesetak konkretnih mera, Srbija može da izabere one mere koje su najmanje štetne po odnose Srbije i Rusije.

Mi dobijamo signale (vlasti, prim. aut.) koji su šareni. Neki delovi vlasti se zalažu za sankcije, doduše, ne toliko glasno, dominantan stav je da to ne treba da se radi. Ako zanemarimo pozive iz inostranstva (za uvođenje sankcija, prim. aut.) koji su potpuno očekivani i koji su kontinuirani od februara i marta, u suštini ne postoji neki fundamentalni razlog zašto bi Srbija promenila politiku koju je dosta gorljivo i na nekim principijelnim pozicijama branila.

Nikola Burazer: Mislim da će Srbija pre ili kasnije odlučiti da uvede sankcije Rusiji, da li sve sankcije koje je uvela EU ili deo njih. Obraćanje predsednika Srbije (Aleksandra Vučića, prim. aut.) u subotu je nagovestilo takav rasplet. Rečeno je da će do promene politike doći ukoliko pritisci budu dovoljno veliki. Mi vidimo da ti pritisci postaju sve veći i da smo verovatno već prešli tačku gde šteta od ovakve politike prevazilazi benefite.

Ta promena neće biti nagla, pre svega, zbog unutrašnje politike i interesa vlasti, odnosno, zbog podrške birača u Srbiji koji su opredeljeni za Rusiju. Može se očekivati i neka postepena promena retorike i neka vrsta kampanja ubeđivanja građana da je najvažnija stvar preživeti ekonomski što opravdava takve poteze.

Treba li očekivati rast pritisaka po pitanju Kosova?

Milan Igrutinović: Ja očekujem nastavak diplomatskih aktivnosti na nivou koji je bio vidljiv tokom leta. Sa jedne strane, da se te teme pod EU i rukovodstvom (specijalnog predstavnika EU za dijalog) Miroslava Lajčaka izguraju, a SAD i (izaslanik SAD za Zapadni Balkan, Gabrijel) Eskobar deluju kao sinhroni motor koji gura u istom smeru. Očekivao bih neke sitnije sporazume u nekom narednom periodu.

Ono što je za našu politiku zabrinjavajuće je što se problemi "uvezuju". Logika EU i SAD-a je da je to spor (Kosova i Srbije, prim. aut.) na kom Rusija može da obitava, iako je taj spor mnogo širi i ne može se svesti samo na uticaj Rusije na Balkanu. Oni (EU i SAD, prim. aut.) smatraju da je zatvaranje tog pitanja prilika da se ruski uticaj smanji. To se sada uvezuje sa politikom Srbije prema sankcijama Rusiji i problemi postaju kompleksniji i teži za rešavanje.

Nikola Burazer: Rat u Ukrajini destabilizovao je čitavu Evropu i predstavlja pretnju da će eskalirati u sukob na Balkanu na koji bi Rusija mogla da utiče. U tom smislu, taj rat je stavio veći fokus na pitanje dijaloga jer su države članice EU ranije mogle biti zadovoljne nekim "statusom quo", odnosno izbegavanjem otvorenog sukoba i rešavanjem pitanja tek onda kada ona postanu goruća i opasna.

Mislim da smo došli do tačke da se to smatra važnim pitanjem da se spreči da region i Kosovo budu žarište nekog novog potencijalnog sukoba. Možemo očekivati jače pritiske na obe strane da se proces normalizacije privede kraju ili naprave koraci koji bi vodili ka trajnoj stabilnosti.

Kako Srbija može pomoći regionalnu stabilnost?

Milan Igrutinović: Postoje neke fundamentalne tačke regionalne saradnje, kao što je rešavanje pitanja nestalih lica iz ratova 1990-ih godina, pitanje saradnje kada je reč o suđenjima za ratne zločine, rešavanje graničnih pitanja sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom. Neka pitanja, poput sudbine nestalih lica, se tiho i polako rade.

Prethodnih meseci javna retorika Srbije prema Hrvatskoj je bila usijana. To je signal vrlo krhkih bilateralnih odnosa, ali ti odnosi ne dolaze do nivoa ozbiljnog sukoba. Ipak, ta retorika je slanje poruke svom biračkom telu da gorljivo branite interese Srbije. Isto to se dešava i u Zagrebu, Sarajevu i Banjaluci, i kao da postoji na neki način “javna nagrada” (javnog mnenja, prim. aut.) za radikalniji govor, to je unutrašnje pitanje i uvek će postojati motivacija političara da deluju u tom smeru.

Nikola Burazer: Srbija radi na regionalnoj saradnji, kako kroz inicijativu "Otvoreni Balkan", tako i kroz druge forume regionalne saradnje. Ali bilateralni odnosi Srbije sa susednim državama nisu uvek na zavidnom nivou. Poslednjih dana smo čuli jako oštru retoriku koja dolazi iz Srbije prema Hrvatskoj (povodom toga da Srbija nije izuzeta od sankcija na uvoz ruske nafte, prim. aut.) bez ubedljivog opravdanja prevazilazeći granicu diplomatske korektnosti.

Ukoliko bi želela, vlasi u Srbiji bi lako mogla da utiče na ublažavanje retorike i na spuštanje tenzija u regionu, posebno na Kosovu. Ali, očigledno da su poeni koji se "kod kuće" mogu dobiti oštrom retorikom veći od potencijalnih dobitaka politikom saradnje.

Kakva je evro perspektiva Srbije?

Milan Igrutinović: To je sada u jasno negativnoj dinamici koja počiva na neuvođenju sankcija Rusiji i poziciji Srbije prema ratu u Ukrajini. Tu se ponavljaju i one stvari koje su Srbiji prigovarane poslednjih godina, a to su pitanje ljudskih sloboda u širem smislu, rada pravosuđa, pitanja visoke političke korupcije. Negativna dinamika se pojačava i kada bi Srbija sutra priznala nezavisnost Kosova, opet ne bi bila primljena u EU zato što veliki broj zemalja kosovska tema ne zanima toliko, ali ih zanima stanje ekonomije, tržišnih pravila, stanje ljudskih prava i politička korupcija.

Sa druge strane, problemi postoje i u Briselu. Cela politika proširenja Evropske unije je u problemu poslednjih godina. Evropska unija nije bitno posvećena ovoj temi, EU komesari nisu sigurni šta da rade sa tim jer oni čekaju konkretne korake svojih unutrašnjih reformi.

Nikola Burazer: Evropska perspektiva Srbije je trenutno zamagljena pre svega zbog spoljne politike i neusaglašavanja sa sankcija EU Rusiji. Tu su i brojni drugi problemi koji dosta zavise od reformi na unutrašnjem planu. EU je poslednjih godina videla određeni napredak u reformi sudstva, ali vidimo da nije došlo do napretka u funkcionisanju institucija, ni realnog napretka u slobodi medija. Neka prava za koje smo smatrali da se ne dovode u pitanje, kao što je pravo na slobodno okupljanje, u slučaju Evroprajda, vidimo da nisu zagarantovana.

Mislim da, ako bi Srbija rešila ono što je goruće pitanje, a to je pitanje spoljne politike i kada bi vlasti pokazale političku volju za pristupanje EU, moglo doći do preokreta, ali ta politička volja bila upitna i prethodnih godina.

XS
SM
MD
LG