Iran je održao nedelju dana dugu ekstravagantnu pogrebnu povorku u znak žalosti za vrhovnim vođom ajatolahom Alijem Hamneijem, koji je ubijen na početku rata sa Sjedinjenim Državama i Izraelom.
Javni događaji koje je organizovala država privukli su stotine hiljada ljudi širom Islamske Republike. Ali odsustvo jednog čovjeka bilo je upadlivo: Modžtabe Hamneija.
Sin i nasljednik dugogodišnjeg iranskog lidera, bio je van vidokruga tokom ceremonija žalosti i skupova koji su se završili 9. jula. Modžtaba Hamnei je navodno ranjen u istom izraelskom vazdušnom napadu u kojem je poginuo njegov otac i nije viđen u javnosti od kada je naslijedio vlast u martu.
Nepojavljivanje, kažu stručnjaci, zadalo je dodatni udarac legitimitetu Modžtabe Hamneija i pojačalo pitanja o tome ko vodi bliskoistočnu zemlju od oko 90 miliona stanovnika. Prema riječima vlasti, nije prisustvovao sahrani svog oca zbog bezbjednosnih razloga.
"Njegovo odsustvo je politički značajno jer podvlači centralnu dilemu sukcesije. Modžtaba može naslijediti funkciju, ali ne i očev autoritet", rekao je Alex Vatanka, direktor Iranskog programa u vašingtonskom Institutu za Bliski istok.
Modžtaba Hamnei je bio kontroverzan izbor za vrhovnog vođu. Iako je njegov izbor predstavljao kontinuitet tokom ratnog vremena, to je takođe razljutilo pristalice vlade koje su rekle da nasljedna sukcesije iznevjerava antimonarhističke korjene Islamske revolucije iz 1979. godine.
"Držanje ga van vidokruga može izbjeći te optužbe, ali takođe ostavlja prenos legitimiteta vidljivo nedovršenim", dodao je Vatanka, autor knjige "Bitka ajatolaha u Iranu". "Režim može koreografisati kontinuitet, ali ne može preko noći proizvesti lični autoritet", napomenuo je on.
Za mnoge Irance, Modžtaba Hamnei ostaje misterija. Iako je 56-godišnjak dao pisane izjave, nije objavljena njegova slika, video ili glasovni snimak.
Farzan Sabet, stručnjak za Iran na Ženevskom postdiplomskom institutu, rekao je da je legitimitet u Islamskoj Republici, kao i u drugim autoritarnim režimima, važan kada je u pitanju osnova sistema.
"Za većinu Iranaca, Modžtaba će vjerovatno imati još manji legitimitet od svog oca i djelovati slabije, ali može da uspostavi svoj autoritet među glavnim sljedbenicima režima, posebno ako postane više prisutan i javnosti nakon što se zaliječi od ranjavanja ili sigurnosna situacija to dozvoli", rekao je Sabet. "Dakle, ova prepreka se može premostiti".
Promjena dinamike moći
Decenijama je vlast u Iranu bila centralizovana u rukama Alija Hamneija, koji je imao poslednju riječ o svim važnim državnim pitanjima i vladao zemljom čvrsto od 1989. godine do svog ubistva 28. februara.
Ali od njegovog ubistva i dolaska na vlast Modžtabe Hamneija, donošenje odluka u Teheranu se promijenilo.
"Iran nije zamijenio vrhovnog vođu kolektivnim vođstvom, već je Ali Hamnei decenijama gradio institucije sposobne da vladaju zajedno sa vođom", rekao je Vatanka.
Kancelarija Vrhovnog vođe, Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) i Vrhovni savjet za nacionalnu bezbjednost, ključno tijelo za kreiranje politike u zemlji, "sada dijele svakodnevni teret donošenja odluka, dok vrhovni vođa sve više arbitrira nego što lično usmjerava svako važno pitanje", dodao je Vatanka.
Uprkos odsustvu iz javnog života, Modžtaba Hamnei i dalje igra istaknutu ulogu u ratnoj strategiji i upravljanju mirovnim pregovorima sa Sjedinjenim Državama, prema navodima američkih obaveštajnih službi.
IRGC, elitna grana iranskih oružanih snaga, oduvijek je igrala ključnu ulogu u politici. Ali sada je dominantna politička snaga u Islamskoj Republici, kažu stručnjaci.
Vrhovni savjet za nacionalnu bezbjednost, pod vođstvom Mohameda Bakera Zolkadra, bivšeg komandanta IRGC-a, ostaje uticajan.
Visoke civilne ličnosti poput predsjednika Masuda Pezeškijana, ministra inostranih poslova Abasa Arakčija i Mohameda Bagera Kalibafa, predsjednika parlamenta i glavnog pregovarača sa Sjedinjenim Državama, takođe igraju ulogu, kažu stručnjaci.
"IRGC je bio najmoćniji akter u državi kada je Ali Hamnei bio živ, i ostaje najmoćniji akter danas, čak i manje ograničen unutar i od strane sistema u njegovom odsustvu", rekao je Sabet.
"Ipak, čini se da i dalje postoje napori da se izgradi konsenzus među ključnim akterima u sistemu, u kojem IRGC igra preveliku ulogu", dodao je.
Rezultat je, kažu stručnjaci, da se odluke sve više donose putem institucionalnog dogovora, a ne ličnim autoritetom jednog čovjeka.
"To čini politiku čini sporijom i opreznijom, ali i otpornijom jer se odgovornost raspoređuje po cijelom sistemu, umjesto da počiva isključivo na vrhovnom vođi", rekao je Vatanka.