S obzirom na to da prekid vatre u ratu SAD i Izraela protiv Irana ističe 22. aprila, američke akcije na moru ponovo skreću pažnju na centralno pitanje: koliko je duboko iranski vojni establišment ukorenjen u ekonomiju zemlje.
Onesposobljavanje kontejnerskog broda "Tuska" (Touska), navodno povezanog s iranskim trgovinskim mrežama, istaklo je kontrolu Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC – Revolucionarna garda) nad ključnim sektorima – od bankarstva i energetike do brodarstva i telekomunikacija.
U intervjuu za RSE Rejčel Erenfeld (Rachel Ehrenfeld), direktorka Američkog centra za demokratiju i Instituta za ekonomsko ratovanje, kao i autorka više knjiga o finansiranju terorizma, rekla je da ekonomski domašaj IRGC-a nije slučajan, već ključni temelj njegove moći.
Ona je rekla da usmeravanje na infrastrukturu i komercijalne aktivnosti direktno utiče na vojne kapacitete režima.
RSE: Dugo tvrdite da je dominacija IRGC-a nad iranskom ekonomijom ključna za njegovu vojnu moć. Koliko je značajna američka zaplena broda "Tuska" u tom kontekstu?
Rejčel Erenfeld: Zavisi ko je vlasnik broda, koja fondacija. IRGC ima najveću fondaciju u Iranu. Kada je ajatolah (Ruholah) Homeini 1979. pokrenuo Islamsku revoluciju i preuzeo Iran, razmišljao je o tome kako da osigura da ekonomija procveta i da bude otporna i zaštićena od spoljnih sankcija, na primer.
Pa šta da uradite? Napravite fondacije i različitim elementima u revolucionarnim snagama Irana dodeljeni su različiti delovi ekonomije. Kao dobrotvorna organizacija koja nadgleda dobrotvorne delatnosti, dali su ih različita imena, a najveće je IRGC.
On je odredio da će to biti sistem... (Bivši vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei) je 2004. godine izdao nešto je u suštini bila fatva ili direktiva preko iranskih zakonodavnih tela, i to je zapravo uneto u zakon. To je struktura koja je omogućila IRGC-u da razvije iransku sivu ekonomiju. On je deo ekonomije, ali ne polaže račune. Ne plaća poreze. U Iranu svi moraju da plaćaju poreze.
To mu pomaže da zaobiđe međunarodne sankcije, jer imate dobrotvornu organizaciju koja šalje novac ovde-onde. Koristi sve vrste finansijskih institucija i bankarskih sistema širom sveta.
Unutar velike fondacije – na farsiju ih zovu "bonjadi" – ima pododeljenja i ti delovi su takođe uključeni. Dakle, sada kontroliše bankarstvo, nekretnine, telekomunikacije, transport, rudarstvo, energetiku, odbranu, hemikalije, petrohemikalije – šta god da pomenete, on (IRGC) to poseduje.
Ne znam da li taj (brod) pripada IRGC-u ili ne, ali pošto je njihov sistem takav, svi bi zapravo trebalo da znaju... Na moje iznenađenje, Amerikanci – administracija – zaista nisu objasnili kako tamo funkcioniše ekonomija.
I to je na njihovu štetu; dobijaju mnogo kritika jer: "Oh, uništićete infrastrukturu". Pa, oni poseduju infrastrukturu, većinu nje. Postoji privatna, civilna trgovina i nešto civilne ekonomije, ali ona nije velika, a režim je takođe lako može oduzeti.
U poslednjih nekoliko nedelja, sa zatvaranjem interneta od strane režima, mnogi ljudi koji su imali privatne poslove – civilne, građanske poslove – koristili su internet za poslovanje. To je zatvoreno. Košta milijarde. Ljudi ne mogu da komuniciraju i ne mogu da posluju.
Dakle, uništavanje većine velike infrastrukture, uključujući brodarstvo, bio bi deo snaga – oružanih snaga, ako želite – čak i ako to nisu naoružani trgovački brodovi koji iranskom režimu služe za rat, a ne za mir.
RSE: Opisali ste IRGC kao da funkcioniše kao "država unutar države". S obzirom na nedavne promene među liderima, koliki deo iranske ekonomije IRGC danas kontroliše i da li je uopšte moguće odvojiti civilnu upravu od vojne moći?
Erenfeld: Pa, na neki način. Civilno, šta god civilno postojalo, pod vlašću je IRGC-a. Prema poslednjim podacima do kojih sam mogla doći, on kontroliše negde oko dve trećine ekonomije.
To ide do onoga što je Hamnei, a pre njega Homeini, nazvalo "ekonomijom otpora". Želeli su da stvore ekonomiju koja je otporna na neprijatelja.
Ljudi bi trebalo da znaju za to kako bi prestali da kritikuju kada je infrastruktura pogođena, zato što sve to služi IRGC-u koji je najjača sila u Iranu.
RSE: Izveštaji sugerišu da je "vojni savet" maginalizovao Pezeškijanovu administraciju. Da li to ukazuje da je IRGC praktično konsolidovao kontrolu nad iranskom državom?
Erenfeld: Izgleda da jeste, jer smo jednog dana čuli da su moreuzi (Ormuski moreuz) otvoreni, a onda odmah posle toga, par sati kasnije, ne – zatvoreni su. Dakle, to jasno ukazuje da se vodi neka borba za moć.
Ali koliko ja shvatam, IRGC je zapravo grupa koja vodi režim.
RSE: Korišćenjem onesposobljujuće vatre protiv kontejnerskog broda, da li Vašington signalizira da sada komercijalnu flotu IRGC-a smatra legitimnom vojnom metom?
Erenfeld: Naravno da da, jer ne znate šta nose. Ono što nose može biti oružje, može biti municija, može biti nešto što će rešiti njihove potrebe.
Čak i ako je to nešto poput urmi iz neke pustinje, novac od prodaje će ići u džepove IRGC-a. Sve što se sada tamo kreće može da se kreće zato što IRGC to dozvoljava ili namerava da to pokreće.
RSE: "Tuska" je navodno prevozila robu dvostruke namene. U vašem istraživanju, koliko često IRGC skriva vojne materijale u civilnim pošiljkama?
Erenfeld: Oni su poznati po dvostrukoj upotrebi. I opet, čak i ako je to nešto što mogu da prodaju, ili nešto što mogu da obnove i koriste za nešto drugo, sve se svodi na vrednost – finansijsku vrednost.
Koliko to košta? Prodaju, zarađuju ili im štedi novac. Dakle, sve što dolazi i odlazi koristi im.
RSE: Tvrdili ste da ciljanje infrastrukture može biti efikasnije od direktnog vojnog sukoba. Da li su trenutne akcije SAD primer primene te strategije u praksi?
Erenfeld: Ako SAD – i nadamo se druge zemlje, ne samo zapadne zemlje, već i susedi Irana – pravilno sprovedu blokadu i pridržavaju se sankcija, iranska ekonomija će se urušiti, i to ubrzo.
RSE: Postoje izveštaji o "selektivnoj blokadi" u blizini ostrva Larak. Da li duboko učešće IRGC-a u ekonomiji štiti IRGC od takvog pritiska ili ga čini ranjivijim?
Erenfeld: Oni takođe prete komercijalnim brodovima na drugim mestima, kao što je kod Baba al-Mandaba. Oni zaista pokušavaju da poremete međunarodni pomorski brodski saobraćaj.
Moraju biti sprečeni u tome. Takva ucena se ne sme dozvoliti.
RSE: Kako se približavamo isticanju prekida vatre 22. aprila, kako procenjujete ekonomsku završnicu režima? Da li postoje znaci pucanja?
Erenfeld: Ne znam. IRGC to vodi i to je radikalni, ideološki režim. Njegov cilj je da izazove što više haosa, da ubije što je više moguće "nevernika" i da umru za svoja uverenja kako bi 12. imam mogao da dođe.
Kada verujete u takvu ideologiju, koju većina ljudi na svetu ne razume, ne znam šta će prevladati. Ali optimalna stvar koja se može dogoditi je promena režima.
RSE: Ako prekid vatre istekne bez napretka, šta sledeće očekujete?
Erenfeld: Mislim da bi vojna sila trebalo da obori ovaj režim na kolena – da eliminiše što je više moguće lidera ili da primora režim da nestane.
Nadam se da će narod Irana izaći na ulice i iznuditi promene. Mnogo je ljudi koji su nezadovoljni. Videli smo demonstracije i znamo da IRGC i Basidž ubijaju demonstrante.
Mnogi ljudi to neće želeti. Lideri kradu milijarde, bogate se i šalju svoje porodice u inostranstvo dok obični ljudi pate.
RSE: Koji su najverovatniji sledeći potezi Vašingtona?
Erenfeld: Da li znate nekoga ko zna šta predsednik Tramp misli? Nemam pojma. Ali mislim da će pronaći način da uradi ono što želi i ono što je obećao.
RSE: Ako pregovori propadnu, da li bi infrastruktura koju kontroliše IRGC, poput luka, trebalo da bude primarna meta?
Erenfeld: Teško je rešiti se (IRGC-a) jer je podeljen na ćelije širom zemlje. Ne radi se samo o gađanju sedišta.
Ali infrastruktura mora biti veoma snažno pogođena. I trebalo bi da postoji blokada, zamrzavanje iranskog novca gde god se može naći – u stranim bankama i finansijskim institucijama – što bi ih zaista ekonomski izgladnelo, tako da će morati da promene kurs.
RSE: Na kraju, da li ovaj trenutak predstavlja širu promenu u načinu na koji se ekonomsko ratovanje koristi protiv državnih aktera poput Irana?
Erenfeld: Iz ovog rata će se naučiti mnogo lekcija. Ekonomsko ratovanje ima mnogo faza i može mnogo pomoći, posebno zato što je iranska ekonomija već bila u lošem stanju pre rata.
Ako želite da pobedite, morate da koristite najbolje strategije: ekonomsko i kinetičko ratovanje zajedno. Nadamo se ne zadugo, jer oba nanose štetu i nevinim ljudima.
I to je velika nesreća. Ali ovaj režim je na decenijama vlasti i oni koji pokušavaju da zaustave njegovu ekspanziju ne mogu se jednostavno kriviti što su sada pokrenuli akciju.