Postizborna kriza u Bosni i Hercegovini teža je i trajaće duže od svih prethodnih, procjenjuje u intervjuu za Radio Slobodna Evropa direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju Žarko Papić.
Pored toga, neformiranje vlasti građane BiH već košta mnogo, a jedino rješenje je šira koalicija stranaka okupljenih oko ideje rješavanja elementarnih ekonomskih i socijalnih problema u zemlji, dodaje Papić.
Papić: Mislim da je ovaj put situacija teža i ozbiljnija. Mi smo i navikli, ranije smo imali te političke krize, pa krize u funkcionisanju institucija, i poslije prošlih izbora vlast je kompletirana tek negdje u martu mjesecu. Bojim se da je ovaj put stvar puno ozbiljnija jer jednostavno izražava strukturni i ozbiljan problem BiH - zvaću ga pojednostavljeno nacionalno pitanje ili nacionalnu neravnopravnost Hrvata. Simptomi toga su postojali i ranije, naravno - kroz preglasavanje u Vladi Federacije, upade u kantonalne budžete, što je suprotno Ustavu usput rečeno. Eksplodiralo je izgleda odmah poslije rezultata izbora sa najavama da su, voljeli mi to ili ne, stranke za koje je najveći broj Hrvata glasao su van kombinacije. Neko je znači, u ovom slučaju SDP, pravio kombinacije, da bi došao do te matematičke većine, sa dvije manje hrvatske stranke da bi napravio neku vrstu koalicije.
Ja mislim da je u tome glavni uzrok krize i zato mislim da ovaj put stvar postaje puno, puno ozbiljnija ukoliko se ne napravi dogovor koji će poštovati osnovnu političku logiku. Dakle, riječ je o tome da predstavnici hrvatskog naroda su oni koji su dobili najviše glasova - govorim ovaj put o političkim partijama, veoma je jednostavno napraviti s njima koaliciju. Ako se to ne uradi, mislim da će se kriza produbljavati i može imati vrlo ozbiljne posljedice po budućnost BiH. Da li je neko mogao da misli pred izbore da će bilo ko svojim praktičnim potezima uspjeti u navodima da ujedini dva HDZ-a? Da li je iko mogao da misli da će svojim političkim potezima formirati situaciju u kojoj je, metaforički govorim, Mostaru bliža Banja Luka nego Sarajevo. Dakle, ozbiljne su stvari u pitanju i mislim, govorim sad o SDP-u, prije svega gospodinu Lagumdžiji, da su veoma pogrešno procijenili i napravili niz veoma, veoma ozbiljnih političkih grešaka koji tu krizu sad čine puno ozbiljnijom nego ona normalna postizborna kriza na koju smo navikavali i ranijih godina.
Dramatično gubljenje rejtinga kod EU
Žarko Papić
Papić: Ja nemam nikakvu sklonost prema HDZ-u, posebno onom prvom HDZ-u, ovaj drugi mi je malo manje simpatičan, ako tako mogu reći, uostalom kritikovao sam ih decenijama, međutim, u odnosu na njih ići u koaliciju sa Hrvatskom strankom prava BiH koja je, formalno gledano, podružnica Hrvatske stranke prava Hrvatske, koja je ideološka i politička osnova ustaštva - sva vlast, sve glavne ustaše iz vremena NDH su ponikle iz Hrvatske stranke prava i oni i dan-danas na svom vebu ponosno drže kao poznate pravaše Antu Pavelića, Eugena Kvaternika, Andriju Artukovića, Josipa Franka, Milu Budaka, i to vam je gotovo čitava vlada NDH, ali i doktora Jurišića, dakle ovog našeg frankovca koji ne propušta priliku da se ne pojavi javno u crnoj košulji. Dakle, prate se čak i simboli. Ta se stranka - zaboravimo čak i tu istoriju, mada sa antifašističkog stanovišta gledano to je nemoguće zaboraviti - definiše kao naglašeno konzervativna stranka. Kakve sad programske osnove, nezavisno od nekog papira koji je potpisan, mogu imati SDP koji bi trebao da bude socijaldemokratska partija uslovno rečeno - lijevo ili polulijevo orijentisana, i nešto što je odista čista desnica?
Papić: Ja se bojim da ćemo do rješenja čekati dosta dugo, duže nego ranije. S druge strane, jedino moguće rješenje je odista da se napravi jedna šira koalicija. Pazite, platforma ili papir oko kog bi se mogli usaglasiti može imati 10, 15 tačaka, dakle nekoliko praktičnih stvari od kojih zavisi ekonomski i socijalni život BiH. I naravno pretpostavka za to je da se svi izmaknu od politikanstva i ličnih ega i ambicija jer to odista ovu zemlju približava rubu ponora.
Papić: Košta nesumnjivo veoma mnogo. Košta u značajnom usporavanju procesa približavanja EU. Košta u gubljenju rejtinga, što, moram reći, postaje stvarno kad je riječ o EU dramatično. Košta i u tom smislu reči što BiH, njeni političari hoće svima da pokažu da su crna rupa. A onda u praktičnom smislu riječi košta ekonomski i socijalno zato što su se izgubila već do sada tri mjeseca u kojima su se mogle poduzeti neke mjere koje bi popravljale ekonomsku i socijalnu situaciju. I da budem najdirektniji - košta zato što npr. Svjetska banka čeka formiranje novih vlasti da krene sa ugovaranjem novih kredita za npr. reformu sektora socijalne zaštite. Dakle, sva ta čekanja, i finansijski i na mnoge druge načine, sve nas zajedno koštaju veoma mnogo.
Pored toga, neformiranje vlasti građane BiH već košta mnogo, a jedino rješenje je šira koalicija stranaka okupljenih oko ideje rješavanja elementarnih ekonomskih i socijalnih problema u zemlji, dodaje Papić.
RSE: Zbog čega, po vašem mišljenju, bh. političari nakon svakih izbora ne mogu da se dogovore mjesecima?
Papić: Mislim da je ovaj put situacija teža i ozbiljnija. Mi smo i navikli, ranije smo imali te političke krize, pa krize u funkcionisanju institucija, i poslije prošlih izbora vlast je kompletirana tek negdje u martu mjesecu. Bojim se da je ovaj put stvar puno ozbiljnija jer jednostavno izražava strukturni i ozbiljan problem BiH - zvaću ga pojednostavljeno nacionalno pitanje ili nacionalnu neravnopravnost Hrvata. Simptomi toga su postojali i ranije, naravno - kroz preglasavanje u Vladi Federacije, upade u kantonalne budžete, što je suprotno Ustavu usput rečeno. Eksplodiralo je izgleda odmah poslije rezultata izbora sa najavama da su, voljeli mi to ili ne, stranke za koje je najveći broj Hrvata glasao su van kombinacije. Neko je znači, u ovom slučaju SDP, pravio kombinacije, da bi došao do te matematičke većine, sa dvije manje hrvatske stranke da bi napravio neku vrstu koalicije.
Da li je iko mogao da misli da će svojim političkim potezima formirati situaciju u kojoj je, metaforički govorim, Mostaru bliža Banja Luka nego Sarajevo.
Ja mislim da je u tome glavni uzrok krize i zato mislim da ovaj put stvar postaje puno, puno ozbiljnija ukoliko se ne napravi dogovor koji će poštovati osnovnu političku logiku. Dakle, riječ je o tome da predstavnici hrvatskog naroda su oni koji su dobili najviše glasova - govorim ovaj put o političkim partijama, veoma je jednostavno napraviti s njima koaliciju. Ako se to ne uradi, mislim da će se kriza produbljavati i može imati vrlo ozbiljne posljedice po budućnost BiH. Da li je neko mogao da misli pred izbore da će bilo ko svojim praktičnim potezima uspjeti u navodima da ujedini dva HDZ-a? Da li je iko mogao da misli da će svojim političkim potezima formirati situaciju u kojoj je, metaforički govorim, Mostaru bliža Banja Luka nego Sarajevo. Dakle, ozbiljne su stvari u pitanju i mislim, govorim sad o SDP-u, prije svega gospodinu Lagumdžiji, da su veoma pogrešno procijenili i napravili niz veoma, veoma ozbiljnih političkih grešaka koji tu krizu sad čine puno ozbiljnijom nego ona normalna postizborna kriza na koju smo navikavali i ranijih godina.
Dramatično gubljenje rejtinga kod EU
RSE: Pomenuli ste koalicije koje su matematičke, a ne programske. Zbog čega su partije koje nemaju apsolutno nikakvih dodirnih tačaka napravile tu vrstu koalicije?
Nekako bi se reklo da SDP ima više dodirnih tačaka sa oba HDZ-a nego sa HSP-om.
Papić: Ja nemam nikakvu sklonost prema HDZ-u, posebno onom prvom HDZ-u, ovaj drugi mi je malo manje simpatičan, ako tako mogu reći, uostalom kritikovao sam ih decenijama, međutim, u odnosu na njih ići u koaliciju sa Hrvatskom strankom prava BiH koja je, formalno gledano, podružnica Hrvatske stranke prava Hrvatske, koja je ideološka i politička osnova ustaštva - sva vlast, sve glavne ustaše iz vremena NDH su ponikle iz Hrvatske stranke prava i oni i dan-danas na svom vebu ponosno drže kao poznate pravaše Antu Pavelića, Eugena Kvaternika, Andriju Artukovića, Josipa Franka, Milu Budaka, i to vam je gotovo čitava vlada NDH, ali i doktora Jurišića, dakle ovog našeg frankovca koji ne propušta priliku da se ne pojavi javno u crnoj košulji. Dakle, prate se čak i simboli. Ta se stranka - zaboravimo čak i tu istoriju, mada sa antifašističkog stanovišta gledano to je nemoguće zaboraviti - definiše kao naglašeno konzervativna stranka. Kakve sad programske osnove, nezavisno od nekog papira koji je potpisan, mogu imati SDP koji bi trebao da bude socijaldemokratska partija uslovno rečeno - lijevo ili polulijevo orijentisana, i nešto što je odista čista desnica?
RSE: Činjenica je da će biti na snazi matematičke koalicije, isto kao što je i činjenica da ni dva HDZ-a ali ni SDP neće odstupiti od svojih političkih principa. Šta je rješenje po vašem mišljenju?
Papić: Ja se bojim da ćemo do rješenja čekati dosta dugo, duže nego ranije. S druge strane, jedino moguće rješenje je odista da se napravi jedna šira koalicija. Pazite, platforma ili papir oko kog bi se mogli usaglasiti može imati 10, 15 tačaka, dakle nekoliko praktičnih stvari od kojih zavisi ekonomski i socijalni život BiH. I naravno pretpostavka za to je da se svi izmaknu od politikanstva i ličnih ega i ambicija jer to odista ovu zemlju približava rubu ponora.
RSE: Koliko građane ove zemlje košta neformiranje vlasti?
Papić: Košta nesumnjivo veoma mnogo. Košta u značajnom usporavanju procesa približavanja EU. Košta u gubljenju rejtinga, što, moram reći, postaje stvarno kad je riječ o EU dramatično. Košta i u tom smislu reči što BiH, njeni političari hoće svima da pokažu da su crna rupa. A onda u praktičnom smislu riječi košta ekonomski i socijalno zato što su se izgubila već do sada tri mjeseca u kojima su se mogle poduzeti neke mjere koje bi popravljale ekonomsku i socijalnu situaciju. I da budem najdirektniji - košta zato što npr. Svjetska banka čeka formiranje novih vlasti da krene sa ugovaranjem novih kredita za npr. reformu sektora socijalne zaštite. Dakle, sva ta čekanja, i finansijski i na mnoge druge načine, sve nas zajedno koštaju veoma mnogo.
